DR ĐORĐE JANKOVIĆ:
TREBINJE NA CRKVINI
Jubilej Muzeja Hercegovine,
pet ipo decenija postojanja i rada, bavio se, moglo bi se kazati, i naučnim
istraživanjem Hercegovine od praistorije do danas i to na način da je šesnaest
renomiranih naučnih i javnih radnika iz BiH, Srbije, Crne Gore i Hrvatske,
govorilo na tu temu na naučnom savjetovanju organizovanom u ovoj ustanovi.
Među najzanimljivijim izlaganjima bilo je kazivanje dr Đorđa Jankovića koji je obrađivao Trebinje od sedmog do devetog vijeka, prema prvim arheološkim iskopavanjima na Crkvini, koja su rađena 1996.
Ono što je nevjerovatno, a što je i Janković ocijenio takvim, ali istinitim, je njegova tvrdnja da je to bilo prvo iskopavanje bilo kog srpskog grada zabilježenog kod Konstantina Porfirogenita u desetom stoljeću, ali, kako za sada stvari stoje, i posljednjeg.
Iako se dio njegovog predavanja odnosio i na mnogo stariji period od sedmog vijeka, o čemu svjedoče od ranije nađeni komadi grnčarije sa ovog lokaliteta koji se čuvaju u Muzeju Hercegovine i ukazuju na kraj gvozdenog doba, što se, opet, kako tvrdi Janković, može povezati sa odbranom od rimskih napada u drugom stoljeću prije Hrista, on kaže da o tome na ovim iskopavanjima nisu prikupljani podaci.
"Prilikom izgradnje sadašnje crkve, naišlo se i na ostatke iz kasnoantičkog doba, dakle, neko četvrto ili peto stoleće, ali i na ulomke srpske grnčarije iz sedmog, najkasnije osmog stoleća. Time je i slika ovog značajnog mesta upotpunjena zahvaljujući nekim površinskim nalazima sa Crkvine.
Na osnovu svega može da se napravi nekakva rekonstrukcija života Crkvine na način da bi prvo utvrđenje bilo iz doba rimskih napada, odnosno, uslovno rečeno, u rimskom periodu, zatim je tu i u kasnoantičkom dobu smešten grad, koji je ovde preselio iz Petrovog polja, jer se kod Petropavlovog manastira, gde je bilo i sedište episkopije, verovatno nalazio grad Ziza. Kada je počela seoba naroda u tim nemirnim vremenima, grad je izmešten na Crkvinu, ali, to, ipak, nije bio dovoljno bezbedan položaj, tako da ovaj lokalitet ne živi tokom ranog vizantijskog doba, što zaključujem na jednostavan način - na osnovu toga što ovde nema ranovizantijskih nalaza, nema slojeva grnčarije koji postoje i u Tvrdošu, i u Petropavlovom manastiru i u nekim susednim lokalitetima", kaže dr Janković.
O tome da je na Crkvini bilo utvrđenje, odnosno grad, prema nalazima doktora Jankovića, odnosno, prema postavljenim dvjema sondama na izohipsama, ukazuje se na položaj bedema ovog grada, gdje su sonde na jednoj strani pokazale ostatke bedema koji je potpuno razgrađen, a tamo gdje je danas crkva, prema Policama, prema Trebinju, otkriven je dio bedema u dva reda tesanika.
Taj način zidanja, tvrdi on, odgovara približno devetom ili desetom vijeku, ali tu nije bilo arheološkog sloja.
"Pored toga, u iskopu koji je napravljen za put kojim se i danas penje gore na Crkvinu, pojavili su se tragovi tri bedema, dakle, tri bedema su presečena kada je buldožer napravio taj put, a tu su nađeni i nekakvi ulomci grnčarije.
Prateći izohipse utvrđenja, izgleda da se radi o četverougaonom utvrđenju, otprilike 110 puta 110 metara, ali nije isključeno i da je imalo nekakvu kružnu osnovu", objašnjava dalje ovaj arheolog, ističući da je to sve ono što se nazire na površini tla, dok, sa druge strane, ulomci grnčarije koji su nađeni uz tri pomenuta bedema presječena buldožerom, pripadaju vremenskom rasponu između devetog i jedanaestog vijeka, a takvi su sitni ulomci nađeni i na drugim mjestima.
Sve ovo mu je ukazivalo na samo jedan trag - da je na Crkvini zaista postojao grad u vrijeme koje bilježi Konstantin Porfirogenit.
Ustvrdivši da je na Crkvini bila naseobina u sedmom vijeku, Janković dalje tvrdi da je riječ, zaparavo, o vremenu konstituisanja srpske države u to vrijeme, u vrijeme cara Iraklija, početkom sedmog stoljeća.
"Od tada taj grad živi tu negde do desetog, eventualno jedanaestog stoleća, a ako pogledamo pisane istorijske podatke, onda najverovatnije da je stradao u vreme kada su Bugari u doba Simeona, dakle 924. godine, osvojili Srbiju i ona ostala pusta, kako beleži Konstantin Porfirogenit".
Vraćajući se ponovno na površinu Crkvine, Janković kaže da nema mlađih ostataka, onih iz jedanaestog ili dvanaestog vijeka, odnosno, iz onog vremena kada je, kako kaže, "Trebinje bilo i prestono mesto Srbije", što ukazuje na to da se Trebinje tog vremena nije nalazilo na Crkvini, nego u Starom gradu, što, opet, dalje podrazumijeva da je u Starom gradu morao biti dvor iz doba Vojislavića, da je tu negdje moralo biti i episkopsko sjedište, kao i još nekih episkopskih crkava.
*Danas znamo da je u Policama, gde je sadašnje groblje uz Trebišnjicu, nađena Ploča Župana Grda, koja se nalazi u Muzeju Hercegovine, što nesumnjivo ukazuje da je tu i bila neka crkva, starija, iz jedanaestog ili dvanaestog stoleća, i da se nalazila tu negde na padinama Crkvine, gde je u to vreme sigurno i bilo neko sakralno mesto, ali ne i grad, ne i varoš.
Pozna srednjevekovna varoš, po svoj prilici, prostirala se duž padina Polica, ali na suprotnoj strani od ovog groblja, dakle, tu gde je danas Bolnica i prema kuli Brankovića, kao što to svedoče natpisi. Ali, i u to vreme, dakle, i u poznom srednjem veku, glavni deo srednjevekovnog Trebinja mora biti u Starom gradu.
Postoje neke indicije da je tu bila i episkopska crkva. Ona se čak malo nazire kroz pisane podatke, a i episkopsko sedište izvan grada je bilo uobičajeno u to vreme, poput Bogorodice Ljeviške u Prizrenu, a tako je, izgleda, bilo i u Beogradu. Dakle, Stari grad je nekada sadržavao, ne samo dvor, nego i stambene četvrti i, po svoj prilici, i utvrđenja", kazao je Janković, završavajući svoje zanimljivo izlaganje zaključkom da Trebinje između sedmog i dvanaestog stoljeća, ima dvije značajne faze, stariju i mlađu.
Starija faza je, kako je rekao, iz vremena kada je način ratovanja dozvoljavao da Crkvina bude nastanjena, pa je tu onda postojala i crkva i gradsko naselje, ili, pak, dvor župana iz tog vremena, a poslije toga, odnosno, u drugoj fazi, odavde je grad, utvrđenje i gradski sadržaj premješten u Stari grad...
V.D.