osvrti struČnjaka
KAKO PRSTUPITI INTEGRALNOJ POLJOPRIVREDNOJ PROIZVODNJI
MEDITERAN REPUBLIKE SRPSKE
Poljoprivredna prizvodnja na širem području Trebinja nije ni približno dostigla onaj obim kakav zaslužuje i za kakav, objektivno gledano, postoje agroekološki potencijali.
Kako doseći visok nivo poljoprivredne proizvodnje?
Najvažniji generator razvoja poljoprivrede u svijetu zadnjih decenija, a posebno poslednjih dvadesatak godina je ZNANJE. Upravo ovladavnjem stručnim znanjem je najvažniji i presudan faktor za uspješan razvoj poljoprivrede na nekom području.
Danas samo OBRAZOVAN POLJOPRIVREDNIK može da dostigne visok nivo proizvodnje, odnosno takvu proizvodnju da on bude tržišno konkurentan i da njegova porodica može da živi od nje.
Primjena savremenih tehnologija gajenja je uslovljena visokom stručnošću. Znanje je neophodno i radi prepoznavanja agroekoloških i tržišnih specifičnosti područja, te odabira tehnologije koja najviše odgovara nekom području i iz koje se može postići najveća dobit.
Naši poljoprivredni proizvođači još uvijek nisu na najbolji način prepoznali mogućnosti juga Srpske. Trebinje je mediteran Republike Srpske. To je područje koje bi po svojim agroekološkim mogućnostima moglo da postane naša Kalifornija.
Da li ova tvrdnja zvuči pretenciozno?
Tvrdim da ne.
Kako do toga doći?
Put su nam već pokazali vinari, vinogradari, pčelari i uzgajivači ljekovitog bilja. Oni su to uradili ličnom preduzimljivošću i rijetko viđenom samoinicijativom. Mogućnosti su međutim znatno veće.
Poljoprivredna proizvodnja u istočnoj Hercegovini se već poistovjećuje sa proizvodnjom vina, pčelinjih proizvoda i repromaterijala za pčelarstvo i ljekovitog bilja, što je dobro.
Međutim, broj vrsta koje se mogu uspješno gajiti je znatno veći. Drugim riječima, još veliki broj poljoprivrednih proizvoda sa ovog područja može postati prepoznatljiv na tržištu BiH i Jadrana.
Velika mogućnost je u povrtarskoj i voćarskoj proizvodnji. Poljoprivredni proivođači većinom gaje one vrste koje su dosta prisutne na tržištu (paradajz, paprika) i čija cijena značajno pada kada u velikim količinama pristignu sa drugih područja.
Zbog toga treba povećati broj vrsta koje se gaje i koje se mogu plasirati na tržište. Pri odabiru gajenih vrsta, odabiru vremena sjetve ili sadnje i pri odabiru tehnologije gajenja treba iskoristiti mogućnosti mediteranskog i submediteranskog područja.
Treba iskoristiti blage zime, te proizvodnju organizovati i u kasno-jesenjem ili zimsko-proljećnom periodu. Pri tome je nekad neprihvatljivo "kopirati" tehnologije koje su negdje viđene, već znatno studioznije i odgovornije se mora pristupiti organizovanju poljoprivredne proizvodnje, pogotovo kada su ulaganja velika, pa se moguće greške skupo plaćuju.
AnalizirajuĆi uspjeh u poljoprivrednoj proizvodnji u regiji Trebinja, ali i drugim regijama Republike Srpske (Semberija, Lijevče polje, Potkozarje, Posavina), može se uočiti da su najveći zamajac poljoprivrednoj proizvodnji dali preduzimljivi pojedinci.
Ti pojedinci su bili izazov, inspiracija i putokaz za druge proizvođače koji su krenuli tim istim putem, tj. putem napretka i uspjeha.
Međutim, pored želje pojedinaca za uspjehom, pored nastojanja Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srspke da pomognu domaćine, jedan od potrebnih preduslova za napredak poljoprivrede je i da lokalna zajednica prepozna značaj poljoprivrede, da ga strateški usmjeri, da pomogne u povezivanju i organizovanju poljoprivrednih proizvođača, i da finasijski pomogne razvojne projekte, te izgradnju potrebne infrastrukture.
Nesumljivo je da područje Trebinja ima ogroman potencijal u poljoprivredi. Taj potencijal se prirodno naslanja na turističke potencijale ovog regiona, kao i blizinu velikih turističkih centara u susjedstvu.
Često se, pri razgovoru o perspektivama poljoprivrede na nekom području, spominje kako se nemaju gdje prodati poljoprivredni proizvodi.
Smatram da i to nije problem ako se dobro poveže sa veletrgovinama, ako se na vrijeme spoznaju njihove potrebe za određenim proizvodima i ako im se uspije ponuditi kvalitetan proizvod u dovoljnoj količini, pri čemu i kvalitet i količina moraju da budu u kontinuitetu.
Dakle, savremena tržišna poljoprivredna proizvodnja je utemeljena na "tri-K"- količina, kvalitet i kontinuitet. Da bi se sve ovo postiglo neophodno je poštovanje struke i usmjeravanje poljoprivredne proizvodnje u pravcu integralne proizvodnje, kao i udruživanje poljoprivrednih proizvođača.
Integralna proizvodnja, za većinu gajenih vrsta, kao i organska poljoprivreda za neke vrste, je nesumljiv pravac u koji treba usmjeravati proizvodnju.
Integralna poljoprivredna proizvodnja je koncept proizvodnje koji u jednoj integralnoj cjelini uključuje sva stručna saznanja.
Pri tome se maksimalno iskorištavaju agroekološke posebnosti područja, uz minimalno opterećenje sredine agrohemikalijama. Ovakav vid proizvodnje na jedan interdisciplinaran način sagledava poljoprivrednu proizvodnju, pri tome ne potencirajući nijedan aspekt tehnologije gajenja, već ih sve posmatra i primjenjuje u integrisanom jedinstvu.
Time se obezbjeđuje kvalitetan proizvod, kontrolisan proizvod, proizvod koji je veoma malo opterećen ostacima pesticida i koji, kao takav, može da se plasira i na najzahtjevnija tržišta.
Integralna poljoprivredna proizvodnja zahtijeva pouzdanu stručnu službu (privatnu ili državnu), kao i obrazovanog poljoprivrednika koji je sposoban da djelimično sam odlučuje.
Ta stručna služba treba da radi po zvaničnim metodološkim i stručnim principima i da kod poljoprivrednog proizvođača razvije pouzdanje i povjerenje. Agronomi iz stručnih službi moraju redovno da prate razvoj savremene poljoprivrede i da imaju na umu da je razvoj poljoprivrede veoma intenzivan, te ukoliko se ne prate savremene tendencije u struci, postojeće znanje i vještine značajno devalviraju.
Poljoprivredni proizvođač u takvom jednom sistemu mora stalno raditi na ličnom usavršavanju, te pridržavati se svih načela proizvodnje. Ovakav pristup, kroz duži vremenski period, mora obezbijediti uspjeh i mora uroditi plodom, te na ovom području vratiti i razviti onaj nivo proizvodnje kakav zaslužuje.
Mr Siniša Mitrić
(Autor je viši asistent na Poljoprivrednom fakultetu u Banja Luci)