tPočetna

PO TANKIM ŽICAMA

VISE HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis PITAM SAM TEBE!
 

GLADNI GOSTI

U vezi Selja, tek mi sada ništa nije jasno. Nemam za njega ključ. Zato ga i na ovom mjestu, manje-više, samo citiram.

Dakle, čim ustane, Seljo (nadimak iz partijske organizacije Police) počinje da pita (neko je davno kazo: “ko pseto, vas božji dan samo hladi jezik”)...

- Ne znaaaam, ne! - prvi mu odgovor stiže u stubištu.

Već je pred zgradom. Sad pita nešto komšiju koji već zorom pred prodavnicom pije pivo (sjedi na kartonu i luftira čarape). I on mu odgovara negativno, mašući glavom kao da oba vise o sajli.

Seljo ide dalje, ide pravo. (ponekad mi pane na pamet da to radi s nekim računom)..

- Đokoooo - sad viče za jednim što odmiče na biciklu - znaš li, bi li mi mogo reći...

- Ne bi - biciklista je akrobata, digo je obje ruke sa guvernala - i ništa me ne pitaj, znaš da sam gluv!

- Znam, ali, ne more bit...

- Štaaaaaaaaaaa?

- Da baš ništa ne čuješ!?

- Može kod nas sve, vidiš da može, Seljo, seljačinooooo!

Na mostu je tijesno, niko ne može mimo našeg starog ideološkog Seljačeta... Sad zaustavlja jednog penzionera. Izgleda da i ovaj slabo čuje. Podigao je dlan na uho i unio ga Selju u usta...

- Čujem, čujem, samo ti pitaj...

Seljo pita, nabrajajući neke stvari prstima...

- Eeee, to ne znam, to nije moja stvar, to pitaj nekog drugog!

Slijedeći Seljov pacijent danas je jedan mršavac. Uz to: tresu mu se prsti, glava se talasa kao da ima feder u vratu, a oči izvrću (pada mi na pamet da triput u minuti gubi svijest i da se triput vraća u život)... Seljo ga je ogradio rukama. Mršo, eventualno, može nazad, naprijed samo preko Seljačeta mrtvog...

Moj junak već je sada u situaciji da nastupi strogo. Otud, ne znam ili pita ili nešto diktira.

- A toooo - mršavac se previo u stomaku koga, sva je prilika, nikad nije ni imao - to pitaj nekog drugog, u ovom gradu ima ljudi koji sve bilježe. Ništa im od Franja Josifa nije promaklo.

Martovski dani su dugi. Vrijeme je da se i Seljo malo smiri. Sad će u Svojoj Kafani  sat-dva ispijati kafu i propitivati konobara.

Jednom pripravniku, koga još ne puštaju za šank, malo fali da, kad ne zna odgovor na Seljovo pitanje, ko mrtva ptica, ramena sastavi iza tjemena.

To je sve što se tiče grada, odnosno ljudi koji bi mu mogli dati neke odgovore. Ne znam šta Seljo radi kući. Mogućnost da tamo njega propitkuju nisam uzeo u razmatranje. To mi ne pada na pamet ni kada me presretne i službeno podigne dlanove.

(Zbog tog spektakla sa dlanovima možda ga i ne mogu citirati. A inače, teško da iko može reći da Selja zna napamet. Svi ga tretiraju samo kao pojavu.)

Otud, nisam zapamtio ni njegovo pitanje koje me neki dan podstaklo da se malo na njega osvrnem.

I zato, prvo sam mu rekao da ne znam i da nikad neću imati odgovor na ono što me pitao - a, kako to, kao ni u ranijim prilikama, nije pomoglo (jer se na ovim geografskim širinama izvjesni ljudi uopšte ne uzimaju u obzir) - kazao sam mu da je promašio osobu, jer ja, kako stvari odavno stoje, nisam odavde...

- Da jesam - bio sam više nego jasan - u ovom gradu se i dan-danas ne bi osjećao kao gladan gost.

- Pa i ja osjećam tu glad, mada redovno, evo i danas, ta glad mi dolazi iz tuđeg stomaka a izlazi - na moja usta...

Nisam shvatio šta je htio da kaže.

Tek po nekoj sjenci trijumfa na njegovom izbrčkanom licu, osjetio sam da je reko nešto važno.

Nešto što krije od drugih, a nije novo pitanje.

J.P.P.

VISE HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis PITAM SAM TEBE!