tPočetna

 

PRVI MEĐUNARODNI SAJAM MEDA "MED FEST TREBINJE 2007."

HERCEGOVAČKI MED NAJBOLJI

"PČELARSTVO HERCEGOVINE, ODNOSNO, NJEN ISTOČNI DIO, IAKO NAJMANJA REGIJA U REPUBLICI SRPSKOJ, BAREM KADA SU POPULACIJA I NASELJENOST U PITANJU, IPAK JE NAJJAČI MEDARSKI REGION SRPSKE", ISTAKAO JE NA PRVOM MEĐUNARODNOM SAJMU MEDA U TREBINJU PREDSJEDNIK SAVEZA UDRUŽENJA PČELARA REPUBLIKE SRPSKE BRANKO KONČAR, A KVALITET JE POTVRDIO NAJVIŠI BROJ OSVOJENIH MEDALJA.   

Med  braće Barzut sa Bobana proglašen je najboljim medom na svih četrdeset izloženih štandova Prvog međunarodnog sajma meda i pčelarstva "Med Fest" koji se za vikend 17. i 18. novembra, u organizaciji Pčelarske zadruge "Žalfija" i uz pomoć opštine Trebinje, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, italijanskih partnera iz regije Toskana, te NVO Ucodep iz Italije i NVO Centrar za razvoj Hercegovine, odvijao u Trebinju po prvi, ali, kako je na kraju zaključeno, ne i posljednji put.

Predsjednik stručne komisije Livio Dorigo, koji je predsjednik Kompanije za pčelarstvo pokrajine Trst, iznoseći stručni stav komisije koja je analizairala 23 uzorka meda izlagača iz Republike Srpske, odnosno BiH, istakao je da je 14 zlatnih medalja zaslužno pripalo pčelarima iz Hercegovine.

Ovo je bio još jedan dokaz da je med sa ovog područja kvalitetniji u odnosu na ostale kontinentalne krajeve, ne samo BiH, nego i cijelog regiona, rečeno je u nalazima komisije.

A da je manifestacija u potpunosti opravdala očekivanja i da će postati tradicionalna potvrdio je i Branko Končar, predsjednik Saveza Udruženja pčelara RS.

U razgovoru koji smo sa Končarom vodili po zatvaranju Sajma, on nije krio oduševljenje što je, kako kaže, medom najbogatija regija Republike Srpske konačno dobila ovakvu manifestaciju.

"Pčelarstvo Hercegovine, odnosno, njen istočni dio, iako najmanja regija u Republici Srpskoj, barem kada su populacija i naseljenost u pitanju, ipak je najjači medarski region Srpske.

Kada ovo kažem onda moram i argumentovati, pa ću navesti i brojke da od 87.000 pčelinjih društava koliko ima u Republici Srpskoj, barem kada je Savez pčelara u pitanju, 27.000 otpada samo na Hercegovinu, a ostalih oko 60.000 na sav ostali dio, odnosno, ostalih sedam regija.

T i ne čudi jer Hercegovina sama po sebi, s obzirom da je ovo mediteransko područje, a i prostor za pčelarenje i pčele je dosta bolji nego recimo u kontinentalnom dijelu, od Gornjodrinske, pa sve do Potkozarske regije, što je,  rekao sam, razumljivo, jer pčelama pogoduje blaga klima i bogatstvo paše, naročito kada je ljekovito bilje u pitanju".

Dakle, ova manifestacija, naročito kada je Trebinje u pitanju, mora postati redovna, odnosno, za nekoliko godina tradicionalna, što je, kako je rečeno na Sajmu, i cilj manifestacije, zbog promocije ovdašenjeg meda i njegovog brendiranja.

Končar kaže da u Srbiji svaka varošica ima manifestaciju ove vrste, a mnoge su  i mnogo moćnije, poput one na Tašmajdanu koja se smatra najvećim Sajmom pčelarstva u regionu, gdje se sastane više stotina izlagača i gdje je, kako kaže,  ove godine bilo njih 249, dok se pamte i one godine kada ih je bilo čak i do pet stotina.

Da su perspektive Hercegovine u pčelarstvu ogromne govori i podatak da je kod nas samo oko deset procenata iskorišten nektar, a to su, kažu pčelari, resursi koji se ne mogu potrošiti, iako nam, prema Končarevim tvrdnjama, godišnje propadne stotine, možda i hiljade tona nektara zato što ga ne znamo uzeti, pa, iako ga ne možemo vratiti u jednoj sezoni, mi te resurse, srećom,  ne možemo potrošiti.

Ovo je jedan od glavnih aduta da pčelarstvo postane važna strateška privredna grana u istočnoj Hercegovini i u cijeloj Republici Srpskoj, u čemu je do sada, kako kažu pčelari, država uradila premalo. 

"Ipak ove godine, Ministarstvo poljoprivrede je, po prvi put u Republici Srpskoj, odlučilo da subvencionira pčelarstvo, donirajući 420.000 maraka, plus 38.000 za matice, kao i izvjesna sredstva za finansiranje samog Saveza pčelara. Dakle, ukoliko se nastavi u tome pravcu, pčelarstvo se može organizovati, što je upravo i naš glavni problem - neorganizovanost.

Ako, pak, država prepozna da je proizvodnja meda jedan strateški značajan projekat, ona može sa više aspekata da djeluje, pronalazeći nove razvojne šanse i zapošljavajući mladi svijet", tvrdi Končar.

PČELARSTVO I VINO

U Sajamskoj knjizi utisaka neko je zapisao da mu nije jasno da li je u pitanju bio Sajam meda, ili Sajam vina, nagovještavajući ovim pitanjem tu tradicionalnu povezanost onoga što je Hercegovini od Boga dato.

Ovo dvoje se, kako nam na Sajmu reče i naš poznati vinar Zoran Vukoje, mora samo na pravi način iskoristiti i možda čak i zajedno nametnuti kao zaštitni znak Hercegovine, na čemu je u posljednjih nekoliko godina urađeno mnogo više nego li desetinama godina prije toga.

"Držeći se devize da ono što u jednom kraju uspijeva, to treba i gajiti, smatram da, kada je u pitanju recimo Potkozarje, treba gajiti voće i baviti se pčelarstvom, a kada je Hercegovina u pitanju, onda su to vinogradarstvo i pčelarstvo. Doduše, ide uz to i stočarstvo i ratarstvo, ali ovo prvo dvoje donose veću zaradu. Pčele i vino su u Hercegovini, očegledno, izvanredna simbioza, pa, zašto je ne iskoristiti, jer ono što ovo dvoje daje, zajedno sa blagom klimom i ovdašnjim kulturnim nasljeđem, koji su, opet, dobre predispozicije za bavljenje turizmom, jeste blagodet koja naprosto ne može da se ne iskoristi", kaže Končar.

U šetnji od  štanda do štanda i razgovoru sa pčelarima, zanimljivu ideju smo čuli i od Manojla Ćuka, pčelara iz Veličana, koji kaže da, osim što je put od Trebinja do LJubinja, pa nadalje do zapadne Hercegovine, u turističke karte upisan kao Vinski put, na to isto mjesto bi se moglo upisati i da je ovo Slatki put, promovišući na taj način ovdašnje pčelarstvo.

"Ukoliko se šira zajednica zainteresuje da od toga napravi dobar projekat, dobru promociju, to bi se moglo i realizovati, jer, sami pčelari to ne mogu izvesti. Za sada se med od Stoca do Bileće, koliko god ga ima, sav  proda, ali bi se proizvodnja mogla višestruko intenzivirati", ističe Ćuk.

Pčelarstvom se, kaže, počeo baviti osamdesetih godina, a sada ima stotinjak društava oko kojih rade uglavnom on i supruga Svetlana, ali pomažu i djeca. Svake godine ima prosječno tonu meda koji bi prodao da ga ima još toliko.

Cijena tegle meda kod ovog vrijednog Popovca je, kako kaže, jednaka ima deset godina i uvijek sve proda, a, da je i udvostruči sve bi prodao.

Na njegovom je štandu koji je imao na Sajmu bio iznesen, dodaje on, sav med koji je imao u kući, jer je ostalo prodato starim dugogodišnjim mušterijama.

Za Manojla u šali u Popovu kažu da je naučio Popovce kako da prodaju med, jer u  Veličanima, pred kućom, ima svoj prodajni štand, ima već jedno deset godina i tu proda sve meda što ima, da bi pet godina iza njega krenuli i drugi, pa sada od Ljubinja do Trebinja ima desetak takvih štandova.

Na ovakav bi se način lako mogao promovisani Slatki put, jer, zainteresovani i sada kod Manojla mogu da vide gdje uzgaja pčele, kako vadi med i slično, a to bi mogla biti turistička atrackija broj jedan na ovoj dionici puta.

Predjsenik Končar je oduševljen ovakvom idejom, ističući da svakoj dobroj promociji meda i uopšte domaćih proizvoda treba dati punu podršku.

"Mi smo svakako programom zacrtali da napravimo standardizaciju našeg meda i to prema evropskim standardima, da bismo, kada uspijemo zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta, na kome se za sada prodaju sve količine meda koji proizvedemo, mogli i da ga izvozimo, a to, s obzirom na kvalitet, neće biti teško i to, kako čujem, rade već neke firme sa ovih prostora", kaže Končar. 

Jedna od takvih firmi koja se bavi otkupom i preradom meda je i trebinjski "Herceg Med", koji se takođe pojavio na sajmu.

NJihovi proizvodi nalaze se u prodajnim objektima Delte, Merkatora, Intereksa, Marketa 99, i, kako nam na Sajmu reče vlasnik ove firme Predrag Milošević, pokrivaju cijelu teritoriju BiH.

"Prve tone našeg meda su otišle za Ameriku, gdje smo registrovani u Asocijaciji proizvođača hrane, a potpisali smo ugovor i sa firmom u Luksemburgu koja će nas naredne godine zastupati u cijeloj Zapadnoj Evropi", objašnjava Milošević.

On dodaje da očekuju realizaciju kredita od strane Vlade Republike Srpske, tako da uskoro počinju graditi mnogo veći objekat od onog u kojem sada djeluju, tako da će uvesti nove proizvodne linije i zaposliti nove radnike.

Ako su pčele i vinova loza, kako reče gospodin Končar, u Hercegovini izvanredna simbioza, onda je med u kombinaciji sa suvim grožđem, ili suvim smokvama, kao prepoznatljivim voćem ovog kraja, još  idealniji spoj, što su u Herceg Medu odavno prepoznali kao mogućnost proširenja prodajnog asortimana.

"Mi osim suvih smokava i grožđica, imamo i bademe i orahe sa medom, što se prodaje fenomenalno, a, primjera radi, med sa ovim dodacima je najprodavaniji artikl u djuti fri šopovima na sarajevskom aerodromu. Ali, na ovome nismo stali, pa trenutno otkupljujemo med od kestena sa Kozare i okoline Gradiške, a sa tim medom smo, prije dva mjeseca, uzeli zlatnu medalju na sajmu u Sarajevu", objašnjava Milošević, uz tvrdnju da je ova firma od hercegovačkog meda već napravila brend koji se godišnje proda u količinama 15 do 20 tona, s tim da se najviše proda malih luksuznih pakovanja, koja su skuplja.

NAJBOLJI MED SE OSTAVLJA ZA KRAJ

Vođeni činjenicom da se najljepše poslastice probaju na kraju, i razgovor  sa  braćom Barzut, čiji je med na ovom Sajmu proglašen najboljim, ostavili smo za kraj naše priče o medu.

Pored toga što su ih čuveni evropski poznavaoci meda, kakav je gospodin Dorigo, ocjenili najboljim, zasigurno su na ovom Sajmu imali i najljepši štand, na šta je uticalo i iskustvo sa ranijih sličnih sajmova organizovanih u Republici Srpskoj i regionu.

Slobodan Barzut kaže da su ove godine bili na sajmovima u Banjaluci i Podgorici, a namjere da idu i na sajmove u Bogradu i Novom Sadu ostale su neispunjene, jer su, objašnjava on, imali problema sa granicom.

"Narednih godina ćemo, zasigurno ostvariti ove planove i posjetiti beogradski, i novosadski, ali, naravno, i sarajevski i banjalučki sajam, ne samo da bi prezentovali naš med, nego i da na tim sajmovima nešto naučimo, razmijenimo neka nova iskustva, koja su, kao i u svakom ozbiljnom poslu, čovjeku uvijek dobro došla", kaže Slobodan Barzut.

Na štandu  ovih Bobanaca bile  su prezentovane i žive pčele, za koje Slobodan sa osmijehom kaže da je to jedan mali nukleus prenesen u Sporsku dvoranu u Bregovima, mada, dodaje, nije imao mnogo vremena da sve uradi kako je zamislio.

Iako  je  ova godina bila, sušna i teška za sve poljoprivrednike, pa i za pčelare, braća Barzut su imali oko dvije tone meda, što je, prema njihovim procjenama, relativno dosta za ovako slabu godinu, a relativno malo u odnosu na neke prethodne, kada su imali po više tona ovog slatkog proizvoda.

Za sada, kažu, med nisu predavali na organizovani otkup, već ga još uvijek prodaju privartno, ali je Slobdan od prvog dana osnivanja u Pčelarskoj zadruzi "Žalfija" i nada se u budućnosti da će otkup ubuduće ići preko zadruge.

Osim živih pčela, zanimljivo za ovaj štand je bilo i to što se posjetiocima ovdje točila takozvana "medovina", odnosno, domaća rakija "lozovača" pomiješana sa medom, oko koje su se, kako reče jedna duhovita Trebinjka, posjtioci kupili ko pčele na med, jer nije u pitanju jaka rakija, odnosno, poput likera.

Barzuti naprave oko stotinu litara ovakve rakije, a cijena pakovanja od pola litra je sedam maraka.

Tradiciju pobjednika i čestih učesnika još na prijeratnim sajmovima bivše Jugoslavije imali su i otac i sin, Avdo i Elvir Duranović iz Konjica koje je na ovaj Sajam dovelo dugogodišnje poznanstvo sa trebinjskim pčelarima Savom Ljubibratićem i Vladom Anđelićem.

Duranovići proizvode med iz Hercegovine i dijela Bosne, odnosno, zimuju sa pčelama u okolini Mostara, gdje "uhvate" prve paše sa zanoveti, kadulje i sl., a onda ih pomjeraju ka Salvoniji na bagrem, pa se ponovo vraćaju u naše planinske krajeve na livadu, tako da se pomiješaju sve vrste meda.

"Ja med uglavnom prodam u Sarajevu, gdje najviše traže tamnije medove, iako su i svjetliji medovi jako ljekoviti, poput bagrema, koji je i u knjigama jedan od boljih medova. Najbolje je, ipak, kada se razvrsta široka ponuda, tako da ja imam i bagrem, i lipu, livadu, kesten, a naročito naše ljekovito bilje. Prvi put sam ove godine, međutim, imao i lavandu, jer ima kod nas jedna plantaža lavande gdje sam preselio jedan dio pčelinjaka", kaže Avdo Duranović koji u svojih 350 košnica proizvede pet do deset tona meda, zavisno od godine i sve proda uglavnom privatnim kanalima.

Avdov sin Elvir je od djetinjstva uključen u ovaj posao, a u posljenje vrijeme je aktivan koliko i otac, pa se i posao proširuje, tako da rade i pčelinje preparate, uglavnom od matične mliječi, na kojima se, kako kažu Duranovići,  takođe može dosta zaraditi.

Vođeni  takvim idejama, na Sajmu su izlagali i poznati prozivođači ovakvih preparata, poput Trebinjca Dragan Čolića koji spravlja izuzetne meleme na bazi meda, a svoje proizvode su prezentovali i brojni proizvođači pčelarske opreme i drugog repro-materijala iz ove oblasti, dok su u stručno-naučnom dijelu Sajma bila organizovana brojna predavanja o razvoju i perspektivama pčelarstva na ovim prostorima, pčelinjim bolestima i zaštiti pčela...

Vesna Duka