Tema broja/Glasa Trebinja
<964> <29.
SEPTEMBAR> 2007.
DA LI JE RIJEŠENA MISTERIJA PTICA IZ ZAVALE
i klesane i crtane u zavali?!
Da li je misterija kamenih ptica iz Muzeja Hercegovine konačno riješena, ili je
rješenje na vidiku?! Da li kamene ptice pronađene u Zavali govore nešto više o
Miroslavljevom jevanđelju? Imamo li u rukama krunski dokaz da je ovaj najveći i
najljepši dokument srpske pismenosti napisan negdje u našem kraju?!
Kako smo živjeli i šta smo mislili prije hiljadu godina? - to je pitanje koje mi uvijek padne na pamet kad pogledam Ptice u Muzeju hercegovine. Zašto je to tako teško je reći, međutim, nema sumnje Ptice su najveća misterija Muzeja Hercegovine u Trebinju.
Čak ni istoričari umjetnosti, koji su Ptice iz Zavale pokazali Evropi, nisu bili u stanju da rastumače skrivene poruke koje ove predstave u kamenu kriju.
Nedavno, ptice su se našle pored Miroslavljevog jevnđelja (fototipsko izdanje, koje je nedavno postalo svojina MH). Da li su Ptice i hiljadu godina ranije bile uz ovo jevanđelje, jesu li kamene ptice i one nacrtane u Jevanđelju iz iste ruke, iz iste glave, ili su rađene po istom nalogu?
Nauka još nije riješila ovaj misterij. U međuvremenu, oglasili su se političari... Jedan od njih, Predrag Malbaša, pomoćnik ministra kulture u Vladi Crne Gore, govorio je slijedeće (prije posljednjeg državnog raskola na Balkanu)...
- Zašto u svijetu nema većih problema po tom pitanju? Zato što su predmeti koji se nalaze van granica neke zemlje istinski valorizovani i njihova istorija i dokumentarna vrednost nije stavljena u neke funkcije koje bih ja nazvao dnevnopolitičkim. Za razmišljanje je šta će se desiti ako nestane ova državna zajednica. Ja mislim, a to je stvar dogovora, da bi bilo pametno da se na nivou muzeja napravi jedan ugovor o preuzimanju materijala koji pripada Crnoj Gori. Miroslavljevo jevanđelje, kao spomenik koji je stavljen na Listu svjetske kulturne baštine, po mjestu svog nastanka, po sadržaju i po značaju apsolutno bi trebalo da bude u Crnoj Gori, a pravo mjesto za njega bi bilo u Bijelom Polju.
Do potonjih vremena, sve je bilo u redu, odjednom, eto, sve stoji naopako. To potvrđuje i predsjednik opštine Bijelo Polje Tarzan Milošević, tvrdeći kako je "došlo vrijeme da se jevanđelje skrasi u gradu u kome ga je rukopisao grešni dijak Grigorije, kako je zapisano i u njemu.
- Možemo da stvorimo uslove da taj dokument dođe u Bijelo Polje. To nam je obaveza. Da zajedno svi pokušamo da pokrenemo tu inicijativu. Nisam lokalista, ali, da je sreće, taj bi dokument trebalo da ostane za stalno u Bijelom Polju. Dokazano je da je taj dokument napisan u Bijelom Polju, a nalazi se u muzeju u Beogradu, što je sasvim nelogično, iako smo mi zahvalni što se čuva u najboljim uslovima. Mi bi trebalo da stvorimo, na nivou grada i cijele Crne Gore, uslove da se čuva u Bijelom Polju.
To tako ide, kad Crna Gora, kao i njeni susjedi, imaju sveznajuće političare. Naime, nauka ne zna gdje je Miroslavljevo jevanđelje napisano, ali, vrlo važno što nauka ne zna kad zna Tarzan Milošević. Dakle, nauka ima koga da pita, sve je,eto, opet u najboljem redu.
Bijelo Polje, eto, nešto potražuje, a kako stoji stvar sa Trebinjem? Ima li Trebinje, u slučaju Miroslavljevog jevanđelja, kakvih potraživanja?
Godinama, arheolog Đorđo Odavić, i u svakodnevnom razgovoru, koristi se analogijama. Mislim na one stilske koje pokazujemo na ovim stranicama. Desno, na velikoj slici, dvije su ptce od kamena koje se nalaze u Arheološkoj zbirci Muzeja Hercegovine, a pored njih iluminiacije-srteži iz Miroslavljevog jevanđelja, čija se kopija nalazi u istoj zbirci, par metara od kamenih Ptica.
- Osnovne pojmove vezane za naše kamene ptice, i plastiku u tropleteru, razjasnio je svojevremeno Marko Vego. Crka Sv. Petra u Zavali (Popovo) pominje se 1525. kod Ranjine (Anali). Pominje se i kasnije, u turskim dokumentima. Sudeći po jednom izvještaju biskupa Sigismunda Tudisića iz 1751, crkva je stradala u zemljotresu, a njena imanja predata su u posjed pravoslavnim kaluđerima iz Zavale - kaže Odavić.
O tome, ako se ne varamo, izjasnili su se kasnije i nadležni sudovi, ali mnogo interesantnije stvari desile su se na terenu. Arheolozi su u crkvi Sv. Petra otkrili tzv. kamenu plastiku ukrašenu motivima pleterne ornamentike sa već definisanim vizantijskim analogijama duž jadranske obale, do sjeverne Italije).
- Asocijacije su brojne ali ništa nije sasvim izvjesno. Nauka još nije stavila tačku. Nada Miletić, na primjer, zapaža, da je jedan fragment sličan borduri Sv. Križa u Ninu (9. vijek), a drugi kamenoj plastici iz crkve Sv. Mihajla u Stonu?! To je recimo tako, ali kako rastumačiti fragment arkade ciborija (otkriven na lokalitetu Mihalje) koji potpuno liči na ciborij iz Valpoličele (712. godina).
Znači
li to da datovanje u drugu polovini 12. vijeka nije najvalidnije?
- Neki fragmenti očito su starijeg datuma. Možda je ispod ili negdje u blizini postojala i crkva starija od crkve Sv. Petra, crkva posvećena Sv. Mihajlu?!
Kom periodu pripada onaj kameni rebus sa pticama?
- Dosadašnji istraživači mišljenja su da ploče s motivom paunova (!?) pripadaju kasnijem periodu (kraj 12. vijeka). Mislim na kompozicije čiji je karater najvjerovatnije liturgijski. Nada Popović tvrdi da je vraćanje pehara u ovu simboličnu predstavu nesumnjivo ranohrišćanskog i vizantijskog porijekla, a ona neobična obrada ptica upućuje na 11-12. vijek.
Sve djeluje logično, osim kada u okolini pokušate naći nešto slično?!
- Da, oni koji su se više bavili ovim motivom, primjećuju da sve to više asocira na arabesku, nego na realnu figuru. Tačno je da nema paralela u skulpturi tog vremena na širem prostoru.
U onoj, nama najinteresantnijoj kompoziciji, ptica ( da li paun?) ima svetački oreol?!
- Da, to je ono što zbunjuje, ono što godinama traži vjerodostojno i suvislo obrazloženje ili neko razumno tumačenje.
Ta predstava vjerovatno ima neki metaforičko-simbolički sadržaj?
- Najvjerovatnije. Oni koji su se ranije bavili ovim sadržajem ističu da bi taj motiv mogao biti orijentalnog porijekla (oni podsjećaju na simboliku pauna od paganske do hrišćanske ikonografije).
Znaći li to da svetački nimbus na neki način simboliku pauna uvodi u sferu poznatih hrišćanskih simbola i značenja?
- Možda, ali treba da znzate da je paun solarni simbol, da razvija rep u obliku točka, i da to, u krajnjoj liniji, i ne mora biti nimbus?!
Vi mislite na neke druge mogućnosti?!
- Mislim, ali još uvijek ništa ne tvrdim. Sve treba uzeti u obzir. Na primjer, na delekom istoku, paun je simbol ljepote ali i simbol sposobnosti preobražaja, transformacije. Postojala su uvjerenja da je njegovo perje onako lijepo zato što je, ubijajući zmije, transformisao njihov otrov. Ako se kroz takvu opcije gleda ova naša kompozicija, onda onaj paun sa nimbusom nije napadač, nego iscjelitelj, i, tako shvaćen, simbolizuje besmrtnost? Dalje, postoje i drugi aspekti i modifikacije tog kulta, kao što je ona po kojoj je dovoljan pogled pauna da žena zanese...
Direktnije, kakva je simblika pauna u hrišćanstvu?
- U hrišćanstvu paun simbolizuje sunčev točak (on ovdje tako i izgleda). Paun je i kod hrišćana simbol besmrtnosti. NJegov rep slika je neba osutog zvijezdama. U hrišćanskoj ikonografiji (J. Chevalier, A. Gheerbrant) paunovi piju iz putira (taj prizor imamo u dva primjerka u Muzeju Hercegovine). Na srednjem istoku paunovi se prikazuju uz stablo života, u tim prizorima simbolizuju čovjekovu duhovnu dvojnost (podvojenost, da li i izvjestan dualizam?!). Paun je, dalje, tretiran kao životinja sa stotinu očiju, kao simbol vječnog blaženstva, duhovnog viđenja boga...
Znači, ako se sve gleda u takvoj simboličkoj ravni, onaj paun iz Zavale ne napada pticu naniže?
- Nisam siguran, ali što više razmišljam o tome, u domenu izvjesne teološke paradigme, pada mi na pamet da je u pitanju pozitivna intervencije, možda božanski kontakt, a ne atak.
Nemate drugih tumačenja?!
- To nisu tumačenja. To su jednostavno neke mogućnosti koje ništa ne vrijede dok se naučno ne protumače i dokažu. Za sada, ima mnogo toga što je ostalo da se pregleda u srednjevjekovnim bestiariumima (Bestiarum vocabulum). Neki bestia-motivi mogli su se prenijeti i mehanički u Zavalu...
Prikaz ptica je pomalo naški, rustičan?
- Da. Čak je i Vego utvrdio da su i crkvu Sv. Petra gradili domaći majstori. Najvjerovatnije sve je djelo našeg čovjeka. U tom pogledu, mogle bi se napraviti i neke analogije sa stećcima.
To, naravno, nisu moćne analogije, ne one koje “izbijaju oči“. Ptice su mnogo sličnije iluminacijama i inicijalima iz Miroslavljevog jevanđelja?!
- Da, to je ono što do sada uopšte nije istraženo. Pojava fototipskog izdanja, uvjeren sam, pokrenuće stvari s mrtve tačke. Interesantno je da je to, odmah nakon arheoloških iskopavanja, bila i jedna od prvih impresija Marka Vega. On je kasnije eksplicitno iskazao tu podudarnost. Izradu tijela ptica pomoću tačkica i crta, pisao je Vego, susrećemo i u Miroslavljevu evanđelju koje je pisano oko 1197. godine pod jačim uticajem italijanske romanike.
Ali ni Vego nije objasnio simboliku onog nimbusa, ili možda sunčevog točka, kako vi kažete?!
- Nije, mada razbijao je glavu jednom drugom analogijom. Naime, utvrdio je da u Miroslavljevom jevanđelju ima veći broj zastavica, stilizovanih u dvopleteru i tropleteru. Jedna od tih zastavica, citiram ga, ima po 6 pletenica na svojoj gornjoj i donjoj strani, stilizovanih u tropleteru. Tri od njih čine uglove, a tri oblik ovalno izrađenih konopaca. To je direktno vezano za Zavalu... Otud, Vego ne isključuje mogućnost da je iluminator Miroslavljevog jevanđelja oponašao svoju zastavicu s ploče iz Zavale?!
Znači li to da postoji mogućnost da je Miroslavljevo jevanljelje pisano u Zavali?
- Naravno. To je i Vego uočio. Napisao je da sve te spoznaje otvaraju mogućnost pretpostavci da je Miroslavljevo jevanđelje pisano upravo u Zavali. Osim toga, ti italo-romanički doticaji sasvim su logični, jer knez Miroslav je bio u dobrim odnosima s Papom do 1181. godine, da bi do izmirenja došlo ponovo 1189. godine. Dalje, nije bez značaja kazati da je Miroslav zidao crkvu Sv. Petra na Limu. Toj crkvi dao je neke posjede u Zahumlju. Vego pretpostavlja da su ktitori crkve sv. Petra u Zavali i crkve sv. Mihajla kod Stona bili knez Desa ili knez Miroslav?! Nije li logično da u tom krugu nastane onako lijepo ukrašeno remek-djelo?!
Kako doživljavate svojatanje Miroslavljevog jevanđelja danas?!
- Sve je to politika. To me ne interesuje. Ono što je trenutno važno jeste da se nastave istraživanja. Trebinje, a i cijela Hercegovina, mora iskazati veći interes za ozbiljan studij ovih pitanja...
Te.O.
PRED
STAROM ENIGMOM - Anika Skovran, istoričar umjetnosti, tvrdi da je
Hercegovina bila i ostala jedna velika enigma za nauku.
- Recimo, te ploče iz Zavale, jedan su od najlepših parapetnih ukrasa. Sretni smo što je to ostalo, jer je na ovom terenu bilo puno spomenika koji su nestali ili su uništeni. To je teren koji je oduvek bio naseljen, i oduvek je nečim zračio... U Beču smo imali jednu od izuzetno zanimljivu predstava svega toga. U našoj tradiciji više su zastupljene ikone, freske, a skulpture ima malo.Skulptura je uglavnom bila primenjena, npr. portali Studenice, nešto malo u Morači, zatim u Kotoru... Ovo iz Zavale je jedna od vernih slika kako su izgledali spomenici na tlu Hercegovine tog vremena. Te ptice su ne samo jedna likovno interesantna predstava, nego je to jedna teološka zagonetka. Bilo je raznih pokušaja, ali to niko nije uspeo da objasni. Ona velika ptica ima oreol. To je neka simbolika. Taj duet, velika i mala ptica, izvanredno je komponovan. To je enigma koja još uvek traje, sreća da je dobro sačuvana. Neko će valjda biti srećan da nađe objašnjenje. Teško je što ptica nije nađena na određenom prostoru, taj prostor već je bio poharan, premeštan, odneti su drugi elementi, tako da vi ne možete reći gdje je to stajalo. Mi to zovemo parapetna ploča, ali ne znamo tačno u kakvoj je ona funkciji bila. NJeno značenje liturgijski bi bilo lakše protumačiti da znamo tačno gde je bila postavljena.
UKRATKO O JEVANĐELJU - Miroslavljevo jevandelje je najznačajniji cirilični spomenik srpske i južnoslovenske odnosno srpskoslovenske pismenosti iz 12. vijeka. Nastao je po narud`bi zahumskog kneza Miroslava, brata raškog velikog župana Stefana Nemanje. Gdje, još se ne zna. neki misle da je napisano u Kotoru, neki u Bijelom Polju, jer ga je knez Miroslav namijenio crkve Sv. Petra u Bijelom Polju.
Inače, najveci dio ovog jevanđelistara djeispisao je do danas nepoznat prepisivač (u nauci poznat kao Varsameleon). Onaj poznatiji, Gligorije (Grigorije) Dijak ispisao je samo rukopisa, nekoliko kratkih zapisa i ukrasio tekst ornamentima ("Az grješni Gligorije dijak nedostoini narešti se dijak zastavih sie evangelie zlatom knezju velikoslavnomu Miroslavu sinu Zavidinu.") .
jevanđelje je pisano ustavnom ćirilicom na pergamentu na kojim je i 300 minijatura i inicijala (boja i zlato).
Naučnici su uočili da su u osnovnom dijelu teksta zastupljene dvije redakcije staroslovenskog jezika (zetsko-humska i raška). U ćirilici Miroslavljevog jevanđelja osjeća se glagoljička tradicija, dok je ornamentika spisa obilježena snažnim zapadnim, romanskim uticajem.
Rukopis se do 1896. nalazio u Hilandaru, kada je poklonjen kralju Aleksandru Obrenoviću prilikom njegove posjete Atosu. Danas se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu. Fototipsko izdanje izloženo je u Arheološkoj zbirci Muzeja Hercegovine u Trebinju.
MIROSLAVLJEVO JEVANĐELJE UPISANO U PAMĆENJE SVIJETA
U avgustu 2005. godine Narodni muzej u Beogradu primio je sertifikat o upisu Miroslavljevog jevanđelja u UNESKO-ov program "Pamćenje sveta"
("Memory of the World"), u koji je upisano 120 predmeta iz čitavog svijeta, za koje je ocijenjeno da najbolje dokumentuju jedan od segmenata ljudskog stvaralaštva
svog vremena.
Miroslavljevo jevanđelje se nalazi na značajnoj listi dokumenata od univerzalnog značaja zajedno sa francukom Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine, sa kolekcijama Šubertovih i Šopenovih dela, Geteovih rukopisa, Betovenovom Devetom simfonijom, Gutenbergovom Biblijom, rukopisima Nikole Kopernika, sa kartom svijeta iz 1507. godine, sa feničanskim pismom, arhivom Nikole Tesle, itd.
Miroslavljevo jevanđelje, nastariji sačuvani srpski rukopis, smatra se jednom od najljepših rukopisnih knjiga svijeta, dospio je u manastir Hilandar na Svetoj Gori vjerovatno prilikom njegovog osnivanja 1198. godine i u njemu ostao kao najvrednija svetinja punih sedam vijekova.
Pored samog teksta, posebnu vrijednost ovog jevanđelistara predstavljaju likovni ukrasi - inicijali - koji se po lepoti i stilu izrade smatraju jedinstvenim u svijetu,
jer nisu pisani po poznatom uzoru. Slikani ukrasi ovog rukopisa, čudesne minijature sa vizantijskim motivima flore i faune, čine ovo jevanđelje likovnim i umjetničkim remek-djelom.