tPočetna

 

VIŠE NEMA DILEMA - NI JEDAN POŽAR IZ TREBINJA NIJE PREŠAO NI OPŠTINSKU

NI DRŽAVNU GRANICU
 

PREKO GRANICA - SAMO LJUDI I CISTERNE

Na naslovnoj strani ova cisterna nije slučajno. Snimili smo je dok gasi požar na Ivanici, dakle - u općini Ravno.

Sa svih strana mediji iz susjedstva udarili su po Trebinju. Rječnik tih napada vjerovatno vam je poznat jer izlazi iz usta ljudi koji još ratuju (naravno, za sebe i za svoj račun).

Digla se, rekosmo, medijska oluja, iako, citiramo doslovno Mirka Milojevića, komandira trebinjskih vatrogasaca, ni jedan požar, ama baš ni jedan jedini, nije prešao iz Trebinja na područje bilo koje susjedne opštine ili države.

Milojević je rezolutan, sve se vidi na terenu, nema čak ni sumnjivih požara u ovom smislu. I onaj koji se vidio u Biogradu, pa krenuo prema granici, stigao je iz Rupnog dola (općina Ravno).

TEORIJA ZAVJERE ILI...

Oni koji su bili uključeni u požare čude se mnogim stvarima na koje netko očigledno ne želi obratiti pažnju.

1. Požari su izbili dan uoči i na sam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza, i to se već ponavlja godinama, što nikako ne može biti slučajno. I ako je to u kombinaciji s prognozom jačeg vjetra, požar je neizbježan.

2. Dubrovačko područje je jedino tako izravno naslonjeno na BiH (dijelom dolina Neretve i Metković koji su i samo bili žrtvama više velikih požara ovog ljeta iz BiH - sad će netko reći pa onda ih tamo pale Hrvati, no pročitajte do kraja). Ovo područje je i područje vojnih poraza srpske paravojske, pa ne čudi bijes i mržnja koji da danas dolaze iz Trebinja i tog dijela istočne Hercegovine (sa zanimljivom povijesti no to je tema za drugi dnevnik).

3. Požar na cijelom području se kretao totalno neuobičajeno, pa tako i ne čudi da su svi napori vatrogasaca (često podcijenjenih) bili samo kap u moru. Naime uobičajena je taktika da se požar tjera prema već izgorenom terenu gdje se samo od sebe gasi jer ne može nastaviti. Svaki put kada bi se to dogodilo, izbio bi novi požar, kao onaj na Šumetu koji je i izravno ugrozio gradska naselja Zlatni potok i Sv. Jakov, koja su srećom obranjena zbog iznenadnog i pomalo čudesnog prestanka bure usred noći. Zbog tog požara je i proglašena požarna opasnost.

4. Požar u Župi Dubrovačkoj se ponovio po sličnom obrascu kao i prije 20-tak godina, no ovaj put s puno gorim posljedicama. Kao što se i vidi na gornjoj slici - požar je došao sve do mora i s gornje strane od kamenoloma Dubac, iako je bio dan ranije držan i lociran uz granični pojas dosta sjevernije, te se probio prema Mlinima i Platu s potpuno druge strane. I kada su već svi mislili da je najgore prošlo, kreće novi požar iz središta Župe, koji je onda poharao sve i praktično se spojio s onim od prethodnog dana.

5. Požar na Srđu u subotu je krenuo iza nebodera (nitko ne zna kako, iako je krenuo između 3-4 nebodera sa stotinama stanara - to je sada posao za SOA-u i MUP), preskočio Jadransku magistralu i otišao sve to vrha Srđa i tvrđave Imperijal, gdje je i zaustavljen. Tu je drugi zanimljivi detalj. Srđ je službeno deminiran, postoje planovi i certifikati, no svejedno se na početku požara čulo par eksplozija. Reći ćete, pa uvijek nešto ostane. Da, ali zašto kasnije nije bilo detonacija na Srđu? Ili je ovo bio samo signal da se preplaše gasitelji? Slične stvari su se ponavljale i u Župi Dubrovačkoj.

6. U spasavanju prigradskog naselja Bosanka na Srđu vatrogascima je nedostajalo vode jer jednostavno nije dolazila cijevima, a upravo se taj požar i spuštao prema Zlatnom potoku. Znate li razlog? Netko je zatvorio glavni ventil za vodu i to je ustanovljeno, tek satima poslije, dok se u međuvremenu provjeravala sva druga oprema radi eventualnih kvarova. Sabotaža ili...

Znam da ćete mi odmah odgovoriti da se radi o teorijama zavjere, no puno je tu još slučajnosti da bi sve bio samo nesretan splet okolnosti. A to najbolje osjećaju ljudi koji su nakon par dana na zgarištima konačno predahnuli i pričaju ove priče, koje uistinu na momente zvuče fantastično, ali što ako su najvećim dijelom točne?

U susjednoj BiH i dalje ima dovoljno mržnje, sustavne politike, oružja i dinamita, te raznih sredstava koje je JNA koristila za iste namjene, da bez puno okolišanja mogu utvrditi da su u Metkoviću, kao i oni u Dubrovniku dio iste priče. A to znači da su njihovi obavještajci, ali i operativci itekako aktivni na hrvatskom tlu...

A SOA se u međuvremenu bavi Zagorcem i lažnim polugama, a javnost bi se trebala zabavljati podatkom da je požarna opasnost proglašena tek kada je ugrožena kuća gradonačelnice Šuice (pitao nema veze s vezom).

(preneseno sa http://pollitika.com)