KAKO DRAGO VASKOVIĆ SA UŠĆA
KORISTI PENZIONERSKE DANE
vinograd na kamenim stepenicama
Ova kratka priča o Dragu Vaskoviću sa Ušća samo je skica,
napravljena u prolazu. Drago nije nikakav veliki poljoprivrednik, nije nikakav
rekorder, nema ga na sajmovima, u ničem nije šampion. On je jedan od onih, na
žalost, rijektih ljudi, koji su ostali na svojoj zemlji, i, ne samo da se ne
žale, nego kažu da im je dobro...
Inače, pored njegovog imanja se ne može proći a da vas prosto ne spopane zavist što svo ono silno zelenilo, bar na jedan dan nije vaše.
Gdje je sve to, lako je naciljati. Kad izađete iz tunela u Lastvi i krenete prema Jazini, pogledajte lijevo, i na jednom brijegu, vidjećete stepenaste vinograde. Prizor koji je već sasvim rijedak i u ovom dijelu Hecegovine...
Na Dragovom imanju sve je jednostavno, prirodno i logično. Tako nekako i u porodici. Priča kao što je njegova ima dosta u Lastvi...
- Imam dva sina i ženu. Radio sam u Industriji alata, u Petici, bio sam brusač. Petnes godina putovo sam biciklom do fabrike. Laknulo mu je kad su krenuli autobusi.
Rat je i Dragu, najvjerovatnije, ispreturao planove...
- Mlađi sin još je kod vojske, a stariji privatno radi - Drago se ne vajka, ali je očito iz njegovih riječi da nije sretan što porodica tako rasporedila svoje snage.
Ipak, i u ratno doba, neke stvari morale su naprijed. Otud, u vinogradu na brijegu Drago ima oko 300 loza, pretežno vranac i žilavka. Vino nije za prodaju, nego za kućne potrebe.
- Taj gore stepenasti vinograd, koji vam je s puta pao u oči, podigao sam ja, sve sam, sa familijom. Ovo je držao Kombinat nekih 20 godina, onda smo to mi otkupili od Kombinata negdje 1967. jer je to moja ćaćevina bila.
Kako ste se odlučili da vinograd podignete u kamenu?
- Devedeset prve sam otišo u penziju, pa, da bi mi lakše prolazili dani i godine, trapio sam i sadio. Podigao sam pet ”stepenica” za lozu.
Koliko je sve to trajalo?
- Koliko?! Ne sjećam se, nekoliko. Ništa nisam minirao, nisam smio da ne bi oštetio kuću i krov. Isti stepenasti vinograd ovdje ima i moj rođak. Ja sam počeo malo prije njega, a on je počeo kad se zaratilo.
Kako je raditi u stepenastom vinogradu?
- Teško ga je obrađivati. Prigrije sunce u strani, pa ga moram zalijevati iz rijeke. Ispumpavam vodu u burad. Muka. Ali, isto sam zadovoljan, zdravlje mi je dobro.
Dragovo imanje je netipično, podijeljeno na dva dijela. Na Ušću, on, u stvari, živi u stanu...
- Tako je. Ovo ovdje, ispod ”stepenica”, pod vinogradom, je sušnica, i štala. Živim tamo u onoj velikoj zgradi, u onoj zgradi što je nekad Kombinat držao imam stan. Ovdje radim oko pet dunuma zemlje. Imam i tri krave. Za prodaju je malo šta, sve koristim za kućne potrebe. Bude, kad rodi, jedna tona krompira, bude kukuruza, ali uglavnom to prođe kroz kuću. Pomalo se proda sira. Ove godine slabo jer je sušna godina. Srećom, imam ove stogove sijena što je ostalo od prošle godine. Gdje sam lani imao 40 kvinatala, ove godine dvadeset. I tako, iz godine u godinu...
Te.O.