tPočetna

 

GDJE SE KRIJU HERCEGOVAČKI RESURSI

INTERVJU - Dr Radule Popović

CRNO ZLATO ISPOD KREČNJAČKE PLOČE

Dr Radule Popović, i teorijski i praktično, eksert je za Hercegovinu. Uz to je, u neku ruku, i hercegovački praktičar. Jedan je iz one generacije koji su podigli Rudnik u Gacku, jedan od onih koji su svojim radom pokazali da industrijsko-energetski razvoj u Hercegovini nije nikakva fikcija.

Nakon Popovićevog feljtona o gatačkom rudniku i nekoliko Popovićevih članaka o resursima i problemu Čemerno, evo, pokušavamo, da saznamo nešto više o resursima u regionu koji još uvijek važi kao resursna pustinja. Da li je zaista tako?

- Nije - rezolutan je Popović - osjećaj pustinje stvara neznanje.

Nakon ovog kratkog uvoda pričali smo o istraživanjima koja su obaljena u Hecegovini. U cjelini, sve je to nedovoljno, nekompletno, nepovezano. Zato, cjelinu niko ne vidi. Otud mnogo improvizacija i u nauci i u ekonomiji.

- A kad su resursi u pitanju, moramo razdvojiti neke stvari. Da li su to goriva, tečna, čvrsta, gasovita?! Ili su u pitanju mineralne sirovine, hidroenergetski potencijali itd. A svega toga imamo, mogli bi da imamo ili vjerovatno imamo. Ako se zadržimo samo na onom dijelu koji sadrži ugljo-vodonike, a vidim da to vas najviše zanima, dovoljno je kazati - a ja sam to saznao iz pouzdanih izvora - da su, eto,  i Amerikanci vršili seismička ispitivanja na području Hercegovine, i to baš na području koje se od granice sa Crnom Gorom prostire do Neretve.

Da li je to ona vaša interesantna zona koja ide obalom Jadrana ali nešto dublje?!

- Da. Nevesinje-Gacko-Nikšić-Skadarsko jezero, pa do Jadranskog mora. Šta je tu zanimljivo a šta geološki i resursno gotovo izvjesno.... Idemo redom... U području bližem Jadranskom moru, geološki uslovi, tačnije rečeno tektonski uslovi su nepovoljni. Ležišta nafte koja su tamo postojala, jednostavno su tektonski istisnuta, razorena.

Ovamo gore, u Hercegovini i Crnoj Gori, moglo bi da bude ležišta na dubini od 5 do 8 kilometara jer je tu tektonika mirnija. Takvi tektonski odnosi, takva situacija dobro je poznata geološkim stručnjacima. Zato Amerikanci to područje izdvajaju kao potencijalno interesantno. Ja, kao stručno lice, mislim da to ima dobre naučne osnove. LJudi to nisu radili ni napamet, a, nadam se, ni uzalud.

Kako nam to možete objasniti, šta je u cijeloj priči osnovni faktor na temelju koga izvodite zaključke koji, uglavnom, gode hercegovažkom uhu?!

- Polazeći od činjenice kako su nastali ugljo-vodonici, pristalica sam i jedne i druge teorije a i poznate kombinacije. Mislim na teoriju o organogenom i i na teoriju o magmatogenom porijeklu, a i na kombinovani pristup.

Savremena tektonika je bazirana na koncepciji kretanja kontinentalnih i okeanskih ploča. Okeanske, odnosno kontinentalne ploče se međusobno sudaraju. Tamo gdje se sudaraju, dolazi do odvlačenja, tzv. subdukcije, ili do navlačenja (obdukcije).

U područjima gdje se javlja subdukcija, kontinentalna kora je odozgo,okeanska odozdo. Okeanska kora nosi sa sobom ogromne količine sedimenata, a u tim sedimentima postoje ogromne količine vode, i organskih materija. To ulazi u područje dubine od 60 do 200 kilometara gdje se generiše nova magma, a generišu se i ugljo-vodonici. Usljed visoke temperature i fizičko-henmijskih procesa, ta magma kreće se naviše.

Područje Hercegovine markirano je bituminoznim pojavama asfalta počev od Vrgorca pa sve do albanske granice. To je područje koje predstavlja produžetak albanske odnosno otrantske naftne zone.

Dakle, postoje svi geološki uslovi da se baš na ovom terenu formiraju ležišta nafte. Danas su ona, eto, dostupna i istraživanjima. Dubine od 5 do 8 kilometara više nisu problem. Na primjer, kod Ulcinja napravljena je bušotina duboka 6 km.

Da li su na toj dubini našli naftu?

- Našli su tragove nafte, ali nisu našli naftna ležišta jer su ležišta, kako sam vam ranije saopštio, tektonski razorena. Ovamo kod nas ta ležišta bi trebala biti sačuvano jer imamo mirniju tektoniku, i zato ima rezona ići u dubinu, bušiti...

Da li imate ikakav detaljniji uvid u ta američka istraživanja?

- Ne.

O kom tipu istraživanja se radilo....

- Seizmika! 

Ukratko, kako se to radi...

- Pale se mine na određenim profilima i određenim dubinama, postavljaju se seizmogrami koji prihvataju odjeke tih eksplozija. Tako izazivaju se mikro zemljotresi. Na taj način se definišu slojevi i deformacije.

Gdje u tim slojevima leži nafta ili gas?

- Obično, iznad nekih zasvođenih formacija formiraju se ležišta nafte, tu se nafta prosto gomila. Ako su veći pritisci, ona se gomila i ide prema nekom vrhu, nekom zasvođenom obliku, a može i sa strane, na bokovima. Ti različiti geološki uslovi moraju se proučiti, ali mi to nismo učinili.

Jesu li Amerikanci napravili bušotine?

- Nisu. Američki elaborat o kome govorim napravljen je negdje 1979. ili 1980. godine. Bio je to veoma konspirativan materijal.
 

Kako ste vi došli do njega?

- Jedna kopija čuvala se u Naftagasu i u NIS Jugopetrol-nafta u Beogradu. Direktor Jugopetrol-nafte Boža Prstojević, porijeklom Hercegovac, inače sa Kosova, govorio mi je o tome. On je bio direktor baš tog istraživačkog dijela u Jugopetrol-nafti.

Je li vam pokazao elaborat, jeste li ga imali u rukama?

- Ne, nisam ga vidio, ali imam jedan drugi podatak. Kolega koji je sa mnom radio, inače fizičar, bavio se aeromagnetizmom, iz aviona je snimao promjene magnetskog polja zemlje.

Tako, preletio je i iznad Hercegovine. I on ima slično mišljenje kao ja. Mišljenje utemeljeno na drugim naučnim metodama. Zato, po meni, bilo bi normalno da se pojavi neko ko je zainteresovan. Oni koji se u RS bave energijom trebali bi zainteresovati kompanije koje bi mogle da ulože novac u jedno ovakvo istraživanje i ovakav posao. Razloga da se krene sa istraživanjem je mnogo. Jedan je i u činjenici da je mnogo jeftinije istraživati na kopnu, nego na moru. Ogromna sredstva se ulažu da bi se formirala jedna naftna platforma. Da ne govorim koliki su rizici za takvu platformu, pogotovo u Sjevernom moru.

Na kopnu nema tih rizika, a ja sam duboko ubjeđen, time se bavim godinama, da ne može biti promašaja.

Da rezimiramo, na čemu mi u Hercegovini stojimo, koliko je taj kamen ispod naših nogu debeo?

- Neću da pričam napamet, to bi bila improvizacija. Nastojaću da vam o tome nešto napišem, da vam tačno dam profil od Jadranskog mora do Zapadne Srbije, i da se tačno vidi kako se šta ponaša. Da vidimo do kojih dubina silaze krečnjaci i gdje se ispod krečnjaka pojavljuju starije formacije, stare na primjer 250 miliona godina.
 

Kakve su te fromacije?

- Poslaću vam mapu, ali da kažem ukratko... to su obično pješčari, koji se razlikuju od krečnjaka, ponašaju se drugačije. Oni su, na primjer, kolektori za vodu, za sve tečnosti, za fluide... Koje su to dubine? Treba izanalizirati podatke. Ti podaci postoje u literaturi i u istraživanjima starim 25 godina. Tu se može, na primjer, vidjeti koliko je mezozoik debeo na ovom području i šta je ispod.

Dakle, zona ispod krečnjaka, i dalje je zona eksploatacije?!

- Da, na to i mislim, i u krečnjaku a pogotovo ispod krečnjaka je zona resursa. Pazite još nešto.... Kad su u pitanju ugljo-vodonici zamke za njihovo koncentrisanje mogu da budu i rasjedi, velike pukotine. Dovoljno je da nisu bila velika kretanja bokova, znači da je mirnija tektonika. Baš to se nalazi dole, na dubini od 5 do 8 km ispod nas. Tako, jedna rasjedna zona može da bude izvanredan kolektor nafte ili gasa. Ili i jednog i drugog. U Panoniji, od bačkih vinograda pa prema Senti postoji jedna struktura u kojoj je načičkano desetak ležišta nafte i gasa. To se esploatiše lokalno, recimo za jedno selo. Jednu bušotinu koristi jedno selo.

Ko bi sve to mogao kod nas da “pogura“?

- Lokalna zajednica ne može. To država mora da uzme na sebe. Kad sam objavio prvi rad na ovu temu, poslao sam ga Ministarstvu za rudarstvo i energetiku. Kasnije, sreo sam se sa kolegom koji je bio zadužen za energetiku, i dao mu lično jedan primjerak tog rada, međutim - nikakvog odgovora?!

Ništa novo... Nameće se zaključak da Hercegovinu gledamo plitko i “plitko“. Vi dokazujete da ne znamo ni šta imamo pod cipelom... Ne znamo šta imamo na “donjim spratovima“, niti u geo-podrumima?!

-  Da, mi u tom pogledu Hercegovinu ne znamo. Mi ne poznajemo ni krečnjak. Znate koji se ogromni resursi kriju u kvalitetnom krečnjaku?!

Da se vadi kao nemetal, da se sijeku i prodaju blokovi kamena, to ima smisla i to su neizmjerne rezerve. Ja nisam imao priliku da čujem da se neko time bavi. Tu i tamo postoje neki mali kamenolomi, gdje se vadi nešto malo kamene ploče i to je sve?! Mi ne znamo ni mnogo drugih stvari. Recimo kakva je veza između mostarskih i Nikšićkih boksita?! Samo velika naivčina može vjerovati da ta nalazišta nisu povezana. Nismo to otkrili. Ili... imamo mangan na Lebršniku, ali ne znamo gdje ga imamo još?! Ili ovo... Ja sam prije 50 godina našao fosilnu smolu u Izgorima i dao je jednom kolegi koji se bavio istraživanjem nafte.

On je tvrdio da je to kalofonijumska smola. Možda je to ćilibar?! Zato kažem da bi to bilo vrijedno istraživati. U pitanju je poludragi kamen!To je skupa supstanca. Da ne pominjem dolomite kojih ima oko Gacka, Trebinja, Bileće i oko Fojnice do Nevesinja. Taj dolomit se na ušću u dolini Ibra koristi za dobijanje magnezijuma, metala koji ima fantastičnu primjenu u nuklearnoj energetici.

Sve to zvuči, istovremeno, i veselo i tužno. Sve što, eto, imamo, sve je nedohvatno. Kao da nam se u ekonomiji, u 21. vijeku replicira Tantalov mit?!

- Da, takav utisak se stvara zato što se ni jedna od država na području bivše SFRJ još nije opredijelila oko tih pitanja, nije  napravila strategiju, nije se izjasnila šta želi. (Ista je stvar u Srbiji. Nema strategije a uništen je ogroman mineralni potencijal. Zatvoreni su rudnici, a nema novih istraživanja. To vodi u ćorsokak. Možemo doći u goru situaciju nego što je bilo za vrijeme Miloša Obrenovića.)

Uvijek je mnogo više onog što se ne zna, nego onog što se zna?!

- Da. To je u prirodi ljudske spoznaje.

Ipak, u Hercegovini to neznanje kao da ima višu cijenu?!

- Da, i meni tako izgleda, i zato nastojim da zainteresujem nadležne za njene duboke, uglavnom nepoznate resurse.

GOMILE KOJE UPOZORAVAJU

G. Popoviću, imate li utisak da se ugalj u Gacku doživljava kao nešto što po nekoj logici ne pripada Hercegovini?!

- To je u cjelini shvatljivo. Ugalj u Hercegovini je lociran u Gacku, nešto malo u Nevesinju, u mostarskom basenu, u livanjsko-duvanjskom basenu... Ta razdvojenost, to prosto i ispada kao neka anomalija. Gatački basen, koliko je poznato, dubok je oko 600 metara. Tamo je lignit niskokalorične vrijednosti, koji povećava kaloričnu moć ukoliko se malo osuši.

Takav lignit je fantastičan resurs Hercegovine. Do sada, rezerve su proračunate na 300 miliona tona, međutim, moja je procjenjna da su ukupne rezerve 500 miliona tona.

Zašto kažete da je taj resurs fantastičan, mislite li samo na količinu?

- Mislim i na količinu i na nešto drugo. Sad se taj lignit koristi samo za spaljivanje, a na temelju tog lignita može se razviti hemijska industrija. Postojji čitava paleta proizvoda koji se dobijaju od uglja, umjesto od nafte.

Ako sam dobro obaviješten, po glavi stanovnika opština Gacko ima najviši budžet na Balkanskom poluostrvu. Ako je to tačno, onda su to ogromne pare koje opština dobija od rudnika. Kako i rudnik treba da ima svoje investicione fondove, bilo bi normalno da se novac uloži u neku tehnologiju kojom će se proizvoditi neki proizvodi na bazi uglja. Proizvodi koji će biti mnogo vrijedniji nego što je sam ugalj.

Vi ste učestvovali u projektu stvaranja TE Gacko?! Mislim na one prve inicijative?!

- Da, ja sam pokrenuo inicijativu 1960. godine da se razvija rudnik uglja na kapacitet od dva miliona i Termoelektrana na 300 megavata. Napisao sam one osnovne podatke i lansirao tu ideju preko tadašnjeg izvršnog vijeća BiH. Godine 1961. otišao sam iz Gacka, ali ta ideja je poslije nekoliko godina dobila podršku.

Mnogo volite Gacko?!

- Da, Gatačko polje je najljepše polje počev od krajnjih granica Dinarida do Grčke. Nema ljepšeg polja. Ja sam to polje opisao kao jednu ravnicu koja ne zna se kad je ljepša. Da li u proljeće kad procvjeta pa se zašareni i zamiriše cijelo polje (to sad nije slučaj zbog termoelektrane), ili kad se pokosi pa se složi na milione naviljaka, ili kad se to pokupi pa ostane zemlja koja primi prvu kišu, pa se vodom napune mala jezerca, a zimi sa sjevera dolete divlje patke i guske... Na žalost, jedna takva ljepota žrtvuje se za napredak ljudi. Uvijek je pitanje - šta je bolje? Da li žrtvovati jedno zarad drugoga? Mislim ovako... dobro je što se vadi ugalj, dobro je što se prerađuje, ali bi moralo da se vodi računa da te ”rane” bar djelimično zacijele. Da se ona jalovina vrati nazad u rupe.

Pretpostavljam da je to dio ugovora ili fragment iz uzanci vezanih za eksploataciju uglja?!

- Ja to ne vidim?! Vidim samo da se prave nove gomile?! Osim toga, ne vidim da se odlaže humus, onaj nakvalitetniji dio zemlje sa površine?! To treba da se odlaže posebno, a ne da ide na isto jalovište. Ni po našim zakonima,  ni po evropskim ekološkim standardima, to ne bi trebalo da bude tako.

ČEMERNO - FINANSIJSKI BEZDAN ILI...

- Na Čemernu je jasna situacija - kaže Popović - geološki apsolutno jasna. To je veoma nepodesna sredina za gradnju. Zato, ako se već nešto projektuje dugoročno, treba tražiti najpovoljnije moguće rješenje. Pokojni profesor Vuković je još prije rata predložio kuda treba da ide trasa željezničke pruge Foča-Bileća.

Na žalost, jedan promašaj je napravila Armija, kada je gradila put od Gacka do Foče, drugi put promašaj je napravljen kad je gradila Šumska uprava iz Mostara šumski put dolinom rijeke Jabuke. Samo što ga je završila, naišle su poplave, aktivirala su se klizišta i 90 posto tog puta je uništeno. Sad su napravili ovu devijaciju i tek što su je asfaltirali, prošao sam nedavno, pola asfalta na jednom mjestu se odronilo?! Ja sam dao neke prijedloge koji mogu poslužiti kao rješenje, međutim, postoje i druga rješenja, koja su tehnički izvodljiva.

Treba uraditi geomehanička ispitivanja i onda odrediti kuda taj put treba da ide. Ovako, samo će ta trasa gutati i gutati novac. Ta klizišta su duboka, ne znamo mnogo o njima... Kad to krene sa Čemerna, ne može da se zaustavi do Vratara.

(Radule Popović je doktor geoloških nauka, naučni savjetnik, član Akademije inženjerskih nauka Srbije) 
N. MARIĆ