tPočetna


GLEDIŠTA

SRPSKA GROBLJA I SPOMENICI

Srbi spomenicima krajputašima počeli su odavnina srpske prostore "da ukrašavaju" još u srednjem vijeku ove spomen "biljege" u znak sjećanja na stradalnike za čije se kosti ne zna - masovno su "nicale" poslije mnogih ratova.

Naša srpska groblja su stara i mlada, rasuta širom Evrope, naše zemlje i bivše Jugoslavije po čukama, vrletima, njivama, skriveni su duboko od pogleda javnosti. Mnoge žrtve nemaju grobove, završili su život u plamenu kao buktinje ili u morima "plava grobnica".
Podizanje i pravljenje spomenika je završna faza pogrebnog obreda u sadašnje i u neko davno vrijeme, što je najbolji način odmazde prema smrti.
Spomenik u centru Trebinja, na otvorenoj površini, čiji su idejni projekti prikupljeni, i nakon odabira najboljeg idejnog rješenja prisupiće se izgradnji spomenika poginulim borcima u minulom otadžbinskom ratu, kao znak sjećanja palim žrtvama za slobodu i stvaranje Republike Srpske.
Spomenik sa imenima poginulih što će bit spomenik sa identitetom a ne spomenik bez identiteta, kao što neki zagovaraju. Ima li dileme: spomenik sa identitetom ili spomenik bez identiteta. Spomenik sa identitetom ima ispisana imena poginulih boraca koje sve boračke organizacije tačno posjeduju. Poginuli borci su :

- borci koji su poginuli na ratištu u zoni borbenih dejstava.

- borci koji su ubijeni u logorima odnosno u zarobljeništvu.

- borci koji su umrli zbog ratnog stresa.

- borci koji su umrli od posljedica ranjavanja na ratištu.

Svi su određeni prema mjestu stradanja i načinu stradanja.
Spomenik sa identitetom treba imati mjesta, na kojima će se moći prema pravoslavnom običaju upaliti svijeća za pokoj duše, odnosno kome će se pokojniku namjeniti upaljena svijeća čije je ime na spomeniku. U srpskoj pravoslavnoj crkvi na usmen način se najvaljuje i daje pomen pokojniku ili pokojnicima.Spomenik bez identiteta, u suštini znači zaborav - DILEME NEMA!!!
Slogom u odnosu na spomenik sa identitetom, bićemo složni i u životu. Ovakvi spomenici trajno spajaju i razdvajanje onemogućavaju.

Ako smo ovih dana izdali smrtovnicu stradalih Srba 1992-1995. od 1918 žrtava u Hercegovini u 16 hercegovačkih opština onda vjerovatno imamo i treba da imamo smrtovnice izginulih boraca u prošlom otadžbinskom ratu.
SPOMENIK SA IMENIMA JE ZNAK I POSTOJANJA REPUBLIKE SRPSKE.

Trebinje: 21. 02. 2008.g.   

STRAHINJA ŽIVAK
Savjetnik Centra za istraživanje zločina nad srpskim narodom – Beograd

SRAMOTA I RUGLO MOGA GRADA

Rođena sam u okolici Trebinja. Rado i češće posjećujem rodni kraj. Radujem se i najmanjem uspjehu mojih Trebinjaca, a muče me i negativnosti. Zato vam i pišem, nadajući se da će te ovo objaviti.

Kada sam bila tamo prije posljednje nesreće - rata, rado sam šetala parkom i sjedila pored spomen - kompleksa. Bilo je pohvalno gledati da su moji sugrađani na taj način odali počast i priznanje onima koji su ugradili svoje živote za dobrobit budućih naraštaja.

Ali kada sam došla tamo poslije rata zaprepastila sam se, vidjevši porušene, obezglavljene, skoro sve biste narodnih heroja. Pitala sam se: zar u mom Trebinju ima takvih vandala? Ja sam uvijek isticala svoje zamljake kao uzor čestitosti i poštenja. Mislim da je gro našeg naroda još uvijek takav. Ali u svakom žitu ima i kukolja.

Znam, u Trebinje je došlo dosta svijeta sa strane, ali ipak je zrno zla neko od naših. Zar ti nerazumni vandali nisu bili svjesni da ruše dio istorije svojega grada? Kakav sraman čin!

Kada sam, tamo išla prošle godine nadala sam se da ću u parku zateći promijenjeno stanje, tim prije što je predjednik opštine Ćuk obećao jednom, prilikom polaganja vijenaca na spomenik, pred masom obećao da će sve biti varćene na svoja postolja. "Obećanje ludom radovanje", u to sam se uvjerila evo sada kada sam bila tamo.

Znam da Trebinje nije bogata opština i da novaca puno treba. Ali, zar se kroz 12 godina poslije rata nije nikada u proračun opštine mogla unijeti stavka i u tu svrhu, kako to ruglo ne bi krnjilo naš lijepi grad, ili postoje i drugi razlozi?

Nadam se da će te ovaj moj dobronamjerni dopis obajviti u listu, a s tim i opomenuti vodeće ljude u Trebinju da im je i to dužnost, mada mislim da oni to znaju.

Ljubica Delić
Stari Grad  na Hvaru