Veseljka Salatić
tPočetna
POVODOM 55. GODINA
MUZEJA HERCEGOVINE
U SLUŽBI NAUKE I KULTURE
Kada i čovjek prevali petu deceniju života kaže se da je zašao u zrelo doba, a kada jedna ustanova doživi toliki vijek, onda je ta zrelost zasigurno veća. Da je to tako pokazala je i nedavna izložba u Muzeju Hercegovine, na kojoj su fotografije, dokumenta, publikacije i brojna muzejska izdanja evocirala uspomene na pet ipo decenija dugu tradiciju djelovanja u službi nauke i kulture ove ustanove.
|
|
|
Veseljka Salatić |
Sve je, kako kaže Veseljka Salatić, direktor Muzeja Hercegovine, nakon višegodišnjih priprema i incijativa brojnih pojedinaca, među kojima najprije samog pjesnika Jovana Dučića, krenulo 1952. godine, onako kako je to u poratnim godinama najčešće i kretalo u Trebinju, zahvaljujući pokojnom Čedu Kaporu, koji je bio pokretač ideje o osnivanju muzeja, "kao čovjek dalekovid i širokih pogleda i nad radom Muzeja bdio duži niz godina".
Nakon Kapora, 1957., iz Beograda dolazi istoričar umjetnosti, Ljubinka Kojić, koja, prema riječima Salatićeve, u vremenu kada je Muzej imao samo jednu prostoriju, sa velikim znanjem, entuzijazmom i radom, postavlja ovu ustanovu na muzeološku osnovu, popisuje zatečeni materijal i uvodi ga u knjige, kao i onaj koji je polako pristizao sa terena, vrši terenska istraživanja, arheološka iskopavanja, otkupe i sve uvodi u inventarne knjige. Pronalazi i sakuplja skulpture Dučićeve ostavštien, popisuje ih i zaštićuje.
Nakon Kojićeve, od 1966. pa sve do rata, na čelu Muzeja je bio Marijan
Sivrić, istoričar, koji, pored nastavljanja stručno istraživačko izložbene
muzejske djelatnosti, počinje i izdavačku djelatnost, pa u to doba, kaže
Salatićeva, izlazi i muzejsko izdaje knjige "Trebinje 1 i 2", Vojislava Koraća,
1975. godine pokrenut je časopis "Tribunija", najstariji naučni i stručni
časopis u Hercegovini, zatim knjiga "Pregled razvoja radničkog pokreta u
Trebinju do 1941. godine", čiji je autor gospodin Sivrić, a izlaze i zbornici
sjećanja i nekoliko knjiga sa tematikom NOB-a i više pratećih kataloga uz
izložbe.
U proteklom ratu na čelo Muzeja dolazi arheolog Đorđe Odavić, koji, prema riječima sadašnje direktorice, u to vrijeme, sa velikim naporom i brigom, evakuiše kulturno-istorijsko blago i sklanja na sigurno, da bi se sačuvalo i bilo ponovo izloženo poslije rata.
"Njegova su zasluga stalne muzejske postavke - Dučićeva zbirka, etnografska postavka, arheološka postavka, Gradska kuća, kao i poklon zbirke slika i skulptura Milene Šotre, Milorada Ćorovića, Mirka Kujačića, Radovana Ždrala, Ksenije i Vladimira Gaćinovića, te zbirka slika Milom Trebinju", ističe ona.
Ova naučno-kulturna ustanova, koja je, kakako je na otvaranju pomenute izložbe rekao njen prijeratni direktor Marjan Sivrić, u toku svog postojanja djelovala pod različitim nazivima, kao Sreski zavičajni muzej, Muzej jugoistočne Hercegovine, Zavičajni muzej Trebinje i sada Muzej Hercegovine sa sjedištem u Trebinju, u početku nije imala ni stalnog stručnjaka, a raspolagala je samo sa neznatnim brojem muzejskih eksponata, ali je ipak postepeno izrasla u postajuću respektabilnu instituciju.
"U prvoj polovini 1954. godine djeluje inicijativni odbor za izgradnju Muzeja, sastavljen od 12 članova, a krajem 1955. donijeta je odluka da se za potrebe Muzeja adaptira stara trgovačka kuća Ćelovića, za šta je izgrađen i idejni i izvedbeni projekat, čiji je autor profesor arhitekta Juraj Najhrat. No, ta ideja, kao i neke druge, kasnije, nisu bile realizovane, sve do prelaska u zgradau gdje se Muzej sada nalazi. Prema tadašnjoj zamisli, Muzej je trebao imati istorijski i etnografski odjel, te faunu i floru kraja i galeriju slika, ali je konačno prevladao koncept da ima 4 odjela, arheološki-sa zbirkama za praistoriju, klasiku i srednji vijek, zatim etnografski, istorijski odjel od 16. vijeka pa nadalje i napokon umjetnički odjel sa zbirkama slika i skulptura.
 |
| Dr Marijan Sivrić |
Kao prateći sadržaj u radu Muzeja, nastala je zbirka pomoćnih predmeta i odlivaka i muzejska biblioteka, a s vremenom je izrasla i fototeka stare i suvremene fotografije i slike sa terena. S vremenom se prestalo i sa dopunjavanjem zbirke flore i faune, kao i zbirke fosila i minerala, jer nije bilo moguće djelovati na tom području sa nedovoljnim sredstvima, postojećim kadrom i neriješenim smještajem, pored kojeg je, ipak, prioritetno bilo sakupljanje muzejskih eksponata i dopunjavanje muzejskih zbirki", objasnio je na otvaranju izložbe Sivrić.
On kaže da su bogatstvo i neistraženost terena nametali Muzeju jedan od osnovnih zadataka, evidentiranje nepoznatih arheoloških lokaliteta i prikupljanje arheološkog etnografskog materijala na terenu, kojeg bi, zbog izmijenjenih životnih prilika, bivalo sve manje, pri čemu se sarađivalo i sa iskusnijim stručnjacima iz drugih muzeja, na koji način je razvijana i neophodna međumuzejska suradnja.
Objašnjavajući da su prva muzejska iskopavanja u Trebinju počela još daleke 1957. godine, Sivrić je pomenuo i prva istraživanja na bogatim lokalitetima oko manastira Dobrićevo, program spašavanja kulturnih spomenika u basenu Trebišnjice, istraživanja više srednjevjekovnih lokaliteta, a, kako je kazao, "ovisno o raspoloživim sredstvima, arheološka iskapanja vršila su se i kasnije, sve do danas, pa su se zbirke arheološkog odjela stalno popunjavale i obogaćivale".
Ne izostavljajuĆi ni stručnu obradu i inventarizaciju prikupljenog muzejskog materijala, u svim njegovim odjeljenjima i zbirkama, Sivrić kaže da su zaposleni u Muzeju, da bi uspostavili i održali kontakt sa javnošću, pripremali i realizovali niz izložbenih postavki, tematskih, povremenih i prigodnih izložbi, a Muzej se svojim izložbenim programom uključivao i u sve manifestacije i događaja, posebno u Večeri poezije, Festival dramskih amatera, te na važne državne i lokalne praznike i međugradske susrete.
"Na izložbenom planu pošlo se i korak dalje - izrađujući i prezentirajući javnosti stalne ili pak trajnije izložbene postavke, a prva postavka takvog tipa ostvarena je 1960. pod nazivom "Radnički pokret i NOB trebinjskog kraja". Slična izložba sa proširenijom tematskom strukturom postavljena je 1969., a godinu dana ranije, 1968., uz suradnju sa Umjetničkom galerijom Sarajevo, postavljena je memorijalna izložba slika akademskog slikara Atanasija Popovića, prvo u Trebinju, a potom u Sarajevu, da bi 1970. bila postavljena stalna arheološka izložba "Praistorija - klasika i srednji vijek" koja je bila u funkciji do preseljenja Muzeja u ove prostore gdje se sada nalazi", objašnjava Marjan Sivrić.
PodsjetivŠi da je u sadašnjoj zgradi, sa relativno zadovoljavajućim prostorom, Muzej uredio nove, savremene, stalne postavke za sva odjeljenja, a stvoreni su prostori i za povremene izložbe, pa je u proteklom razdoblju organizovano niz tematskih slikarskih i vajarskih izložbi, on dodaje da je na taj način vršena selekcija najboljih slika i skulptura, te se tako obogaćivalo i umjetničko odjeljenje Muzeja.
Sa druge strane su, kako je objasnio, stizale i vrijedne donacije pojedinaca i umjetnika, poput zbirki slika akademskog slikara Atanasija Popovića, slikarke Milene Šotra, a u novije vrijeme i donacija Milorada Ćorovića, zatim slikara Mirka Kujačića, zbirka Radovana Ždrala, na koji način se obogaćivao Muzej.
I Sivrić se na kraju osvrnuo na izdavačku djelatonst Muzeja Hercegovine, poput trotomnog djela Vojislava Koraća, "Trebinje 1, 2 i 3," zatim monografije o razvoju radničkog sindikalnog pokreta u Trebinju, niz kataloga uz izložbe, ne zaboravljajući ni muzejski časopis "Tribunija", sa prilozima za istoriju, arheologiju, etnologiju, umjetnost i kulturu, da bi na kraju istakao ono što je možda u radu ove ustanove i najbitnije, a to je entuzijazam zaposlenika Muzeja Hercegovine, bez kojih mnogih stvari vezanih za nauku i kulturu ovog kraja možda ne bi ni bilo.
O tome nam je nakratko, nakon otvaranja izložbe, govorio i Đorđe Odavić, bivši direktor Muzeja, ističuć da se mora imati u vidu činjenica da je 70% arheološkog kulturnog blaga Republike Srpske u Trebinju, te da je naš grad, kako kaže, El Dorado za arheologe, čijem istraživanju je najveći doprinos dao upravo Muzej Hercegovine, u kome se, primejra radi, čuva čaša od muralskog stakla i preromanijska plastika koje se mogu naći samo u svjetski poznatim ustanovama.
A da je Hercegovina izvor nepresušnog arheološkog i kulturnog blaga pokazalo je i naučno-stručno savjetovanje na temu "Hercegovina od praistorije do danas", na kome su učestvovali renomirani naučni i javni radnici iz BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske, a koje je otvorila Irena Soldat, zamjenik ministra prosvjete i kulture u Vladi RS, zahvaljujući kome je skup i organizovan.
V.D.