FORUM GLASA TREBINJA - DIJASPORA I MATICA
UMJESTO ZIDOVA - ZIDAJMO MOSTOVE
Posljednji rat donio je puno nepovjerenja. Mnoge pošiljke iz dijaspore nikada nisu stigle tamo gdje su krenuli, i zato, razočarali su se mnogi ljudi s obje strane. Umjesto tih novih zidova, sada treba graditi nove mostove. Ispočetka, jer nema druge.
Cijenim ovaj forum što ga je Glas započeo, pokazuje se evo već godinama da razgovaramo na prevelikoj distanci, što, u stvari, znači da i ne razgovaramo, odnosno, da poslije naših razgovora zidovi nisu nimalo niži, niti tanji.
Taj utisak imam godinama, iako imamo i satelitske programe, i puno novih medijskih i komunikacionih alata, da ne pominjem internet i brojne lokacije posvećene dijaspori.
Moža je ta medijska ukočenost samo posljedica toga što svi prema svima imamo rezerve, malo ko kome vjeruje. Nepovjerenje je već i profesionalno i hronično i ne vidim da ga ne medijskom nebu neko uspješno razbija.
Sve u svemu, umjesto mostova, i dalje zidamo debele i tvrde zidove.
Posljednji rat donio je puno nepovjerenja. Mnoge pošiljke iz dijaspore nikada nisu stigle tamo gdje su krenuli, i zato, razočarali su se mnogi ljudi s obje strane.
Umjesto tih novih zidova, sada treba graditi nove mostove. Ispočetka, jer nema druge. A ti mostovi ne mogu bez medija, novinari su u ovom slučaju građevinci, a političari, na žalost ponajčešće, one zloćudne vile koje noću razgrađuju ono što neimari.
Možemo li to uraditi sa ovakvim medijima?
Kakvi su mediji, kakva je njihova struktura i orijentacija pokazalo je jedno nedavno istraživanje*. To istrživanje potvrđuje da su mediji u dijaspori važna "kopču" sa zajednicom, a nešto više od polovine medija u dijaspori izlazi na našem jeziku, dok više od trećine izlazi na našem i na jeziku države u kojoj je sjedište medija
Istraživanje je, citiram, provedeno na dva uzorka, u medijima i korisnicima. Na anketu je odgovorilo 60 medija sa sjedištem u 18 zemalja, a mediji su kategorizovani u medije regiona, Evrope i SAD, Kanade i Australije. Uzorak korisnika, 71 ispitanik, napravljen je uz pomoć predstavnika medija i aktivnih članova zajednice.
Većina medija u dijaspori spada u "mlade" medije, jer je oko 78 odsto osnovano tokom devedesetih godina prošlog vijeka i poslije 2000. godine.
Osnivači medija u regionu su uglavnom organizacije srpske zajednice ili države, dok su mediji evropske i prekookeanske dijaspore nastali inicijativom pojedinaca i nešto rjeđe organizacija.
Interesantno je da između 70 i 80 posto medija ne ostvaruje nikakvu saradnju sa drugim medijima, ali mediji dijaspore imaju daleko jaču vezu sa medijima matice.
Ko se čime bavi?
Više od dvije trećine regionalnih medija bavi se temama o Srbiji, a isti procenat prati dešavanja u lokalnoj srpskoj zajednici i cijeloj zemlji emigracije.
Kod prekookeanskih medija najviše sadržaja se odnosi na lokalnu zajednicu, a gotovo isto toliko na Srbiju. Evropski mediji su prvenstveno usmjereni ka cijeloj zemlji dijaspore, dešavanjima u Evropi i Srbiji, a daleko manje ka lokalnoj srpskoj zajednici.
Više od polovine svih medija funkcioniše kao medij sa jednom tehničkom formom. Kod regionalnih medija dominira jedna forma, a kod ostalih grupa medija veoma je prisutan trend uvođenja dva ili više tehničkih oblika produkcije - kaže Suzana Ignjatović sa Instituta društvenih nauka i ukazuje da više od polovine medija u dijaspori ima sajt ili Internet portal, te da je stepen ove inovacije najniži kod štampanih medija.
Prema rezultatima istraživanja, mediji koji imaju internet sajtove i portale, ažuriraju se dnevno, elektronski mediji se emituju najčešće jednom nedeljno, dok je među štampanim medijima najzastupljenija varijanta mjesečnog izdanja.
Ignjatovićeva ističe da regionalni mediji najviše zavise od budžetske finansijske podrške zemlje u kojoj imaju sjedište, ali i da takođe koriste podršku matice.
Prema njenim riječima, skoro polovina svih medija funkcioniše na volonterskoj osnovi, a oblik finansiranja predstavljaju i donacije, te da su reklame veoma zastupljen izvor finansiranja sa 58 odsto svih medija.
Ova studija je pokazala da većina medija dijaspore ima samo jedno izdanje (90 odsto), a da je ukupan broj svih saradnika manji od deset kod gotovo dvije trećine medija.
- Većina medija nema stalno zaposlene, a oni koji imaju, najčešće imaju jednog ili dvoje zaposlenih - kaže Ignjatovićeva i dodaje da je veliki broj novinara koji rade za medije dijaspore angažovan i u nekim drugim medijima Srbije ili zemlje sjedišta. Ona ističe da skoro polovina medija regiona nema dopisnike, a kod prekookeanskih i evropskih medija udeo bez dopisnika je daleko niži.
Takođe, istraživanje je pokazalo da je obrazovna struktura kadrova koji rade u medijima dijaspore veoma dobra. Među urednicima su najzastupljeniji visokoobrazovani, a slično je kod zaposlenih u produkciji i marketingu.
Mediji u dijaspori nude različite sadržaje, a samo 15 odsto njih je specijalizovano za jednu vrstu sadržaja. Suzana Ignjatović navodi da skoro polovina svih medija kombinuje četiri i više vrsta sadržaja. Kao glavna misija svih medija navodi se "očuvanje indentiteta" (70 odsto) i u nešto manjem procentu "informisanje o dešavanjima u zajednici" (50 odsto).
Kada je reč o korisnicima medija, odnosno ispitanicima, polovina ih je navela da su mediji iz Srbije njihov glavni izvor informisanja uopšte. Takođe, najviše ispitanika pristupa medijskom sadržaju preko Interneta.
Ignjatovićeva ističe da je većina ispitanika navela da zna programe srpskih medija koji su namenjeni dijaspori, a najviše pominju programe nacionalnog javnog servisa.
Nadam se da je sada medijska slika nešto jasnija. Nije samo jasno zašto 80 posto medija neće da uspostavi saradnju sa drugim medijima, čak i sa onim koji imaju sličnu orjentaciju?
Kakva je posedica tog medijskog separatizma?
Vrlo nezgodna i ogleda se uglavnom u tome da ni jedan medij, sam po sebi, ne može ništa značajno da izgura.
Kako to ne ide, ili ide veoma loše, mediji prihvataju pasivne pozicije, i tako se pretvaraju u površne informatore koji često tonu u neobjektivno i pristrasno tumačenje događaja.
Sve u svemu, ispostavlja se da su njihove ideološke boje pretjerane, a to je posljednje što nam danas treba.
Zato, podvlačim da nam trebaju zajednički medijski projekti, zajedničke medijske kampanje sa jasnim i potpuno transparentnim (opštim) ciljevima.
Ovo pišem u uvjerenju da je forum Glasa jedan takav projekat i da će od njega biti koristi.
Zašto se sve svodi na humanitarnu ravan?
Ovo pitanje dugo postavljam sam sebi, o njemu sam razgovarao i na okruglim stolovima, i moje mišljenje, odnosno moje iskustvo, razlikuje se od drugih u jednom važnom detalju.
Mislim da se sve svodi na humanitarne aktivnosti, ne zato što se mnogo leleče za pomoć iz starog kraja, nego zato što je nama u dijaspori tako najlakše.
Humanitarni prilog najbolji je način da se ne uradi ništa, a da se i dalje osjećaš dobro.
Otud, kad su mediji u pitanju, mislim da humanitarne akcije trebaju tretirati sa znatno manje glorifikatorskih nota.
Ono što treba da posluži kao dobar primjer, ono o čemu treba mnogo više da se piše, su inozemna ulaganja, makar bila i simbolična.
Zašto to podvlačim?
Zato što onaj koji ulaže u stari kraj troši i svoj novac i svoje vrijeme, u pravilu, mnogo neefikasnije nego da je ostao recimo u Americi.
Taj trud, ili taj životni gubitak, i kad mu posao dobro krene, mjera je njegove ljubavi prema rodnom kraju.
To mi izgleda posebno važno.
Posebno danas kad na prste mogu da se izbroje investicije iz dijaspore koje se realizuju, na primjer, u Hercegovini.
J. PETROVIĆ
*"Mediji u dijaspori, mediji za dijasporu", istraživanje koje je napravio Medija-centar u saradnji sa Institutom društvenih nauka.