tPočetna

VESO RATKOVIĆ
ZALJUBLJENIK U ZASTAVU 750

ČETIRI FIĆA I NJIHOV DOKTOR

Nedavno je italijanska firma Fijat, fabrika u kojoj je 1955. proizveden prvi Fijat 600, za koga je pet godina kasnije jugoslovenska, odnosno,  kragujevačka “Zastava“ otkupila licencu i proizvela prvi jugoslovenski nacionalni auto, Fijata 750, popularnog “Fiću“, odlučila da ponovo pokrene proizvodnju ovog, sada, dododuše, modernizovanog modela mini četverosjeda.

Kako je standard Jugoslovena rastao, nabavljali su se komforniji i veći automobili, pa je Fićo prestao da se proizvodi još prije više od dvadeset godina, odnosno, 1985., a zamijenili su ga Jugo, Stojadin, da bi se kasnije sve više vozila i auta iz uvoza.

Danas, nažalost, mnogim bivšim Jugoslovenima ni Fićo, dakako ovaj novi, nije više dostupan, jer mu je cijena, kažu, 10 do 12 hiljada eura. Stari se, međutim, vozi još uvijek. Neki ga voze iz nužde, a mnogo je više onih koji ga imaju zbog nostalgije ili čisto iz hobija.

Jedan od njih je i dvadesetčetverogodišnji Velibor Ratković, čiji je zaštitni znak “Fićo kabriolet“, u kome se često može vidjeti u vožnji kroz grad.

Vesa u šali zovu i doktorom za nacionalna vozila klase “Fićo“.

U garaži ima već dva reparirana modela starog “nacionalnog vozila“, odnosno, dvije Zastave 750.

- Trećeg Fića još radim, a od četvrtog planiram napraviti kamionet i njega sam namijenio đedu na Zupcima za poklona. Wime će moći da se koristi za potrebe života na selu - kaže Veso.

Kubikaža njegovih automobila je 750 i 850 kubika, dok je zeleni Fićo 900 kubika, jer ima Jugov motor, odnosno, motor isto Zastavinog automobila, nekada popularne Četrdeset petice.

Njihov vlasnik im gotovo tepa, pa o njima priča kao o živim bićima koja čak i svoja imena imaju, Zeleni, Plavi, Bijeli.

Zeleni je, kaže, najstariji, proizveden 1978. godine, Plavi 1979., a druga dva 1980.

U svim automobilima su original Zastavini dijelovi, dakle, ništa nema od drugih proizvođača, jer bi im neki improvizovani dio, kaže ovaj šarmantni Trebinjac, krnjilo ugled.

- Dok drugi uživaju u Mercedesu ili Poršeu, ja uživam u Fiću, koga još uvijek smatram nacionalnim autom, iako one države i one nacije više nemač - dodaje on.

Fiće su specifični automobili kojima treba dosta da bi se reparirali, jer su u pitanju davno proizvedena auta koja su se vozila uglavnom po makadamima negdašnjih uglavnom neasfaltiranih puteva, pa su im i podovi, ali i limovi i ostali dijelovi poprilično dotrajali.

- Zelenog kabrioleta sam radio punu godinu dana, jer mi je trebalo i dosta strpljenja, i dosta truda, i dosta para da odradim sve i svaki dio stavim na svoje mjesto.

Ipak, pomognu mi nekada i drugovi, od kojih mi najviše pomaže moj prijatelj Edoč - smješka se Veso, naslonjen na svoga čkabrioč ljubimca.

Za njega, ali i ostale automobile, je, dodaje, dobar dio dijelova našao u samom Trebinju, gdje još ima ovakvih motornih vovila, a dobar dio je našao u čAuto Zetič u Podgoricu.

Karakteristike svih Fića koje Ratković posjeduje su standardne, ništa nije povećavano ili mijenjano, u odnosu na tvorničke karakteristike, a opet, pretvoreni su u nešto mnogo atraktivnije od nekadašnjeg Fića.

Danas njegovi četverotočkaši, naročito zeleni kabriolet, naprosto plijene poglede prolaznika na trebinjskim ulicama, koji su dugo vremena nakon što je sa Fićom otvorenog krova počeo krstariti gradom, mislili da je u pitanju automobil koji nije iz Trebinja, već je dovezen odnekud iz Bosne.

Veso kaže da je tako gdje god doveze svoju čmakinuč. Svi ga gledaju zadivljeno kao da je svemirski brod, pa bi u početku kada ga parkira negdje na trebinjskim parkinzima, po sat vremena čekao da se ljubopitljivi posmatrači raziđu, pa da krene.

- Ljetos sam ga u Dubrovniku parkirao pored novog Tojotinog džipa, ali ga, vjerujte mi, niko nije pogledao pored moga Fića, oko koga su se ljudi okupljali u gomilama - dodaje ponosni gazda.

Istog ovog zelenog Fića vozio je na ljetošnjem Reliju, “Tjentište 2007.“, gdje je osvojio treće mjesto u svojoj klasi, a peto u svukupnom plasmanu, za koji se nadao boljem rezultatu, ali ga je prevarila procjena, jer je bila hladna mašina. 

Ovaj zaljubljenik u “nacionalno vozilo“ kaže da na ovome neće stati, jer Zelenom planira ugraditi i dodatnu, zimsku opremu, ali nisu u pitanju zimske gume ili lanci, već - skije.

- Ja sam sve to već odradio na ovom autu. Wega ću na zimu koristiti kao skuter, jer na prednje točkove idu skiju, a pozadi idu “kramponke gume“, pa će ići kao pravi zimski Skuter.

Iako mi moji kažu da ću ga voziti samo na Zupcima, jer, što se tiče Trebinja i snijega, od toga nema ništa, ja ipak mislim da, ako zima nastavi ovako kao jesen, može se desiti da se i po gradu skijamo.

U svakom slučaju, Fićo nikada nikoga nije izdao na putu, ni na snijegu, ni na ledu, ni na makadamu. Gdje god drugo auto ne može, Fićo garantovano može, isti je ko mali džip. Zato, kako god da vrijeme bude, on i ja ćemo se još dugo družitič.

Ratković dodaje da za sva vozila ima atest, tako da su svi uredno registrovani, sa svim potrebnim papirima, a da je ono što je najvažnije, činjenica da je potrošnja goriva kod ovih automobila vrlo mala, kako slikovito reče - ko Zipov upaljač.

Ipak, ovaj Fićo - inovator, kako bi se slobodno mogao nazvati Veso Ratković, sprema se na još jedan poduhvat u radu i doradi svojih ljubimaca na točkovima. 

Sljedeća njegova želja i posao koji mu predstoji je da napravi Fića - limuzinu, dužine 7 metara i sa četvero vrata.

Kaže da mu je zamiso da to bude prava limuzina koju će iznajmljivati kao automobil u kome će se voziti mladenci na vjenčanje, ali i za druge svrhe kada se želi pokazati luksuz.

Želi, kako reče na kraju, da dokaže da i Fićo, koga su nerijetko nazivali čsirotinjskom majkomč, može da postane limuzina.