trebinjski vinari nakon
studijske posjete francuskoj
KUĆI SA VIŠE SAMOPOUZDANJA
|
| Hercegovački vinari u Bordou |
- Posjeta Bordou se odigrala u organizaciji Jedinice za koordinaciju projekata pri Ministarstvu poljoprivrede u Vladi RS - rekao nam je Zoran Vukoje predsjednik udruženja Vinos.
Vukoje, inače, studijsko putovanje u Francusku ocjenjuje kao vrlo kvalitetno i uspješno...
- Imali smo vodiče koji su nas vodili kroz vinograde i vinarije. Iz Trebinja Francusku su posjetila 22 člana udruženja Vinos, i 25 vinara i vinogradara iz Zapadne Hercegovine. Za sve je to, uvjeren sam, bilo izuzetno iskustvo.
Vukoje podvlači da su vinari iz cijele Hercegovine imali jedinstvenu priliku da procijene gdje se svi zajedno faktički nalaze.
- Vratili smo se ohrabreni, jer smo se uvjerili da naša vina mogu izdržati poređenja, i da sa našim vinima možemo konkurisati i onima sa mnogo dužom tradicijom. Mogu reći da u nekim našim vinarijama postoji čak modernija oprema, nego u mnogim vinarijama u regionu Bordoa. Imamo odličnu klimu, dobru opremu, i kvalitetan proizvod. Zato, vidjevši kako se radi na najčuvenijoj svjetskoj vinskoj destinaciji, ocijnjenili smo da prostora ima za sve, i da imamo pravo na razumno samopouzdanje.
Ranko Petijević iz Francuske donosi i niz praktičnih zapažanja, koja bi mogla da se iskoriste i na našem području.
- Upoređivao sam njihove i naše vinograde. Ima više razlika, ali dvije mi se čine najznačajnijim. Prvo, Francuzi koriste tratktore “jahače“ koji opslužuju redove, jedan traktor odjednom “napada“ dva reda. Dalje, visina plantažnih vinograda je od 1,2 do 1,4 metra. U nas, znamo, ide do dva metra?! Oni na prvoj žici režu lozu i puštaju je na jednu stranu (mladar do 8-9 pupaka). Rod ne smije preći preko 2 kila, ali, prema onom što sam vidio, to je možda samo teorija koje se svak ne drži, mislim da bi moralo biti više grožđa po čokotu. Računam da svaki pupak daje po dva grozda. Osim toga, 80 posto vina leži im u barik bačvama. Ta njihova vina sada su u trendu. Cijene se kreću od 200-300 evra pa naviše. A, kad su u pitanju vina, svak ima svoj ukus i svoju tradiciju. Meni se naša najviše sviđaju, iako, naravno, ne sporim i poštujem francuske proizvođače kao sam vrh u svjetskoj proizvodnji vina...
Luka Nožica donosi zapažanja vezana za organizaciju proizvodnje i prerade...
- Prilikom obilaska slušali smo predavanja o njihovoj organizaciji. Francuzi imaju udruženje koga su formirali 1914. godine. Od tog perioda stalno su napredovali.
Danas, kaže Luka, udruženi su u privredne komore ili u zadruge. Te privredne komore pomažu im u proivodnji i prodaji.
- Nema indidivualne prodaje, vino mora da ide preko zadruge. Mi smo obišli jednu zadrugu sa oko 200 zadrugara. Imaju vinarije, njihovo je samo da proizvedu grožđe. U vinariji se ocijeni kvalitet, i proizvođači su time završili posao...
Dalje sve rade brokeri i trgovci?
- Da, ali oni imaju skupštinu u kojoj je pola proizvođača, a pola trgovaca. Većinu toga što proizvedu prodaju u Francuskoj jer uvoz stranih vina u Francusku svega je 2 posto.
Sve te zadruge i udruženja, podvlači Nožica kao veoma važno, potpomognuta su od strane države, “da ne govorim o tome kako se zna koje sorte se na kom području mogu uzgajati, u kojoj količini, sa kakvom zaštitom“.
Posebna priča se dimenzije vinograda...
- To je lijepo vidjeti. Toga je kod nas mnogo manje. Njihovi vinogradi se nalaze na “šatoima“ od 10 do 300 hektara.
I Vukoje, i Petijević i Nožica mišljenja su da, i pored toga što je u posljednje vrijeme stvoren solidan okvir za razvoj vinogradarstva i vinarstva u Istočnoj Hercegovini, iako je Istočna Hercegovina već postala regionalni brend, još uvijek treba dosta toga da se uradi kako bi se brend učvrstio i proširio na šira i zahtjevnija područja.
R.