Tema broja/Glasa Trebinja
<968> <26.
januar> 2008.
imidž hercegovca u novom vicu
RUŽNA SLIKA PUTUJE
SA ZAPADA NA ISTOK
U VICEVIMA, HERCEGOVCI NIKADA NISU IMALI GORI IMIDŽ. Ranije, Hercegovac je bio neobrazovan, škrt, ali promućuran, danas je primitivan, bogat i glup. Preokret se desio u posljednjih pola vijeka. Na Internetu, danas, Hercegovac kao skorojević, već je opšte mjesto i oko toga nema debate. Ovaj imidži putovao je sa istoka na zapad i lako prešao Neretvu. Sada lebdi i nad nama u istočnom dijelu Hercegovine, iako striktno gledano, 99 posto novih viceva odnosi se na naše susjede sa desne obale?!
Na Internetu, tvornica hercegovačkog imidža postala je Zapadna Hercegovina. Ako na Google ukucate pojam Hercegovac dobićete desetine i desetine sajtova u kojima se Hercegovci izlažu ruglu. Svi ti sajtovi dolaze sa zapadne strane, uglavnom su iz Hrvatske i BiH...
”Istočno gledište” gotovo da ne postoji. Danas, praktično, pojam ”Hercegovac”, na Internetu odnosi se na stanovnika Zapadne Hercegovine (a mi Istočni Hercegovci, samo se lingvistički podrazumijevamo). Imidž Zapadnog Hercegovca potpuno je prekrio imidž istočnog Hercegovca - na internetu, a i u medijima uopšte.
(U cijeloj priči, čitajte pažljivo, to je možda, donekle - sretna okolnost.)
U posljednje vrijeme njeb-mašinerija veoma je produktivna...
Bosanac je i dalje bezbrižan, neuk, glup, ali na onaj svoj poznati način duhovit i odlično zaštićen visprenošću Muja i Hasa.
Hercegovac nema zaštite. Ostao je spuštenih ruku, bez garda. Kao da mu pomalo i odgovara taj loš imidž, jer, svaki imidž je dobar, najgore je onima koji ga nemaju, onima koji su uvijek bili, ili su odnedavno postali sivi. A, uostalom, bolje da su ti ruke dole, nego da te neko goni da njima nešto radiš.
Interesantno, kao da je kidnapovan, ili negdje sam dangubi, van Hercegovine više ne funkcioniše ni Vasa Kisa. I on je ”pokriven” novim imidžom. Za njega se danas ne zna ni u Bosni. Vasa nas brani samo na njeb-sajtovima koji, ovako ili onako, glorifikuju ili bar nisu ravnodušni kad je Hercegovina u pitanju.
Još interesantnije: tanak je i odjek mlađih mostarskih liski, a o ostalim odbrambenim punktovima i mehanizmima od Posušja do Trebinja da i ne govorimo.
”Polomljeni” smo i u posljednjim serijama Nadrealista. I tamo, Hercegovac se javlja kao groteskno-glup bogataš (na žalost, ni u tom pogledu nema zasluga sa istočne strane, svo bogatstvo ove vrste odavno je od Mostara na zapad.)
Tako, imidž Zapadnog Hercegovca, na inter-planu, pokrio je i nas sa istoka. Reklo bi se, iako ništa nije isto, isto nam se piše, čim se izađe iz Hercegovine. Čim pređeš Ivan, već te ne pitaju jesi li sa istoka ili zapada.
Sve im dođe isto?!
Dakle - neka se nešto i zaključi - na Internetu: Hercegovac je primitivan, bogat i glup (niko više i ne podvlači zapadni, nikoga,sa ve”e razdaljine, ne interesuju finese). Hercegovac je skorojević u pravom i najpotpunijem smislu.
To je tako u 99 posto viceva koji se ponavljaju na brojnim njeb-lokacijama...
Hercegovci, da ne zaboravimo, nekad su važili za bistre, dosjetljive, promućurne... Međutim, od toga ni traga u savremenom vicu...
Evo jednog podužeg dokaza...
Sin koji je krenuo tek u prvi razred osnovne škole, hvali se ocu:
- Tata, tata... danas smo imali matematiku i ja sam bio najbolji... je li to što sam Hercegovac?
- Jeste sine, jeste!
Sljedeći dan sin dolazi iz škole i govori:
- Tata, tata, danas smo imali likovno i crtali smo životinje... moji radovi su bili najbolji...
je li to što sam Hercegovac?
- Naravno sine... kako da ne!
Naredni dan sin dolazi iz škole i govori ocu:
- Tata, tata... danas smo imali fizičko... skinuli se a samo ja dlakav...je li to zato sam Hercegovac?
- Nije sine, to je zato što ti je 16 godina!
Doduše, još uvijek, ali sve rjeđe, Hercegovac i Bosanac “vade“ se jedan na drugoga. Naravno, pod uslovom da taj Bosanac nije ni Mujo ni Haso...
Radili Bosanac i Hercegovac na građevini. Hercegovac nosi po dvije velike grede, a Bosanac jednu po jednu.
Vidi ti to šef i pita Bosanca:
- Kako to Hercegovac nosi dvije grede, a ti samo jednu?
Bosanac kaže:
- Hercegovac je lijen, njemu je mrsko ići dva puta...
U najvećem broju viceva za Hercegovce nema nikakvog razumijevanja. Nisu rijetki ni oni do kraja morbidni...
- Zašto se Hercegovci ljube u čelo?
- Jer nemaju obraza?
- Kakva je razlika između Hercegovaca i teroriste?
- Teroristi imaju simpatizere.
- A kad Hercegovka nosi smeće ?
- Kad je trudna.
- Koja je razlika između osamnaestogodisnjeg Hercegovca i Hrvata?
- Hercegovac, kad napuni 18 godina, ide u Hrvatsku da traži posao, a Hrvat, kad napuni 18 godina, ide u Hercegovinu - da traži oca.
Doduše, u nekim vicevima sačuvano je sjećanje na pametnog, i poslovno veoma potentnog Hercegovca...
Hercegovac je ranjen u rovu i moli drugog Hecegovca da ga ubije kako se ne bi više mučio.
- Ne mogu, pajdo!
Ovaj ga ponovo poče preklinjati da ga ubije.
- Ne mogu, pajdo, nemam metaka više.
Ranjenik ispali kao iz topa:
- "Imam ja. Marka komad!"
- Zašto Hercegovac i Zagrebčanin idu zajedno u općinu?
- Zagrebčanin zna gdje je općina, a Hercegovac - sve u općini!?
- Kako možete znati ko su Hercegovci na Trgu bana Jelačića?
- Viknete: "Direktore!" i okrene se - 250 Hercegovaca!
TraŽeĆi po Internetu viceve o Hercegovcima koji potiču sa istočne strane, nije slučajno što smo ostali praznih ruku. Tih viceva prosto nema. Da li to znači da Hercegovci imaju solidan imidž u Srbiji ili još nisu došli na dnevni red - teško je reći.
Doduše, u posljednje vrijeme često nailazim na naglaske ko je sve Hercegovac u Beogradu, ko u Srbiji, koji su direktori rodom iz Hercegovine. Nedavno, pojavila se lista najvećih Srba-Hercegovaca, a onda za njom lista poznatih, živih Srbijanaca koji su porijeklom Hercegovci.
One poznate neću ni da pominjem. Ali, baŠ juče, saznajem da je i Gazi Husref-beg porijeklom iz Trebinja, da je Jovan Cvijić porijeklom iz Hercegovine, i, ono što u ovom trenutku izgleda najvažnije - i teniser Novak Đoković je naše gore list.
Kad se to sve tako složi i nabroji, izgleda da stvari dovro stoje, a ako i ne stoje - ima nade.
Da se vratima horizontalnoj seobi imidža u Hercegovini. Horizontalno, sa imidžem, pravcem zapad istok, kontra suncu, sele se i robe. Takvo je trenutno stanje stvari. Ovim tekstom ne želim reći da bi trebalo biti drukčije, a pogotovo ne da je tu nešto nepravedno.
Stvari, i kad su najgore, ipak stoje u nekoj svojoj prirodnoj ravnoteži. Stoje mirno i nepomično, pogotovo kad je malo kome do promjena, odnosno kad i oni koji bi nešto mijenjali - ne znaju ni zašto ni kako.
Naravno, u ovom tekstu ne pitam se kako popraviti stvari? (I da znam, koga bi u to uvjerio?) Osim toga, ako bi to već i trebalo da se uradi, da se uradi pod hitno, inspiracija nikako nije vic. Ima puno životnijih motiva koji bi nas možda mogli pokrenuti. U vicu se samo nešto jasnije pokazuje ono što nam smeta, ono što nas, kao uteg, vuče na dno.
Ako se tako misli, onda, uz seobu novog imidža sa zapada na istok Hercegovine, pristižu i upozorenja koja su, sticajem okolnosti, prije alarmirala lijevu obalu Neretve.
Kako ćemo ih mi ovamo pročitati - ne znam. Kad ćemo ih pročitati, mogu samo naslutiti - (kad već bude kasno)?!.
U svakom slučaju, na najlošije solucije, spremni smo samo ako nas prati podrška lutrije...
Pitali Hercegovca šta bi učinio da dobije na Lotu milion dolara.
- Vratio bih prvo neke dugove.
- A šta bi učinio sa ostalim?
- Ostali mogu da čekaju!
Ipak, na kraju da kažemo - šanse imamo.
To zaključujem po našim susjedima. Mislim na Crnogorce. U najnovijim vicevima oni prolaze bezizgledno-loše.
Imaju sve naše osobine, plus onaj svoj nadaleko čuven odnos prema radu.
I još jedan plus.
Ne bije ih tuđi imidž, a njihov vlastiti nemaju kome prodati ni gdje preseliti.
KAKO SE PRAVI LOŠ IMIDŽ
- Prema statistikama Zavoda za javno zdravstvo HNK, samo u 2006. godini od karcinoma je u opštinama na području HNK umrla čak 341 osoba! Najveći broj osoba od karcinoma je lani umrlo u Mostaru - 189, karcinom je u Čapljini ubio 57, a Konjicu 49 ljudi.
Prema izvorima "Dnevnog avaza", najveći broj ljudi u Hercegovini umire od raka pluća, prošle godine čak 122, zatim debelog crijeva 30, pankreasa 20 i mozga 19...
Inače, u istom periodu zabilježeno je nevjerovatnih 669 novih oboljelih od karcinoma. O kakvom porastu malignih oboljenja se radi dovoljno govori činjenica da je na primjer 2003. evidentirano 110 oboljelih!
Najveći broj novih oboljelih u prošloj godini otkriven je u Mostaru. U gradu na Neretvi oboljelo 355 osoba, Konjicu 124 i čapljini 112. Među novim oboljelim, također, najveći je broj oboljenja od raka pluća, čak 161. Drastično je porastao broj oboljelih od raka kože i u 2006. je zabilježeno 75 takvih slučajeva.
Šef Odjela za epidemiologiju Zavoda za zdravstvenu zaštitu HNK doc. dr. Zarema Obradović u izjavi za "Dnevni avaz" potvrdila je da je došlo do porasta broja malignih oboljenja, ali ne može govoriti o tome koliki je taj porast. Napominje da se u posljednje vrijeme maligna oboljenja redovnije evidentiraju, ali da je jako puno karcinom bilo i ranijih godina. Upozorava na zastrašujući veliki broj raka pluća.
"Kada se na našem području govori o malignom oboljenju pluća to se veže za nepravilno i prekomjerno korištenje pesticida u poljoprivredi. Ali, treba znat da je ovdje bio rat i postoji velika mogućnost da je velik broj svih malignih oboljenja posljedica i ratnih dešava", rekla je Obradović.
Mostarci veliki broj oboljenja od karcinoma u njihovom gradu često dovode u vezu i sa Aluminijskim kombinatom. Dr. Obradović kaže da iz "Aluminija" nemaju informacije o uticaju na okolinu, tj. koliko zagađuje.
U Mostaru jednostavno nije instaliran katastar, odnosno monitoring zagađivača, koji se odnosi na Aluminij.
"Mi nemamo mobilni aparat za mjerenje aero-zagađenja. Imamo stari statični pred zgradom Zavoda. On mjeri u krugu od kilometra. To ni blizu ne odaje sliku stanje. Dugo prije rata je bilo postavljanje pitanja šta je sa Aluminijskim kombinatom i da li je on potencijalni zazagađivač, ali te studije nikada nisu privedene kraju", rekla je Obradović.
Umjesto komentare...
Ove vijesti obišle su medije. Od tada prošlo je dosta vremena i niko nije dao odgovor?!
Me znamo da li smo i ako jesmo koliko smo svi zajedno ugroženi?
Ne znamo da li je porast karcinoma karakterističan za druge regije, ili samo za Hercegovinu.
Ili se sve to zna, samo se od građana krije?!
bolest za sluĐivanje hercegovaca
MOSTAR (SINA/Večernji list) - U zadnje dvije godine Hercegovci obolijevaju i umiru od vrlo rijetkih i dosad u BiH nezabilježenih karcinoma glave i vrata, karakterističnih za stanovnike Azije, naročito Kineze, Mongole i Eskime, rekao je za Večernji list mr. sc. dr. Mario Jurić, specijalist maksilofacijalne kirurgije, s Odjela za ORL i MFK Kliničke bolnice Mostar.
U jednom od slučajeva stariji je Hercegovac obolio od iznimno rijetkog tumora podušne žlijezde visokog stupnja malignosti - tumor je bio otporan na sve dosad poznate oblike terapije i bio je visoke sklonosti metastaziranja putem krvi i uz živce. Pacijent je umro nakon pola godine zbog širenja u lubanju.
Nešto veća učestalost toga tumora, iako i tamo zanemarivo mala, zabilježena je u Kini, objašnjava dr. Jurić.
JoŠ rjeđi tumor zahvatio je, također, starijeg Hercegovca. Riječ je o limfoepitelnom karcinomu, iznimno rijetkom, s tek nešto većom učestalošću kod Azijata, osobito Eskima i Mongola. U medicini je poznat kao tzv.
Sjorgenov sindrom. Razloge njihova nastanka, kao i drugih tumora, ne znamo, ali u svakom slučaju začuđuju i zabrinjavaju, jer nitko u svijetu, računajući i područja veće učestalosti, nema većih serija bolesnika te vrste tvrdi dr. Jurić.
- Samo zadnja dva mjeseca obavio sam šest biopsija sluznice usne šupljine zajedno s malim slinovnicama, test za histološku potvrdu Sjogrenova sindroma i dobio sam potvrdu za čak tri, ostali su još u fazi potvrđivanja. Vjerujem da će i ostale biopsije biti pozitivne, budući da je klinički nalaz zaista bio upečatljiv, kadže dr. Jurić.
Iako struka još ne zna zbog čega je došlo do oboljenja od tako rijetkih bolesti nekarakterističnih uopće za ovaj dio svijeta, vidljivo je da je velik broj malignih oboljenja inače u porastu, a konkretno u ovom slučaju dominiraju maligne limfatičke bolesti.
Pojedinci, pak, sumnjaju da su ih prouzročili mogući izvori zračenja u manjim dozama. No, takvo što zahtijeva posebno istraž- ivanje okoliša, kako bi se pretpostavke i potvrdile.
Opet, komentar je suvišan.
Slude nas a onda zaćute.
Tako, narod se izgleda najbolje drži u strahu i, jasno - u pokornosti.
E.G.T.