zaŠtita invalida rada
MI SMO BRIGA NIČIJA
Predsjednik Odbora invalida rada opštine Trebinje g. Ilija Miljanović u našu redakciju donio je pismo koje je ovaj odbor uputio predsjedniku Narodne skupštine RS g. Igoru Radoičiću.
Odbor invalida rada opštine Trebinje, posebno se napominje, upućuje zahtjeve u saradnji sa Ligom za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava, na čelu sa direktorom Lige g. Nikolom Sekulovićem, koji je, kako se istiže, razumio naše nevolje i uporno zahtijeva da se naše pitanje riješi što prije, i dovede u prvobitno stanje.
- Invalidi rada - stoji dalje u ovom pismu - koji su pošteno radili čitav radni vijek i ostali bez dijela svoga tijela ili na drugi način postali invalidi rada, ostali su bez ivalidskog dodatka. Ti ljudi su otišli u penziju, minimalnu naravno, ali ti ljudi su sve do 2000. godine imali dodatak na penziju u zavisnosti od procenta invalidnosti.
Od 2000. godine invalidski dodatak se ukida bez ikakvog rješenja i obrazloženja. Zašto, kako, ne znamo? Tražimo odgovor, a odgovora nema.
Mi smo to pravo, koje nam je bespravno oduzeto, tražili preko svih institucija u Republici srpskoj, svugdje samo prazna obećanja, bez ikakvog pozitivnog rješenja.
Gospodine predsjedniče, na kraju se obraćamo Vama da snagom Vašeg autoriteta, učinite napor da se ovo pravo invalida rada vrati u prvobitno stanje, i da se isplati retroaktivno sve od dana bespravnog ukidanja. Sve uz zateznu kamatu kako se nama zaračunava za neplaćene obaveze prema državi - struja, voda itd.
Poštovani Predsjedniče, ovo je kategorija ljudi koja je bez svoje krivice bačena na sporedni kolosjek, postali su graćani drugog reda, "Briga ničija". Penzije tih ljudi su minimalne, i još im je oduzeto pravo na tjelesno oštećenje i tako su ne svojom krivicom postali socijalni slučajevi u ovom društvu. Žalosno ali istinito.
Gospodine predsjedniče, imamo nadu da ćete ovo pitanje pokrenuti u Skupštini, i da će se konačno riješiti u korist ovih nevoljnika.
Uz ovo pismo, g. Ilija Miljanović, predožio nam je i analizu ovog problema koju je sačinio Savjet za socijalna pitanja Lige za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava... Prenosimo taj tekst u cjelini...
- Na zahtjev velikog broja bivših korisnika prava na naknadu po osnovu tjelesnog oštećenja s područja opštine Trebinje, naša organizacija "Liga za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava" je pokrenula inicijativu za vraćanje ovog prava u neki od važećih zakona.
Naime, pravo na naknadu po osnovu tjelesnog oštećenja je bilo regulisano Zakonom o penzijsko-invalidskom osiguranju do 30.12.2000. godine kada je, donošenjem novog zakona, navedeno pravo ukinuto.
Tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika, za vrijeme trajanja osiguranja, usljed povrede na radu ili profesionalne bolesti, nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnije onesposobljenje pojedinih organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtjeva veće napore u ostvarivanju životnih potreba, bez obzira na to da li to prouzrokuje invalidnost.
Pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje po ZPIO RS (Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju Republike Srpske), do 2000 g. je mogao ostvariti osiguranik sa tjelesnim oštećenjem 30% koliko je iznosio najniži prag oštećenja za pravo na novčanu nadoknadu. Inače je postojalo 8 stepeni tjelesnog oštećenja po ovom zakonu, u zavisnosti od procenta oštećenja pa su se grupe razvrstavale...
Stepen tjelesnog oštećenja Procenat tjelesnog
oštećenja
1 100%
2 90%
3 80%
4 70%
5 60%
6 50%
7 40%
8 30%
Prema podacima Fonda penzijsko-invalidkog osiguranja Republike Srpske, glavna filijala Bijeljina, pravo na naknadu do 2001 g. na području cijele Republike je uživalo oko 10.000 korisnika prava po osnovu tjelesnog oštećenja. U tu svrhu je izdvajano 150.000-200.000 KM mjesečno, što je godišnje iznosilo oko 2.500.000 KM.
Na osnovu podataka sa kojim raspolaže Fond penzijsko-invalidskog osiguranja - filijala Trebinje, saznali smo da je ukupan broj onih koji su uživali ovo pravo i primali naknadu po tom osnovu do 2000 god. na području opštine Trebinje oko 500 osiguranika a na području koje obuhvata filijala Trebinje (6 opština), broj osiguranika je 750. Dakle, na Trebinje otpada čak 75%.
Visina novčane naknade za tjelesno oštećenje određivala se od osnova za određivanje novčane naknade u procentu koji je bio jednak procentu tjelesnog oštećenja.
Osnov za odrećivanje ove naknade je iznosio 25% od najniže cijene rada utvrđene u Republici Srpskoj za taj mjesec. Npr., lice koje je imalo 100% tjelesnog oštećenja primalo je naknadu u punom iznosu - 25% od najniže cijene rada štr bi, po sadašnjoj cijeni rada, bilo oko 60 KM.
Kao što smo već rekli, ovo pravo je ukinuto 2000. godine i sada važećim zakonskim propisima ovaj oblik prava nije regulisan ni u jednoj oblasti kao što je to slučaj sa zemljama u našem okruženju.
U Republici Srbiji Zakon PIO priznaje ovo pravo i reguliše ga na sljedeći način: da bi neko lice ispunilo uslov za primanje novčane naknade po ovom osnovu, mora da ima najmanje 30% tjelesnog oštećenja i to je prvi stepen a ima ih ukupno 8 (30%, 40%, 50%, 60%, 70%, 80%, 90%, 100%). Dakle, regulisano je na isti način kako je to bilo i u ZPIO RS do 2001 g.
Došli smo do podataka da je u maju 2004 g. prosječna mjesečna naknada po ovom osnovu u Srbiji iznosila 1220 din. (što iznosi oko 30 KM).
U Crnoj Gori situacija je nešto drugačija pa je Zakon o PIO propisao da je potreban procenat od 50% tjelesnog oštećenja da bi neko stekao pravo na naknadu po ovom osnovu. U CG postoji 6 stepeni tjelesnog oštećenja i to 50%, 60%, 70%, 80%, 90%, 100%. Osnov za određivanje novčane naknade za tjelesno oštećenje za prvo polugodište 2004 god.je iznosio 114,61 EUR i od tog osnova. a u zavisnosti od procenta tjelesnog oštećenja, odrećuje se iznos koji prima osiguranik.
Naša organizacija je, iz razloga potrebe građana, izradila upitnik koji su popunili potencijalni korisnici prava na naknadu po ovom osnovu na području opštine Trebinje. Od ukupno 135 obrađenih upitnika, njih 98 je uživalo novčanu naknadu do 30.12.2000. godine na osnovu rješenja o priznavanju navedenog prava; 19 ispitanika posjeduje rješenje koje nije realizovano, dakle nisu primali naknadu a njih 13 posjeduje medicinski nalaz. Preostalih 5 ispitanika nije pokretalo nikakav postupak za utvrđivanje ovog prava a smatraju da postoji tjelesno oštećenje.
Budući da važećim zakonskim propisima pravo na naknadu po osnovu tjelesnog oštećenja nije regulisano ni u jednoj oblasti, kao što je to slučaj sa susjednim republikama, kao i imajući u vidu veliki broj potencijalnih korisnika, predlažemo kampanju javnog zagovaranja koja bi dovela do izmjene Zakona o PIO ili uvrštavanja ovog prava u neki od postojećih zakona...