tPočetna

 

ČASOPISI

NAUČNI OPUS MARIJANA SIVRIĆA

Posljednji broj časopisa Hrvatska misao (časopis za nauku i umjetnost) štampan je u čast istoričara dr Marijana Sivrića.  I na ovaj način, u javnosti, skreće se pažnja na jedno opsežno, ozbiljno i ekzaktno zasnovano naučno djelo, najvećim dijelom vezano za Hercegovinu i susjedna područja.

U istom izdanju, Sivrićevu kratku biografiju dala je Dijana Korać.

/Marijan Sivrić rođen je 1936. u Međugorju. Osnovnu je školu završio u Međugorju, gimnaziju u Ljubuškom i Mostaru, te Filozofski fakultet u Sarajevu. Poslijediplomski studij Pomoćne povijesne znanosti upisao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru gdje je i magistrirao i doktorirao. Najprije je radio kao profesor u gimnaziji u Kaknju. Bio je dugogodišnji kustos i ravnatelj Zavičajnog muzeja u Trebinju. Pokretač je i urednik časopisa Tribunia (Prilozi za povijest, arheologiju, etnologiju, umjetnost i kulturu) Zavičajnog muzeja Trebinje od broja 1 do 9. Radio je na izradbi povremenih, tematskih i stalnih muzejskih postava. U muzejskoj struci ima stručno zvanje savjetnika. Dobitnik je Povelje zajednice muzejskih društava i muzealaca. Od 1993. radio je u Državnom arhivu u Dubrovniku kao arhivist savjetnik. Urednik je više monografija. Bio je članom uredništva časopisa Hercegovina od broja 1 do 8. Surađivao je u više znanstvenih i stručnih časopisa, ponajprije s povijesnim temama. Okušao se i u graničnim disciplinama (srednjovjekovna arheologija), pomoćnim povijesnim znanostima (heraldika, diplomatika) te muzeologiji i arhivistici. Publicirao je zapažen broj znanstvenih i stručnih radova iz spomenutih tema./

Marijan Sivrić autor je nekoliko vrijednih monografija. Još dok je radio u Trebinju, Sivrić je sakupio veliku  građu o radničkom pokretu početkom 20. vijeka ("Kronologija radničkog - sindikalnog i socijal-demokratskog pokreta u Trebinju do 1941. godine", "Revolucionarni radnički pokret u Hercegovini 1920. godine", "Radnički pokret u Trebinju od konca XIX  stoljeća  do 1914.", "Osnivanje Kotarskog odbora Narodnog vijeća u Trebinju i njegovo djelovanje u prosincu 1918. godine").

Monografija o ovoj tematici  nosi naziv Pregled razvoja radničkog pokreta u Trebinju do 1941. godine. Nakon toga, Sivrić je dao prikaz Međugorja  i Bijakonći u Brotnju, da bi, sa Pavom i Tomislavom Anđelićem potpisao izuzetno značajan rad Srednjovjekovne humske župe.

Svoj dugogodišnji rad u arhivima, posebno  u onom dubrovačkom, u Sivrićevom slučaju rezultirao je ne samo dragocjenim, novim izvorima nego i jednom kompleksnom građom koja otvara velike mogu

nosti i za komparativna istraživanja. Takva je monografija Oporuke kancelarije stonskog kneza od sredine 15. stoljeća do 1808. godine kao i Dubrovački i korčulanski notarijat tijekom stoljeća...

Iz hercegovačko-dubrovačkog rakursa, posebno je značajan rad Migracije iz Hercegovine na Dubrovačko područje od potresa 1667. do pada Republike 1808. godine,  kao i niz naučnih  priloga na srodne teme (upisi hercegovačkih      prezimena u dubrovačkim službenim aktima i stariji hercegovački rodovi u Dubrovniku).

Za istraživanje ove tematike releavantno je više Sivrićevih naučnih radova (npr. "Obitelj Grgić iz Gabele u Dubrovniku", "Obitelj  Lazarević s Hotnja kod Neuma u Dubrovniku", "Nešto  o obitelji Radulinović", "Andrijaševići - stari hercegovački rod u Dubrovniku", "Andrijaševići - stari hercegovački rod u Slanskom primorju i Dubrovniku","O hercegovačkom rodu Mišljenović) i njegovom   razvoju  u Dubrovniku".)

SivriĆ je dao i veliki doprinos poznavanju porodice Qubibratić. Sjećamo se njegovog rada "Grb Jeronima Ljubibratića iz 1760. godine" objavljenog u časopisu Tribunia. Takođe, Sivrić je ostavio značajnu građu o porodici Ruđera Boškovića ("Genealoški prikaz roda Bošković", "Zaklada Anice Bošković s osvrtom na legate obitelji Bošković u Orahovu Dolu u Popovu")

Takođe, posebno su zanimljivi Sivrićevi iscrpni, minuciozni i na zavidnom akribijskom nivou pisani radovi  o srednjevjekovnim župama u Hercegovini ("Humska župa Luka", "Srednjovjekovna humska župa Dabar", "Srednjovjekovna humska župa Velika (Veljači) u Humskoj zemlji", (koautor s Tomislavom/Anđelićem"), "Srednjovjekovna humska župa Gorska", "Kočerin u županijskom sustavu srednjovjekovne Humske zemlje", "Srednjovjekovna humska župa Dubrave".

Sivrić je s podjednakom naučnom  ozbiljnošću prilazio i posebnim istorijsko-arheološkim temama sa širim  kulturološkim  značenjima ("Srednjovjekovna kamena stolica i druge starine u selu Turani kod Trebinja", Nekoliko srednjovjekovnih krstača iz okoline Trebinja").

Sivrić donosi i nova saznanja  o  porodici Miloradović ("Rasprostranjenost prezimena Miloradović s posebnim osvrtom na Miloradoviće  iz  Ravnog  u   Popovu"), analizira pojedine privatne arhivske zbirke (posebno   je interesantan i dragocjen njegov rad "Arhivska zbirka Đorđa Aleksića" objavljen je u časopisu Tribunia), testamente, pisma ("Pismo Rimske Kurije trebinjsko-mrkanskom biskupu Krizostomu Antiću iz 1631. godine", "Oporuke svećenika trebinjsko-mrkanske biskupije", "Oporuke Kancelarije stonskog kneza od sredine 15. stoljeća do 1808. godine","Oporuka i smrt hercega Stjepana Vukčića Kosače").

Dr Marijan Sivrić bacio je svijetlo i na trgovačke veze Dubrovnika sa svojim susjedstvom ("Mostarski trgovci i njihove obitelji u Dubrovniku koncem 17. i početkom 18. stoljeća" i "Trgovci iz Sarajeva i drugih bosanskih gradova u Dubrovniku od polovice 15. do svršetka 17. stoljeća"), ostavio je obimnu građu o zanatstvu ("Hercegovci - dubrovački zlatari u doba Republike"), zabilježio je mnogo toga zanimljivog o administrativno-pravnoj regulativi kad je u pitanju Dubrovnik i došljaci iz  Hercegovine ("Dodjela dubrovačkog građanstva osobama iz Huma i Bosne do 1410. godine") .

Za Čitaoca koga interesuje  istorija, vjerovtano najinteresantniji mogli bi biti radovi  koji se tiču načina života Hercegovaca u gradu Sv. Vlaha u minulim vijekovima ("Običaji i životne navike hercegovačkih doseljenika   u Dubrovniku", "Ženidbeni ugovori i prćija - miraz (dota) kod Hercegovaca u Dubrovniku do pada Republike 1808.")

Kad je u pitanju izdavačka djelatnost, V.B. Lupis ističe Sivrićev rad u pripremi dvije publikacije u izdanju Državnog arhiva u Dubrovniku. Prva je Arhitekt Lorenzo Vitelleschi i njegovo vrijeme, Povijesne i statističke bilješke i Spisi Franjevačke provincije u Dubrovniku, analitički inventar (priredio Josip Sopta), štampana 2006.

Posljednjih godina, nakon više knjiga i niza objavljenih naučnih radova, dr Sivrić je postao saradnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Istovremeno, aktivan je saradnik u najrenomiranijim bh. časopisima (Motrišta, Hercegovina, Most), uključujući i časopis Tribunia u izdanju Muzeja Hercegovine Trebinje.

N.MARIĆ

SIVRIĆEV ARHIVISTIČKI RAD

Prema Viniciju B. Lupisu, dr Sivrić je arhivistički sredio i izradio sumarne inventare: Notarske komore i Notarskog zbora u Dubrovniku (1871-1926.), Notarske kancelarije u Orebiću (1892-1932.), Notarske kancelarije Ernesta Katića u Dubrovniku (1884-1905.), Notarske kancelarije Antuna Liepopilija (1817-1837.), Notarske kancelarije Antuna Pugliesija (1880-1920.), Notarske kancelarije Ilije Pusića (1814-1848.), Notarske kancelarije Luigia Saracce (1852-1883.), Notarske kancelarije Marka Stahora (1885-1886.), Notarske kancelarije Melka Stankovića (1933-1941.), Notarske kancelarije Eugenia Staubera (1880-1897.), Notarske kancelarije Karla Testija (1812. - 1838.), Notarske kancelarije Giovannija Botterija u Stonu (1866-1871.), Notarske kancelarije Luka Kalačića u Cavtatu (1888-1924.), Notarske kancelarije Rafa Arnerija u Korčuli (1863-1895.), Notarske kancelarije Vicka Vilovića u Korčuli (1813-1862.), Kotarskih sudova u Lastovu, Slanom, Mljetu, Cavtatu, Krivičnog suda  i Okružnog suda u Dubrovniku, Zemljišno-knjižnih ureda u Cavtatu, Dubrovniku i Stonu, i Trgovačke komore u Dubrovniku. Autor je i arhivističke izložbe o javnom bilježništvu na dubrovačkom području, utvrdio je postojanje Hipotekarnog ureda u Dubrovniku (vrijednog fonda za izučavanje dubrovačke ekonomije tokom francuske okupacije i u austrijskom periodu).