tPočetna


Pisma Čitalaca

PO SVOJOJ SAVJESTI

U vašem  (i mome) listu "Glas Trebinja" za februar o. g. u rubrici "čitaoci pišu"naiđoh i sa zadovoljstvom  (ma i sa bolom u duši) pročitah članak čitateljice - naše gore lista u otsutnosti - Ljubice Delić, koje mi posluži kao inspiracija da se i ja oglasim na isti način i istim povodom. U svakom slučaju, i isključivo dobronamjerno, i s nadom da će biti objavljeno, kako to Qubica naglasi.

Dakle, riječ je o krajnje drskom vandalizmu, kakav se u nekim, sretnim prošlim vremenima u našem Trebinju nije mogao ni zamisliti, a iskazanom u rušenju bista (10) narodnih heroja NOR-a i 2 biste, kako mi to nekada znamo reći, heroja bez ordena. Imena im ne navodim, jer su ista dobro poznata svim građanima Trebinja, naročito onima od više desetina - boraca, njihovih potomaka i poštovalaca, koji svakom već odavno uobičajenom prigodom dolaze do ovog kompleksa i s posebnim pijetetom  polažu cvijeće i poklanjaju sjenama svojih saboraca i srodnika.

Poslije prvog od navedenih kriminalnih akata, kada su oskrnavljene samo neke biste (ipak, većina njih), boračka organizacija je, uz velike napore, uspjela sve vratiti u pređašnje stanje. Međutim, vandali su ponovo pokazali sav svoj bijes i drskost, srušivši sve sem jedne (Radovana Šakotića), da bi i nju  prije tek nekoliko dana dokusurili. A sva ova tužna i ružna slika stoji godinama, kao što je bila i prvog dana kada je napravljena.

I mada je bilo "naoko" eksplicitnih obećanja od strane čelnika aktuelne lokalne vlasti da će sve biti restaurirano u roku samo one jedne godine kada je obećanje dato, opet možemo samo ponoviti ono što sam već rekao. Doduše, bilo je nekako baš u vrijeme izbora, pa možda, ne bi trebalo da toliko čudi.

Čudi, ipak, da davalac obećanja nije održao riječ sebe i svoga renomea radi.

Uvjeren sam da ovdje imam veći broj istomišljenika. Zato, ako imadnu priliku da pročitaju moje pismo, ne bi pogriješili kada bi se oglasili po svojoj savjesti. Traže to i žrtve, čije plodove borbe smo nekada bogadato doživljavali i uživali.

Znam nešto (iako ne dovoljno) da moja boračka organizacija namjerava nešto preduzeti na rješavanju ovog problema. Dobro bi učinili kad bi pravilno procijenili težinu problema, pa konsultovali veći broj članova, išlo bi lakše. Ako računaju na moju pomoć i jave mi se, pomoći ću prema svojim mogućnostima, iako sam u dubokoj starosnoj dobi (87.)

Trebinje 21. 03. 2008.

Marko Ukropina