EVROPSKI VODIČ ZA EKO-PČELARSTVO
KAKO DO MEDENIH PARA
Poljoprivreda i matematika, bar javno, nisu u bliskom srodstvu. Kada se kaže da bi Istočna Hercegovina od meda mogla inkasirati 120 miliona KM godišnje, to djeluje kao greška?!
Kada se ista računica izvede u par elektro-energetskih sistema, i dobije se slična, cifra, tada sve izgleda u redu.
U čemu je greška?
Medije obilaze infromacije o tome kako su 2005. i 2006. godine pčelari Istočne Hercegovine na tržište iznijeli oko 6 stotina tona meda. U trebinjskoj pčelarskoj zadruzi Žalfija saopštili su lani da je 2006. godine oko 40.000 košnica sa ovog područja dalo 650 tona visokokvalitetnog hercegovačkog meda.Takođe, bolji poznavaovi prilika tvrde da je to svega desetak posto od ukupnog mednosnog kapaciteta Istočne Hercegovine.
Hercegovački med mnogi tretiraju ako lijek. ne sa malim razlozima...
Miloš Kažović iz trebinjske Žalfije jednom je javno rekao...
- Biljna pčelinja paša, koja je produkt i ovog podneblja, ali, uveliko, i gotovo netaknute prirode, uslovljavaju da on važi na prostorima bivše Jugoslavije kao jedan od najkvalitetnijih medova, jer, u principu, naučno je to i dokazano, sve biljke sa kojih ovdje pčele uzimaju nektar jesu ljekovite, poput žalfije, kadulje, zanoveti, drače, vrijeska, livade, a sve to mu, osim kvaliteta, daje i specifičnu aromu.
Na sajmovima u Trebinju i u Neumu vidjeli smo šta pčelari nude. Ali, vidjelo se i još nešto - pčelari su uglavnom prepušteni sebi, iako je u organizacionom smislu bilo pomaka.
U čemu je osnovni problem?
Hercegovački med, u cjelini, nema adekvartnu promociju. Zato, kupuju ga uglavnom oni koji su se ranije osvjedočidžli u njegov kvalitet, a to su kupci iz susjednih država, bivših SFRJ republika. Nije, naravno, ni tajna da se u tim državama naš med nanovo pakuje i prodaje pod drugim nazivima.
Hercegovačkim pčelrima je u interesu da se napravi brend, da se med prodaje sa autentičnim podacima, da se jasno kaže da je proizveden u Hercegovini, i da, među drugim vrstama, zauzme svoje mjesto na evropskom tržištu.
U Zapadnoj Hercegovini nešto meda izvozi se u evropske zemlje, međutim, ni tamo proizvodnja nije velika. Imam podatak da oko 250 članova udruženja Kadulja godišnje proizvede nešto preko 300 tona meda.
Poznato je, rješenje je u tzv. organskoj proizvodnji koju su evropske afro-institucije upotpunosti definisale nizom raznih standarda.
Naravno, nije moguće sa konvencionalne odmah, u jednoj godini preći na organsku proivodnju. Svaki proizvođač mora proći prelaznu fazu, u čemu treba da mu pomogne država (pčelarstvo u tome pogotovo ne bi trebalo biti isključeno).
U regionu koji ima ambiciju da forsira organsku proizvodnju nužno je iz primjene isključiti ili staviti pod puni nadzor: mineralna đubriva i pesticide (hlorisani ugljovodonici, organski fosfati i karbonati) poliklorisani bifenili, atrazinski herbicidi, a zatim teške metale i potencijalno toksične elemente; dalje - biostimulatore, lijekove, nitrate i nitrite, sjemenski odnosno sadni materijal proizveden na "konvencionalni" način, genetički modifikovaneorganizme...
Kako vidimo, obaveza je mnogo, a nema nikakve dileme oko toga trebamo li i je li razumno prihvatiti ovaj evropski projekat u pčelalrstvu. Uvođenjem standarda organske proizvodnje, pretpostavljam, cijena hercegovačkog meda mogla bi biti i do deset puta veća, jasno, ne u ovakvoj hercegovini, nego na avropskom tržištu.
Dok se kod nas normativi rade, mislim da opštine mogu da urade niz važnih stvari, bez velikih troškova.
Jedna od osnovnih je da naprave katastar zaštićenih biljnih vrsta (dakle, onih o kojima država vodi, ili bi trebala da vodi računa) a da nakon toga napravi plan upravljanja zaštićenim zonama.
U tabeli lijevo (samo u stampanom izdanju Glasa) navodim šta nam nude medonosne vrste. Taj nektar je važan resurs Hercegovine i sada, a kamoli da proizvodimo nekih 10.000 tona meda godišnje, što ne samo da je moguće, nego je i izgledno.
Da ne trošite uzalud papir, evo šta kaže računica. I na najplićoj, lokalnoj cijeni meda, to je u perspektivi 120 miliona KM godišnje. Kada bi se taj med adekvatno brendirao, i kada bi se prodao na evropskom tržištu, cifra bi bila bar tri puta veća. Kažite mi koje firme, uračunavajući i one dražvne mega-sisteme, imaju tako vrijednu produkciju i tako izglednu razvojnu perspektivu?!
Kada bi država preciznije cijenila te mogućnosti, kada bi punim kapacitetom podržala vinarstvo i pčelarstvo u Hercegovini, socijalne intervencije ovdje više nikad ne bi bile potrebne.
I. M.
ORGANSKO PČELARSTVO
Kako je sve oko organske proizvodnje veoma komlikovano, EU je izdala Vodič i potrebe u organskom pčelarstvu. Bitni elementi, koji se nas tižu su slijedeći...
- Organska komercijalizacija traži totalnu konverziju svih kolonija jedinice.
- Minimalno vrijeme konverzije 1 godina.
- Sav konvencionalni vosak mora biti zamijenjen za vrijeme konverzije.
- Prednost treba dati evropskim pčelinjim vrstama.
- Kupovina rojeva i kolonija od organskih izvora osim u slučaju ekspanzije/konverzije iz konvencionalne poljoprivrede ili oporavka poslije velikog gubitka kolonija. Pčele se trebaju podvrći jednoj godini konverzije. Prosječna kupovina od 10% rojeva i kraljica je dozvoljena ako su stavljene na fondaciju organskog voska.
- Pčelari moraju biti locirani na dovoljnoj udaljenosti od zagađenja (saobraćajni čvorovi, otpad, paljevine, industrija).
- Za vrijeme perioda sakupljanja, sakupljati samo gdje konvencionalna poljoprivreda nema negativan uticaj na organsku proizvodnju.
- Ne sakupljati iz saća sa leglom.
- Dovoljne količine meda moraju biti ostavljene dok se sakuplja.
- Hranjenje za vrijeme sakupljanja samo sa organskim medom.
- Zimsko hranjenje sa organskim medom ili organskim šećerom (sirup) - Dokumentacija operacija je nužna (hranjenje, sakupljanje, tretman).
- Obnavljanje kraljica.
- Ne upotrebljavati sintetičke dodatke.
- Za suzbijanje varoe dozvoljene su sljedeće supstance: organske kiseline, (mliječna, mravlja, oksalna, sirćetna), eterična ulja (prirodna), biotehničke metode (sijeći ćelije truta u proljeće; "zabrana češljanja" metoda).
- Sintetička prevencija nije dozvoljena.
- Aplikacija mora biti dokumentovana u detalje.
- Kidanje kraljičinih krila nije dozvoljeno.
- Bez sintetičkih sredstava zaštite.
- Migracije i sakupljanje mora biti dokumentovano.
- Vosak mora biti iz organskog pčelarstva. Gdje se ne može naći, obični vosak se može koristiti kao izuzetak.
- Košnice moraju biti od prirodnih materijala (drvo, glina, slamke). Mali dodaci mogu biti od umjetnih materijala.
- Bojenje samo sa prirodnim supstancama (biljno ulje).
- Dezinfekcija samo fizičkim mjerama (toplota, mehaničko čišćenje) ili kaustična soda i organska kiselina je dozvoljena.