NAKON PETNAESTODNEVNOG ŠTRAJKA U SL INDUSTRIJA ALATA TREBINJE
POSTIGNUT DOGOVOR SINDIKATA I VEĆINSKOG VLASNIKA
Štrajk dijela radnika u preduzeću SL Industrija alata Trebinje, za koji se nikada nije znao tačan broj štrajkača, jer je poslovodstvo baratalo jednim, a štrajkači drugim podacima, nakon petanestodnevne obustave rada, ipak je sredinom maja okončan, a svi radnici rade na svojim radnim mjestima.
Nakon pregovora koje su u Beogradu vodili većinski vlasnik SL IAT Rodoljub Drašković i predsjednik Konfederacije sindikata RS Obrad Belenzada, koji je sve vrijeme štrajka u trebinjskoj fabrici bio sa radnicima, odnosno Sindikatom metalaca i rudara SL IAT, koji djeluje pri Konfederaciji sindikata RS, a oni su i pokrenuli štrajk, potpisan je sporazum koji je prouzrokovao nastavak rada.
Štrajkački odbor i direktor direkcije za pravne poslove u SL IAT Vera Bokić su potpisali sporazum, prema kome će biti ispunjeni osnovni radnički zahtjevi, odnosno cijena rada od 125 maraka, prema kojoj će najniža plata biti 250 KM.
Poslodavac se, prema ovom sporazumu, obavezao da visina toplog obroka bude takođe 125 maraka, te da se u narednoj plati isprave sve nepravilnosti pri isplati plata od marta mjeseca.
POSLJEDICE ŠTRAJKA NE SNOSE RADNICI
Dogovoreno je da, shodno odredbama Zakona o štrajku, posljedice štrajka neće snositi radnici, a da će poslodavac obezbijediti takve uslove proizvodnje koji će radnicima omogućiti nadoknadu izgubljene zarade i toplog obroka za vrijeme koje su proveli u štrajku, kao i štete koje je pretrpio poslodavac.
Poslodavac i Štrajkački odbor će, prema ovom sporazumu, formirati zajedničku komisiju koja će otkloniti sve eventualne nepravilnosti u sprovođenju dogovora radnika i poslovodstva, o čeme će obavještavati većinskog vlasnika, koji je saglasan da se više angažuje u svim sferama poslovanja SL IAT i da kadrovski ojača preduzeće.
Predsjednik Konfederacije sindikata RS Obrad Belenzada je nakon svega istakao jedino to da, kako kaže, niko nije gubitnik i da je pobjednik Industrija alata, pozivajući i rukovodstvo i radnike na veće i kvalitetnije angažovanje, kako bi se i zarade i proces proizvodnje podigli na veći nivo.
"Smatramo da je nakon svega većinski vlasnik pokazao svoje menadžerske sposobnosti, shvatajući da se problemi mogu prevazići jedino dogovorom", složili su se i Belenzada i predsjednik ovog fabričkog sindikata Boško Pikula, pozivajući poslovodstvo SL IAT da ubuduće poštuju ono što potpisuju.
Iako u sporazumu nije navedeno šta se desilo sa radničkim svakodnevnim zahtjevima za smjenom generalnog direktora SL IAT Petra Ivankovića i predsjednika Upravnog odbra Radenka Draškovića, nedugo nakon toga imenovan je novi direktor Fabrike.
Riječ je o Bogdanu Goliću, jednom od rukovodnih kadrova ovog kolektiva koji je došao na mjesto Petra Ivankovića, čiju smjenu ni poslovodstvo sa kojim smo kontaktirali, niti sami sindikalci, nisu željeli potvrditi, već je za novog direktora javnost saznala preko saopštenja za javnost, u kome isti onaj predsjednik sindikata koji nije znao ništa o smjenama potpisuje "Sporazum kojim su otklonjeni svi uzroci štrajka".
GoliĆ, sa kojim smo kratko razgovarali telefonom, potrvrdio nam je da ga je na ovo mjesto imenovao većinski vlasnik SL IAT Rodoljub Drašković, dok za Radenka Draškovića, predsjednika Upravnog odbora firme, još niko nije potvrdio da li je na tom mjestu ili nije.
U sporazumu stoji da je predviđeno da se ispune svi opravdani zahtjevi Štrajkačkog odbora, te da je preuzeta zjednička obaveza Sindikata i rukovodstva SL IAT da se do 1.7. ove godine nadoknadi propušteno.
Predsjednik Poslovnog sistema Swisslion je, prema ovom sporazumu, obećao da će dati svu potrebnu podršku u sprovođenju sistemskih rješenja u svim sferama poslovanja SL IAT, a sidnikat i poslodavac su se obavezali da će saradnju graditi na partnerskim odnosima u cilju ubrzanog razvoja i ostvarenja zajedničkih ciljeva.
ŠTA NAKON SPORAZUMA?
Bez velikih objašnjenja o tome na koji način će se sada obračunavati plate, da li će se radničke zarade normirati, što su tražili mnogi od učesnika dva protestna mitinga koja su za ovih petnaest dana organizovali pred Domom kulture, bez objašnjenja šta će biti sa navodnim tužbama koje će, kako su kazali u fabričkom menadžmentu uputiti na adresu Boška Pikule zbog iznošenja neistina da se nedavno prvi put u istoriji fabrike vratio proizvedeni alat zbog nekvalitetnog čelika koji su jeftino uvezli, menadžment i štrajkači su postigli sporazum.
Iako je ovaj dogovor naišao na odobravanja, ostaje nejasno i to na koj način će radnici nadoknaditi izgubljeno, ako ne prekovremenim radom za koji su se žalili da im se ne plaća, a nejasnim ostaje i situacija radnika u Nevesinju, gdje nijednom stavkom sporazuma nije rečeno da će njihovih u prosjeku 90 maraka plate biti povećano na 250.
Iaku su na mitinzima pominjane brojke od 176 radnika iz Nevesinja, od kojih je ostalo njih pedesetak, za koje je Milenko Vučetić, radnik Fabrike steznih glava Nevesinje istakao da ga je sramota reći kolika mu je plata, naglašavajući da je nekoliko radnika iz Nevesinja bilo prinuđeno napustiti svoje porodice u ovom gradu i došlo u Trebinje da radi jer su im poslodavci u Trebinje prebacili mašine, ostaje da se vidi poboljšanje uslova njihovog rada.
Za svo ovo vrijeme protesta dijela fabričkih radnika, sasvim drugačije informacije su davali rukovodioci u SL Industrija alata, tvrdeći da su oni koji nisu imali plate od 250 maraka bili na bolovanju ili nisu imali dovoljan broj radnih sati iz nekog drugog razloga.
Ne negirajuĆi da u Fabrici ima i plata nižih od 250 maraka, predsjednik Upravnog odbora Radenko Drašković je jednom prilikom pojasnio da su prosječna primanja zaposlenih u SL IAT 490 maraka, te da, sa ostalim primanjima poput toplog obroka, zimnice, regresa, ona iznose preko 250 eura.
"Ovim želimo reći da su izjave Obrada Belenzade da Industrija alata nije u stanju isplatiti 250 maraka radniku, zlonamjerne, omalovažavajuće i nanose neprocjenjivu štetu firmi i na ino tržištu", rekao je tada Drašković, ističući da je drugi sindikat Fabrike, koji je, kako tvrde, u stvari jedini reprezentativni sindikat, stao na stranu poslodavca, jer shvataju napore koji se preduzimaju za poboljšanje i procesa proizvodnje i plata.
S tim u vezi je tadašnji direktor Petar Ivanković istakao da, od 1195 radina u SL IAT, njih 399 ima plate od 300 do 400 maraka, 266 radnika prima 400 do 550 maraka, 35 ih ima platu od 550 do 700 maraka, dok preko 700 maraka primaju 23 radnika.
On je dodao da svi članovi Štrajkačkog odbora u SL IAT imaju plate od 500 do 700 maraka.
Radnici su, međutim, reagovali i na ovakve izjave, jer, kako kažu, i oni što su primili pristojne zarade trebali su primiti dosta više.
"Iznoseći u medijim visinu moje februarske plate, poslodavac mi je nanio velike neprijatnosti, jer, ako je već moralo tako da bude, onda je trebalo pokazati za koliko radnih sati sam ostvario tolika primanja", negodovao je na posljednjem okupljanju radnika Qubomir Jevrić, radnik Fabrike specijalnog alata.
On tvrdi da su trebali uzeti u obzir da je za mašinom proveo više od 340 sati, pa bi, umjesto 1.100 maraka, kolika je bila njegova februarska zarada, trebao dobiti barem 1.500 KM.
Drašković i Ivanković su, i pored svega, tvrdili da se sve radi po zakonu i u više navrata pozivali nadležne državne i inspekcijske organe da se uvjere u istinitost njihovih riječi i pravo činjenično stanje, tvrdeći da nisu istinite ni tvrdnje štrajkača o njihovom nepoštivanju Ugovora, prema kome se obavezuju i na zapošljavanje novih radika, pa su otvorili konkurs za 75 radnih mjesta.
Radnici su ove tvrdnje konstantno negirali, ističući da su njihove plate tek četrdeset procenata od prosječne plate Republike Srpske.
Iako se u jednom momentu uveliko pominjao i stečaj fabrike, za koji su štrakači tvrdili da nema osnove, oni i sada tvrde da će istrajati u zahtjevima da se poslodavac pridržava Ugovora koji je potpisan prilikom kupovine Fabrike, gdje piše da će biti zadržano 1192 radnika, čiji će se broj povećavati na 1270 u drugoj, odnosno 1340 radnika u trećoj godini.
Da li Će i ovaj dogovor većinskog vlasnika i Obrada Belenzade, odnosno, Boška Pikule i Bogdana Golića, značiti samo produžetak fabričke agonije, transformaciju Industrije alata u, kako mnogo radnici predviđaju, mješaonu eurokrema i zemljište za izgradnju novih stambenih blokova, niko sa sigurnošću ne zna...