JEDNO PITANJE UZ NOVU RIBOLOVNU SEZONU
KAKO DO EKOLOŠKE SAMOODRŽIVOSTI
Sportski ribolovci opet su na vodama. Sezona lovostaja je prošla. Da je većina jedva čekala da ponovo “zabaci“, potvrio je i svečani dan otvaranja ribolovne sezone.
Riba je u jutarnjim satima “radila“, ali, kako je voda oscilirala, riba je reagovala na svoj poznati način.
- Oni koji su lovili u dubljim vodama - rekao nam je Miki Čučković - danas su bolje prošli.
Inače, kako kaže Čučković, obavljeno je uobičajeno poribljavanje, mlađ kalifornijske pastrmke našla se i u rijeci i u jezerima, tako da ribe opet ima.
Sportski ribolovci, eto, neće ni ove godine ostati kratkih rukava.
No, pitanje je drugo - šta bi nam u vodi preostalo da sportsko-ribolovno društvo samo jedne godine ne interveniše?!
Podsjećamo, HET već decenijama poribljava sve vodotokove u svojoj zoni odgovornosti. Ponekad, uradio bi i nešto mimo toga, nešto više. U tu svrhu izgrađeni su i ribnjaci, ali ostaje ono staro pitanje - može li se u jezerima i u Trebišnjici život vratiti prirodi, može li se na oscilacije raznih vrsta drugačije reagovati?
Pitanje je, takođe, da li je analizirano sve što je vještačko, artificijelno, da li su proučene sve varijable koje je donijela izgradnja hidroenergetskog sistema.
Sva ova podpitanja vode onom glavnom pitanju - može li Trebišnjica sa svoja dva jezera, da ne idemo dalje, postati samoodrživ eko-sistem, i ako može - na kom nivou?!
Jasan odgovor nikad nije stigao.
HET je decenijama, kao jedna od najmoćnijih i društveno najuticajnijih firmi, sam određivao na kom nivou mora da se interveniše.
Javnih debati nije bilo. Da li je došlo vrijeme da se o tome malo ambicioznije izrazi i lokalna zajednica?! G.T.