tPočetna

KANTAUTOR RANKO SLIJEPČEVIĆ

KONCERT ZA PAMĆENJE U RODNOM GRADU

Ranko Slijepčević

Kada je nedavno, u prepunoj sali Doma kulture, kantautor iz Trebinja koji sada živi i radi u Beogradu, Ranko Slijepčević, održao solistički koncert, uz klavirsku pratnju kompozitora iz Trebinja Boba Vučura i novoformiranog Gradskog hora "Tribunia", pod vođstvom profesora Stojanke Gudelj, a kao specijalnog gosta imao  Vladimira Savčića Čobija, cijela dvorana je pjevala sa njima.

Trebinjska publika je više od dva sata uživala u Slijepčevićevim starim i baladama sa novog albuma koji, kako je najavio, izlazi za mjesec dana, a velike ovacije izazvale su njegove pjesme uz koje ga je pratio hor "Tribunia", uz naročito oduševljenje pjesmom "Trebinjska", koju je, zajedno sa Slijepčevićem i gradskim horom čiji je ovo bio prvi nastup, pjevala cijela dvorana.

Ovacije publike je, ipak, najviše izazvao Vladimir Savčić Čobi koji je izveo desetak svojih starih hitova, poput "Lole", "Jedna mala plava" i sl., ali i numere sa novog albuma "Povratak", ponovo okupljenog sastava "Pro Arte".

Tek nakon što je Čobi koji se pokazao i kao izvrstan šoumen, glumeći na sceni čuvenog Fika iz popularne serije "Složna braća", duhovito na kraju koncerta rekao da se nada da ni Slijepčević neće ponovo čekati pet, niti on 35 godina za novi koncert u Trebinju, publika je teškog srca napustila salu.

Vladimir Savčić Čobi

"Imao sam ja i do ovog koncerta dosta nastupa u Trebinju, ali je ovo drugi veliki koncert, za koji je ideja potekla u septembru kada sam bio ovdje u posjeti kod roditelja.

U svakom slučaju, ja volim da dođem u Trebinje i znam da me ovdašnja publika dobro prihvata, da im godi moj stil muzike, što i meni čini veliko zadovoljstvo.

To što me, međutim, nije bilo na ovdašnjim pozornicama pet godina, barem kada su koncerti u pitanju, mogu da kažem da nije ništa neprirodno, jer, ne možete praviti koncert svaki mjesec, ili svake godine. Ipak, treba da protekne malo vremena, a ja sam, evo, našao dobar razlog da gostujem u Trebinju, jer mi za mjesec dana izlazi novi album", pričao nam je nakon koncerta Ranko Slijepčević.

PJESNIK MEDITERANA I VOJVOĐANSKE RAVNICE

Sa Čobijem je, dodaje, veliki prijatelj, a upoznao ih je Peca Popović, prvo pero muzičkih novina bivše Jugoslavije, osnivač onih muzičkih časopisa kakvi su "Pop", "Džuboks" i drugi, na kojima su se odgajale generacije mladih Jugoslovena.

"Ja sam tražio pjesme za novi album, a ovaj Popović mi je rekao - Ima ti, bolan, tu jedan Trebinjac koji pravi dobre stvari. De, da vas upoznam", ovako nam je Čobi opisao njihovo poznanstvo.

Nakon toga mu je Slijepčević poslao nekoliko pjesama, koje su mu se dopale i uspostavljena je sradnja.

"Na kraju se to, u stvari, tako završilo da sam mu ja uradio čitav album", sa osmijehom dodaje Ranko, čije su balade oduševile njegove dojučerašnje sugrađane, a za koje je i sam rekao da su nastajale od jadranskih obala do vojvođanskih ravnica.

Balade, kaže, jednostavno ne može da izbjegne, jer on je kantautor, koji za sebe kaže da bi najviše volio napraviti album samo sa akustičnom gitarom, ali ljudi za tako nešto danas nemaju vremena i nisu oduševljeni takvom muzikom.

"Takvu jednu ploču ću zaista i uraditi, jer već imam dovoljno materijala u sklopu moje zbirke poezije, za čitanje i slušanje. Ja, u stvari, volim balade zato što se ja tako osjećam, iako na novom albumu ima i pjesama koje nisu balade.

Bobo Vučur, klavir i Hor Tribunia

Ja sam sam na tom albumu pokušao promijeniti samog sebe, pa ovoga puta nisam ja aranžer, već sam na tim studijskim poslovima angažovao druge ljude. Sve je uradio jedan mladi momak Novica Bojić Nokaš, kome se ja nisam pretjerano miješao u njegov aranžerski i producentski posao, pa će ova ploča više biti sa električnim gitarama, što se, onima koji su slušali studijske radove na ploči, svidjelo.

Biće tu, svakako, i Trebinja i mediterana, nešto što se razlikuje od onog što se radi u Srbiji, nešto što će zvučati više italijanski, nego šansonjerski".

Ranko Slijepčević je, kako on to voli da kaže, ovim albumom "častio" sebe, što radi svakih dvije do tri godine, jer u posljednje vrijeme uglavnom živi od muzike koju radi za druge.

Za ovakvu karijeru, svakako, nije dovoljno samo Trebinje, samo svirke u dvorištima, ljetnim baštama, makar one bile i dubrovačke, kako se to prije rata u Trebinju radilo.

Ipak, u tome kontekstu, Ranko se i na ovom nedavnom koncertu prisjetio Trebinjca Joca Sliška koji je kasnije u Meksiku postao profesor, a čija se pjesma dugo pjevala po trebinjskim ljetnim baštama.

Oni ambiciozniji, šali se ovaj kantautor, postajali su ili profesori, ili profesionalni muzičari, pa je on izabrao ovo drugo, budući da je sam počeo svirati u drugom razredu trebinjske Gimnazije, u grupi "Duboko oranje" koja je tada, na instrumentima koje je škola kupila, svirala rok stvari od Dip Parpla, Blek Sabata i sl.

Poslije toga je interesovanje prebacio na Boba Dilana i akustičnu gitaru, a onda je uslijedila i njegova prva pjesma, čiji snimak i danas ima kod roditelja u Trebinju i koju pusti sebi kada dođe, radi opuštanja.

Nakon prvog ozbiljnog tonskog zapisa koji je napravio u Sarajevu, u studiju kod Brana Likića, koji je u to prijeratno vrijeme jedan od najboljih producenata na Balkanu, ali se album nikada nije pojavio.

Zatim su uslijedile Trebinjcima neizbježne dubrovačke i hercegnovske rivijere, pa odlazak u Novi Sad gdje je sve počelo.

SPREMAN NA SARADNJU SA MLADIM TREBINJCIMA

Kako sav ovaj ozbiljniji rad nije mogao početi u Sarajevu kod Brana Likića i zašto taj sarajevski album nikada nije ugledao svjetlo dana, Ranko objašnjava da se tako nešto nije ni moglo desiti, ne zato što je u pitanju samo Trebinje, već bi se to desilo svakome onome ko je stotinama kilometara udaljen od velikih diskografskih centara.

Svako ko misli da se može uraditi tako nešto, samo se zanosi, tvrdi Slijepčević koji po dolasku u Novi Sad započinje i ozbiljan muzički posao, ima ozbiljan koncert u novosadskoj Sinagogi sa gudačkim kvartetom, proširuje saradnju sa pjevačima, tako da mu u jedno vrijeme ovaj vojvođanski grad postaje tijesan i prelazi u Beograd, gdje radi nekoliko ploča.

"Iako nemam uvid u trebinjsu muzičku scenu, mladim ljudima koji se ozbiljnije žele baviti ovim poslom preporučujem odlazak u velike gradove, jer samo na taj način mogu uspjeti.

Nikada, nažalost, ja nisam imao prilike da vidim ili čujem nekoga od tog novog trebinjskog saunda, nije bila neka gitarijada, neki njihov nastup, a da li to oni rade, ne znam ni toliko.

Poznato mi je da neke muzičke grupe ovdje djeluju, jer mi je moja kćerka koja u Beogradu studira Mega trend, pričala o tome da je bila na koncertu naše grupe "Apokalipsa" u Domu omladine u Beogradu, ali, ponavljam, ne znam ni ko su ni šta su.

No, Trebinje je uvijek imalo talenata i vjerovatno bi mlade grupe bolje mogle uspjeti ako bi organizovali neke svirke i promocije, na kojim bi se mogle pokazati i dokazati, na kojima bi ih neko primijetio, jer, i moja generacija i sve tadašnje generacije su tako radile, što je, smatram, i danas provjeren recept."

Slijepčević dodaje da je, što se njega tiče, spreman na saradnju sa mladim Trebinjcima, ali, oni bi ipak trebali potražiti njega.

Ipak, sretan je, kako dodaje, što njegova kćerka nije krenula njegovim stopama, već je odlučila da postane menadžer, a ne muzičar, jer je bavljenje muzikom, kako kaže, jako zahtjevna profesija, puna stresova, izbivanja od kuće, a ona je, sa jedne strane, ipak, žena kojoj treba više snage nego muškarcu da se nosi sa takvim stvarima, a sa druge, osmijehuje se, to kaže zato što je u pitanju njegova kćerka, pa misli da je bolje da bude menadžer nego muzičar.

No, i pored svih prepreka i poteškoća, u poplavi kiča i šunda, dobra muzika, ipak, nalazi svoje mjesto i način da dopre do slušalaca, a, prema njegovom mišljenju, stanje nimalo drugačije nije ni u okruženju, niti u drugim domenima umjetnosti.

"Muziku u Republici Srpskoj ne bi mogao ocijeniti, ali, što se tiče Srbije, evo nedavno je Van Gog dobio MTV nagradu, što znači da u Srbiji ima ozbiljnih bendova i da smo primijećeni u svijetu. Dakle, samo se nastupima i prezentacijom onoga što radite možete izboriti za to svoje mjesto i dokazati da vrijedite, ali, uz dobru pjesmu, morate imati i dobar spot, da se pojavljujete na televiziji, da imate pjesme koje ljudi znaju da bi vas prepoznali, a za to sve treba vrijeme i adekvatno mjesto koje vam može pružiti sve te uslove", tvrdi on. 

Podsjećajući se svoga učešća na Trebinjskim ljetnim svečanostima i nastupa za slavu grada, Slijepčević ponavlja da je uvijek srećan kada dođe u svoj grad i svira pred svojom publikom, gdje uvijek održi koncert za pamćenje. Tako je bilo i ovoga puta...

V. DUKA