Tema broja/Glasa Trebinja <965>  <3. NOVEMBAR> 2007.

grah poljak pokazuje put na svjetsko trŽiŠte
 

PRVI IZVOZ
NAJVJEROVATNIJE - U ITALIJU

Pedesetih godina dvadesetog vijeka, zbog velikog broja sunčanih dana, bilo je prijedloga da se na Leotaru izgradi helioterapijski centar. To se nije dogodilo, ali, evo, pola vijek kasnije naše podneblje bi moglo da bude prava atrakcija za one koji se bave homeopatijom...

O svemu tome biće više riječi na ovoj strani. Za početak samo da kažemo da prve narudžbe za grah poljak već stižu. I to ne one u kojim se grah traži vagonima, nego one na kilo-dva, potpisane imenima ljudi koji su saznali u čemu je zdravstvena misterija ove grahorice koju smo zamalo zaboravili...

Cijela priča počinje osnivanjem zadruge Petrovo polje, o kojoj smo već pisali. I kada su pare stigle, odnosno kada je Svjetska banka nedvosmisleno potvrdila da preko Ministrastva za poljoprivredu želi ulagati u ovaj kraj, sve je izgkledalo malo fantatstično, jer je u prvim danima nominovan projekat sistema za navodnjavanje. U koordinaciji su bili ljudi na terenu, ljudi iz Jedinice za koordinaciju Ministarstva poljoprivred Vlade RS, pomogao je i Cenat za razvoj Hercegovine. Preko vladinog finansijskog mosta, na čijoj je drugoj strani bila Svjetska banka, čist novac je došao u Trebinje. ”Leglo” je 540.000 KM. Prethodno, kroz ruke je prošlo mnogo papira natopljenih znojem. Trebalo je napraviti izvedbeni projekat sa studijom uticaja na okolinu (tu je opština ”ušla” sa 30.000 KM), a onda su uslijedile razne dozvole i saglasnosti.

lJudi koji se predvodili posao, Jovo Runjevac i Dragan Radovanović, obavijestili su sve firme koje rade u Xivaru. Od njih su dobili saglasnost i pomoć (HET, Hercegovina putevi, Agrokoop, Neimarstvo). Pomogla je i Eparhija, a što je najvažnije odazvao se i narod. Sve je tako pošlo u dobrom znaku, i, evo, konačno prvi rezultati su tu - ono pola miliona maraka materijaizovalo se u novom sistemu za navodnjavanje, koga su neki dan u pogon pustili ministar Batić i načelnik Ćuk, nagovještavajući nove projekte ove vrste, jedan i na susjednim Zubcima.

Sistem za navodnjavanje Mokrog, Lučkog i Abatnog polja dug je ukupno 9 km. Najduži pravci su Cjevovod-Kremeni Do, a poprečni pravci su: Petrov manastir sa pravcem prema jugoistoku i račvanjem za Bugovinu i Velju Goru. Iz Premišalja jedan krak vodi Luci. Uz sve to, prošla je tehnička voda kroz Zgonjevo i Lapju.

Cijev je promjera 330 milimetara, pričaju nam Jovo Runjevac i Dragan Radovanović, kasnije se taj profil redukuje, zavisno od potrebe.

Do sela Zgonjeva voda teče gravitaciono. Tako i do Bugovine, i pod Velju Goru. Kompletno polje, tako, zalijeva se gravitaciono, a od Zgonjeva prema Luci i Kremenom dolu vodu potiskuju pumpe. Ukupna mogućnost navodnjavanje je 270 hektara.

Šta je sa starim kanalom?

Stari kanal se i dalje koristi za parcele koje nisu pokrivene sekundarnim vodovima.

Sekundarni vodovi, inače, još su na papiru. Kad će krenuti njihova izgradnja.

- Sada imamo pravo da dobijemo oko 30 posto sredstava na račun rada koga smo uložili u otkopavanje, zatrpavanje i odvoz viška materijala - kaže Radovanović - i taj novac praktično biće naš i od njega ćemo finansirati sekundarnu mrežu, koja će biti prilično skupa. Kad se sve završi, sekundardna mreža možda bude i nešto skuplja od primarne koja je ove godine već na više mjesta testirana. Cijena je visoka jer je ambicija zadrugara da voda dođe do svake njive.

Oni koji nisu imali strpljenja da čekaju već su napravili svoje priključke i ove godine na taj način se hrvali sa sušom (od pojedinih šahtova ljudi su cijevima doveli vodu na svoje njive).

Kako će se upravljati sistemom?

U zadruzi već postoji sekcija za navodnjavanje. Ta sekcija će praviti program navodnjavanja, ako sistem ne može sam da zadovolji (a neće zadovoljavati dok svi ne napuste klasičan i pređu na novi, racionalniji način zalijevanja.

Koliko će voda koštati zadrugare?

Biće besplatna. Plaćaće se samo troškovi održavanja sistema. Ti iznosi neće biti veliki.

Kako će sve teći u prvoj godini korišćenja sistema?

Dobili smo odgovor da će sistem biti upotrebljiv 50 do 60 posto. Svi koji su napravili svoje priključke imaće vodu. O distribuciji će brinuti sekcija. Na nekim dijelovima, za sada, trebaće uvesti “ronde“.

Da li će se sistem pružiti i na sjevernu stranu Cjevovoda (tunel kojim voda teže u elektranu Plat)?

- Plan je da se radi i sa druge strane Cjevovoda - kaže Radovanović - insistiramo da sistem obuhvati cijelu mjesnu zajednicu jer stari sistem je prevaziđen, mnogo se vode prosipa, efekti su mali, a troškovi veliki.

Jovo Runjevac govori i o drugim mogućnostima...

- Kad se na ovaj način povežu Bihovi, Rasovac, Volujac, Čičevo, otvara se mogućnost natapanja površina sve do Gomiljana, a postoji mogućnost da se sistem širi i prema Humu.

Šta će biti sa višim kotama iznad Mokrog polja.

- Ostaje neriješeno pitanje Uvijeće, Velje Gore i Poljica, koje može dobiti vodi sa bližeg mjesta iz cjevovoda za Plat?!

Sve ovo izgleda lijepo, ali ono što bi uskoro moglo da se desi djeluje i ljepše i interesantnije.

Naime, interesovanje za naš grah poljak nije nimalo formalno. Još niko ne zna ko je sve vršio njegovu analizu, a mogao je svako ko je na sajmu u Torinu, ili nekom drugom prilikom, imao u rukama bar jedno zrno.

Na to interesovanje, Zadruga je, uz pomoć Opštine, otkupila male količine sjemena koje su ostale po kućama. To sjeme podijeljeno je svim zadrugarima.

- Imali smo stalni nadzor - kaže Runjevac - rod je bio odličan, kvalitet zrna odličan. Sad je bitno da rod koji imamo ponovo otkupimo i podijelimo opet kao sjeme. Tako da bi sa znatnim količinama mogli izaći na trište. Kako znate, Italijani su zainteresovani, ali ne samo oni.

Hoće li krajem 2008. godine biti išta za izvoz?

Runjevac misli da bi nešto i moglo da pređe granicu. Koju, još uvijek nije jasno. Radovanović kaže da zadruga respektuje italijanske partnere. On spominje partnerski odnos sa UCODEP-om koji vodi projekat SEENET na području cijelog Balkana, u namjeri da se podrži autohtoni proizvodi. UCODEP je povezao Zadrugu za međunarodnom organizacijom SLOWFOOD koja organizuje svjetski sajam malih proizvođača autohtonih (tradicionalnih) proizvoda. Na reklami, koja sada obilazi planetu, našli su se: grah poljak, sir škripavac i grah roga. Nakon Torina, u Toskani, potpisana je izjava o saradnji u promociji malih proizvođača ovakvih proizvoda.

 Trenutno, u zadruzi se radi biznis plan za vinariju od 100.000 litara, promišljaju se mogućnosti razvoja ruralnog turizam, a, ako potražnja za poljakom nastavi da raste, moguće da se neko dosjeti i u velelepnoj zgradi zadruge napravi homeopatijski centar za liječenje dijabetesa, naravno grahom poljakom ili njegovim prerađevinama?!

Očekivati je i druge novosti jer je Zadruga stalno na sajmovima i festivalima (Kupres, Nevesinje, Trebinje, Mostar). Qudi ih zovu, jer, očito, ko god nešto radi u agraru na ovim prostorima, ne može a da ne računa na zadrugu Petrovo polje...

Te.O.

HOMEO-POLJAK

Grah poljak (Lathyrus sativus L.), za koga su zainteresovani italijanski i drugi partneri zadruge Petrovo Polje, jedna je od najvažnijih leguminoza (grahorica) u zemljama nerazvijenog svijeta. U Indiji se, na primjer, poljak 1981. godine sijao na 1,6 miliona hektara. Poljak se dobro prilagođava siromašnom i suvom tlu. Grahorice, kao što je poznato, bogate su proteinima (28-32%) i sadrže harmonične količine prirodnih amino kiselina. Inače, grah poljak se u ljudskoj ishrani koristi više od 2000 godina (neki korišćenje poljaka datiraju u neolit). U tom periodu, ljudsko iskustvo nije konstatovalo negativna dejstva neurotoksina ODAP, koga ima u poljaku.

Sjemenka poljaka, dakle, sadrži neurotoksin, BOAA (a non proteic amino-acid) koji je uzrok lathyrisma, bolesti siromaha trećeg svijeta (Bangladeš, Indija, Etiopija).

Kod nas, o poljaku uglavnom se govori kao o lijeku za šećernu bolest, ali oni koji se bave homeopatijom, govore o nizu drugih pozitivnih efekata. Na primjer, William BOERICKE saopštava da je grah poljak lijek za brojna srčana i druga oboljenja (paralitičke afektacije donjih estremiteta; spastička paraliza; lateralna skleroza; beri-beri, athetosis, dječija paraliza, depresija, hipohondrija, vertigo, itd.)

Princip homeopatije, koja je ključna riječ u perepciji poljaka i na našem tržištu, je u stimulaciji bolesne osobe da iskoristi vlastiti prirodni kapacitet samoizliječenja. Homeopatski lijekovi djeluju tako da pomažu u samoodbrani organizma. Oni nas "cijepe" protiv bolesti.

Homeopatija bolest tretira kao posljedicu poremećaja u samom tijelu; budući da tijelo posjeduje prirodnu obranu koju homeopatski lijekovi mogu stimulisati.

Homeopatija nastoji uspostaviti poremećenu ravnotežu pacijenta upotrebom odgovarajućih prirodnih supstanci.

Klasična homeopatija uzima u obzir emocionalna, mentalna i fizička svojstva pojedinca; na osnovi potpune slike odlučuje koji lijek odabrati. Klinička homeopatija tretira ciljano određene bolesti homeopatskim lijekovima, s obzirom na homeopatsku farmakopeju. Homeopatske metode idealne su čak i za liječenje gripa, upale sinusa, prehlade, kašlja, artritisa, alergije, ekcema, tjeskoba, stresa, migrena... Suština je dakle u slijedećem: "slično se liječi sličnim" - "similia similibus curentur" - što znači da se bolest može liječiti supstancom koja je u stanju proizvesti simptome slične onima od kojih pati pacijent.

Homeopatija koristi biljne, mineralne i hemijski proizvedene mješavine prirodnih supstanci. One se po određenom postupku razrjeđuju, čime se postižu sićušne (infinitezimalne) gotovo neznatne doze originalne supstance. U mnogim zapadnim zemljama (Wemačka, Francuska, Švicarska, Austrija, Velika Britanija, USA, Kanada) homeopatija je zakonski priznata i prihvaćena kao sigurna alternativa konvencionalnom liječenju. Na našim tržištima prisutni su homeopatski lijekovi posebno oni proizvedeni u "HOMEOLAB" (kanadsko-američka firma koja je brend u ovom domenu).

O glikemijskom indeksu namirnica dosta se zna. Visok nivo tih komponenti ima bijeli hljeb, gazirani napici, krompir. Mahunarke spadaju u namirnice s vrlo niskim glikemijskim indeksom što znači da malo ili nikako ne provociraju gušteraču na lučenje inzulina. Zašto? Zato što sadrže pretežno kompleksne ugnjene hidrate koji se u organizmu vrlo sporo pretvaraju u glukozu.

Ono Što se najčešće potpuno zaboravlja kada je riječ o mahunarkama, jeste sadržaj topljivih i netopljivih vlakana. Naime, tzv. sedma komponenta hrane (vlaknasta struktura) važna je za probavu i metabolizam kao i sve ostale. Ona zadržava vodu, prikuplja toksine, povećava volumen crijevnog sadržaja, sprečava zatvor te smanjuje rizik od pojave raka debelog crijeva i nekih drugih oboljenja). Obzirom da biljni estrogeni imaju sličnu strukturu izvornim hormonima, mogu u organizmu donekle imitirati njihovo djelovanje i tako imati blagotvorno djelovanje kada su u pitanju tegobe menopauze, preventivno djelovati na pojavu raka prostate i raka dojke...

Ono zbog čega je priča o psihotoksinu ODOP drugorazredna u zdravstvenom smislu, jeste uč injenici da grahorice mogu sadržavati i toksične supstance koje se uništavaju termičkom obradom.

Iako o tome nisu mnogo znali, ljudi su se toga sami dosjetili, ne samo da bi grahorice lakše konzumirali. Naime, u Etiopiji na primjer, grah poljak prvo se potapa u toplu vode, zatim suši na suncu, i tek onda je spreman za tržište.

ZAŠTO JE NAROD ZABORAVIO NA POLJAK 

Grah poljak, čija je molekularna struktra i dalje predmet izučavanja, gaji se u slijedećim zemljama: Alžir, Angola, Egipat, Etiopija, Kenija, Libija, Maroko, Južna Afrika, Sudan, Tanzanija, Tunis, Afganistan, Kina, Indija, Iran, Irak, Pakistan, Rusija, Australija, Novi Zeland, Karibi, Haiti, Albanija, Austrija,  Azori, Baleari, Belgija, Bugarska, Korzika, Francuska, Grčka, Mađarska, Italija, Portugal, Rumunija, Sicilija, Španija, Švicarska, bivša Jugoslavija, Mauricijus, Kipar, Izrael, Jordan, Libanon, Sirija,Turska. Naravno, grah poljak svugdje nije isti. I kod nas nekada javljale su se nekolike vrste. Pitanje je samo kako će naš poljak proći na savremenim skalama kvaliteta. Interes koga izaziva očito je signal da bi, baš parametar kvaliteta (poželjnog omjera određenih supstanci, uračunavajući i neurotoksin ODOP) mogao biti izuzetno dobar. Količinu ODOPA i ostalih supstanci, u našem slučaju, najvjerovatnije dobro je izbalansirala priroda.

Poljak je prestao da se sije najvjerovatnije zato što su ga istisnule jeftinije i ekonomičnije vrste (pasulj, na primjer) koje su se mogle naći u svakoj trgovini, i to bagatelno.

Najčešći nazivi za poljaku američkim izvorima su: Blue Vetchling, Chickling Pea, Chickling Vetch, Dholl Kessari, Gesse Blanche, Grass Pea, Guaya, Indian Pea, Khasari, Khesari, Khesari Dhal, Saat Platterbse, Teora...

Na Internetu možete dobiti čitav niza naučnih radova i enciklopedijskih podataka o poljaku (Lathyrus sativus) u kojima se posebno ističu homeopatske vrijednosti ove grahorice.