OBNOVLJENA ŠKOLSKA ZGRADA U NASELJU DRAŽIN DO
U SEPTEMBRU PONOVO DJEČJI ŽAGOR
”Sretni smo i zadovoljni što je, nakon dugotrajnog čekanja, ali, moramo kazati, i dobre saradnje sa matičnom školom “Jova Jovanović Zmaj” u gradu, na Dražindolu konačno ponovo otvorena škola”, ovako nas je, na svečanosti koju su sami mještani Dražindola organizovali povodom otvaranja škole, dočekala jedna od majki djece ovog kraja koja od ove školske godine neće morati da vozare u Trebinje do najbliže školske ustanove.
Iako su mališani ovog kraja, kome gravitiraju Bjelač, Gomiljani, Tvrdoš, pa čak i Mostaći, kao i jedan dio do Slanog, odnosno Podbrđa, imali školski prevoz, neke se smjene nisu mogle uklapati u red vožnje, pa bi neki učenici morali čekati ili bi im autobus otišao ranije.
Sada, kažu zadovoljni roditelji, neće morati da čekaju ni pred školom za povratak kući, niti pred kućama da krene autobus do škole, jer će im škola biti u blizini.
Edvard Begenišić je samo jedan od roditelja čija će djeca ovdje pohađati školu i koji kroz šalu reče da, “kada se stvaraju pogodnosti za djecu i djece mora biti više”.
On dodaje da je Dražindo sada već veliko naselje i da, ako se otpočne sa urbanističkim projektom širenja grada u ovoj zoni, onako kako je zamišljeno, ovo mjesto bi moglo postati gotovo mali gradić, zbog čega je za prirodno i očekivati da škola bude sve punija.
“Već sada se zna da će u ovoj školskoj zgradi i narednih godina, sve do školske 213. godine, biti svake godine po nekoliko nović đaka, tako da je neormalno očekivati sve punije učionice”, kaže Begenišić.
Na svečanosti priređenoj u školskom dvorištu, prisustvovali su, pored nastavnika, učenika i roditelja, i predstavnici lokalne vlasti u Trebinju, kao i finansijeri, Hidroelektrane na Trebišnjici.
Ovdje se moglo čuti i to da je škola, čija je zgrada napravljena još 1934. godine, osim prekida izvođenja nastave u Drugom svjetskom ratu, prekidala rad i u periodu od 1980. do 1994., da bi, nakon što je od 1994. do 1997. ponovo primila nove đake, ponovo bila zatvorena do ove školske godine.
“Ova je škola, kojoj gravitiraju i okolna sela ovoga kraja, mogla da radi i proteklih godina, jer je bio dovoljan broj djece koji bi je pohađali, ali je bilo potrebno uraditi izvjesne rekonstrukcije, koje su, zahvaljujući sredstvima izdvojenim iz dobiti Hidroelektrana na Trebišnjici i urađene, pa će, s obzirom da se od nadležnog ministarstva očekuje školski inventar, u septembru škola biti zvanično otvorena i nastava u njoj obnovljena”, rekao nam je tom prilikom Milorad Stevović, direktor matične Osnovne škole “Jova Jovanović Zmaj”.
Stevović je objasnio da je za građevinske radove na obnovi škole izdvojeno oko 30.000 maraka, a da se od Ministarstva prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske, koje je i odobrilo obnovu i preko kojeg su uložena sredstva, do početka nove školske godine očekuje neophodni inventar, klupe, table, nastavna učila i slično.
Rekonstrukcija zgrade je, objašnjava on, podrazumijevala kompletnu izradu novog krova, novu fasadu, rekonstrukciju učioničkog prostora, gdje su od jedne velike napravljene dvije manje učinice, a urađeni su i dva mokra čvora.
Direktor dodaje da u narednom periodu ostaje da se rekonstruiše i zid oko školske zgrade, kao i sportsko igralište za izvođenje fiskulturne nastave, za koje postoji prostor u školskom dvorištu.
Recimo i to da će se za početak ovdje odvijati nastava od prvog do petog razreda u dva kombinovana odjeljenja, a u novu školu je već upisano petnaestak učenika.
U narednim godinama, prema mišljenju mještana, ovdje bi se mogla početi odvijati i nastava cjelokupnog osnovnog obrazovanja, odnosno, za svih devet razreda, jer, evidentno je da Dražindo za sada broji oko sedamdeset domaćinstava i da se sve više grade nove kuće, koje prave uglavnom mladi ljudi čijoj djeci bi bilo bliže da nastavu pohađaju ovdje nego u gradu.
Kako je na svečanosti istakao načelnik opštine dr Dobroslav Ćuk, Opština Trebinje će nastojati da obnovi sve oronule škole u trebinjskoj opštini, a uz pomoć donacija, uglavnom španskih organizacija, koje su dolazile posredstvom Španske brigade EUFOR-a stacionirane na ovim prostorima, već ima nekoliko takvih primjera.
Nema, nažalost, na području opštine nijedna druga školska zgrada koja bi, poput ove, mogla okupiti i dovoljan broj đaka, kako bi se u njoj odvijala i nastava, ali, ukoliko se stvore preduslovi za opstanak ljudi na selu, a jedan od njih je i obezbjeđenje nastave za djecu, možda bi trebinjska sela počela i da oživljavaju...
V.D.