SVIJET POEZIJE
POETSKI JUBILEJ
Srpsko Dobročinstvo "Jovan Dučić", u subotu 29. marta organizovalo je deseto po redu Dučićevo veče, posvećeno srpskoj poeziji. Ovo veče je bilo jedna divna akademija i manifestacija, poetsko veče koje je bilo posvečeno stihovima naših najvećih pjesnika: Jovana Dučića, Alekse Šantića, Milana Rakića, Đure Jakšića, Branka Radičevića, Miloša Crnjanskog i ostalih naših vrhunskih pjesnika.
Najljepše rime o našoj otadžbini, junaštvu, patnji i ljubavi našeg naroda govorili su dramski umjetnici Amra i Dimitrije Porobić, Dragana Živić-Ilić, Dijana Vasilić, Nikola Marković, Rada Mićić, Marta Trklja, Đorđije Živković, Boris Pavlović i pjesnik Milan Janković, uz muzičku pratnju Nevena D.
Posebno iznenađenje i veliki doživljaj bio je nastup gospođe Marine Koraksić koja nas je svojim divnim glasom vratila u muzičku prošlost i tradiciju našeg naroda. Poseban trenutak je predstavljalo otvaranje samostalne izložbe poznate slikarke Ljiljane Sormaz, gdje je publika sa uživanjem razgledala njena likovna ostvarenja. Urednik književne večeri bio je potpisnik ovih redova.
Učesnici ove poetske večeri su zatim nastavili druženje uz muziku i divnu srpsku poeziju. Bila je to jedna nezaboravna boemska noć, uz svijeće, vino i ribu. Recitovane su najčuvenije i najljepše srpske rodoljubive i ljubavne pjesme tako ubjedljivo da su svi u sali bili oduševljeni, oplemenjeni i te divne noći iz Srpskog centra u Missisagi, sigurno izašli produhovljeni i sretni.
I ova poetska noć je opet potvrdila da se samo druženjem i ljubavlju prema prozi i poeziji može očuvati srpski jezik i ćirilica, poštivati srpska istorija i tradicija, i da je volonterski i humanitarni rad i dalje veoma značajan za dobrobit srpske zajednice u Torontu.
Rodoljubivo pjesništvo je ono koje izražava odanost svojoj otadžbini. To su pjesme koje govore o ljubavi prema svome rodu, prema narodu, prema zajednici u kojoj živimo. Ovi naši pjesnici su svojim pjesmama činili svoj narod svjesnim samoga sebe, razvijali u njemu smisao i želju za slobodom i nezavisnošću, ali istovremeno govorili i o njegovim problemima, socijalnim i kulturnim, govorili o vrlinama svog naroda, ali i ukazivali na njegove mane.
Rodoljubivost je dobra kada polazi od stvarne slike svog roda i kad govori narodu o zadacima koje još ima da savlada da bi dostigao i ostvario sve pozitivne vrijednosti koje se u njemu nalaze, možda još neotkrivene. O tome su pjevali naši stari i dobri pjesnici.
U svojim poČecima poezija je pjevala o herojima svog naroda. Sada, u novim vremenima, kada prestaje da piše o junaštvima, o bitkama, dobijenim i izgubljenim, kad pjeva više o ljubavi, o iskustvima misaonog života, o doživljajima i osjećanjima pojedinaca u tegobama svakodnevnice, ona ostaje u jednom širem smislu, patriotska. Ona ostaje patriotska, rodoljubiva, jer izražava šta se u jednom narodu mislilo i osjećalo u toku pojedinih istorijskih perioda, jer sam postaje izraz, glas i ponos roda pred prolaznošću i istorijom.
Rodoljubivo pjesništvo govori o sudbini svog naroda u cjelini, njegov glas se pojačava u istorijskim krizama (kao što je ova sada zbog Kosova i Metohije), u ratovima i revolucijama. Ono govori o ponosu i samoodržanju nacije.
Srpski narod se vjekovima nalazio ugrožen u svojim načionalnim slobodama i vjekovima je bio suočen sa veoma teškim problemima, i nije nikakvo čudo da su rodoljubiva osjećanja, kao i revolt na te prilike, nalazili tako često izraza i u starim zapisima i ljetopisima, tako i u narodnoj pjesmi i veoma mnogo u umjetničkoj poeziji novih vremena.
Svi naši istaknuti pjesnici pisali su mnogo patriotskih i borbenih pjesama, ali i divnih ljubavnih pjesama.
Srpsko dobroČinstvo "Jovan Dučić" ove godine obilježava 17-godišnjicu svog uspješnog postojanja. Kroz sve to vrijeme društvo je bilo okrenuto očuvanju srpskog jezika i kulture, ćiriličnog pisma i bogate književne tradicije srpskog naroda. Istovremeno, članovi ovog društva bili su i veliki humanisti, pa su tako proteklih 17 godina dobrovoljnim prilozima učestvovali u nizu akcija organizovanih s ciljem da se pomogne ugroženim, bolesnim i siromašnim u našoj otadžbini.
Slobodan Rundo