POKLONIČKO PUTOVANJE MANASTIRU OSTROG
DUHOVNA ENERGIJA OSTROGA
SluŽbi
božijoj pored moštiju Svetog Vasilije u manastiru Ostrog nadomak Nikšića, 12.
maja, kada se slavi Vasiljev dan, posvećen ovom svetitelju, prisustvovalo je i
sedam momaka iz Trebinja koji su bosi stigli svetitelju na poklonjenje.
Iako su bosonogi prešli samo dionicu puta od nekoliko posljednjih kilometara, Obren Vučurević, Rade Peško, Živko Drapić, Simo Bošković, Đorđe Bošković, Ljubiša Milojević i najmlađi, trinaestogodišnji Vasilije Bošković, prepješačili su oko 140 kilometara od rodnog sela Svetog Vasilije u Mrkonjićima do ostroških stijena.
Iako pri polasku, kada smo ih ispratili pred manastirom Tvrdoš, gdje su od Mrkonjića svratili na poklonjenje, nisu željeli govoriti ništa zbog, kako rekoše, starog zavjetovanja da se, kada se Wemu, slava mu i milost, na poklonjenje ide, ne govori ništa, niti se daju predviđanja o tome kada će se ići, mladići su, nakon ovog nesvakidašnjeg putovanja bili spremni za razgovor.
Na ovo podvižničko putovanje, dugo oko 140 kilometara, mladići su se, kako kažu, odlučili zbog želje da i na taj način iskažu privrženost svojoj crkvi i vjeru u Svetog Vasilija Ostroškog, kome su na ovaj način odali počast.
"Ne možemo reći da nije bilo problema, jer, i pored činjenice da se svako od nas bavi nekim sportom, barem amaterski, kao i činjenice da smo se nekoliko dana pripremali za ovo putovanje, imali smo i malo žuljeva na nogama, svi osim malog Vasilije koji je, voljom božijom, stigao do Ostroga bez problema.
Ali, bez obzira na sve, mi smo se svi napunili jednom duhovnom energijom kakva se može osjetiti samo na ovom svetilištu", kaže najstariji momak iz ove družine, tridesetogodišnji Qubiša Milojević.
Ispraćeni kroz Republiku Srpsku, ova je družina, sa zastavom trobojkom sa ocilima u sredini, nemalo bila iznenađena reakcijom crnogorskih graničnih službenika na GP Nudo, koji su im naredili da zastavu saviju, prateći ih još punih sat vremena kroz Crnu Goru, kako bi se uvjerili da je nisu razvili.
Bilo im je, pričaju mladići, žao što sa razvijenim barjakom, koji je vijekovima okupljao Crnogorce i Hercegovce, a koji su pri povratku poklonili crkvi u Mrkonićima, sagrađenoj na temeljima svečeve rodne kuće, nisu mogli pristupiti i svecu koji je rođen u Hercegocvini, a ovozemaljski život okončao u Crnoj Gori.
"Ipak, naše je jedinstvo najbolje pokazao crnogorski narod ovog kraja koji nas je, prema ranijem dogovoru crkvene opštine Mrkonjići i pobratimske crkvene opštine Brežine, nedaleko od Cetinja, dočekao kao braću, organizujući nam usput noćenja i hranu, iako smo nešto hrane i sanitetskog materijala i mi sami ponijeli.
Čak smo usput sa pojedinim domaćinima i na guslarskim strunama svirali", objašnjava još jedan od učesnika Obren Vučurević.
OduŠevljenje je bilo još veće kada su se susreli sa bratstvom manastira Ostrog, gdje su, kako kažu, shvatili pravi značaj vjere pravoslavne i osjetili veliki ponos što joj pripadaju, uzneseni u svetovasilijevskoj liturgiji.
Pod ostroškim stijenama su se sureli i sa ekipom od dvanaest mladića koji su takođe pješke došli iz Gacka, pa će, kako su se već dogovorili, uskoro ponovo organizovati slično pokloničko putovanje, koje bi okupilo po nekoliko zainteresovanih mladih ljudi iz svih opština istočne Hercegovine...
V.D.
PISMO
Zanimljivo je da su, osim što su put od Mrkonjića do Ostroga prešli pješke, a nekoliko zadnjih kilometara i bosi, sedam mladića koji su pošli Svetom Vasilij na poklonjenje sa sobom nosili i pismo za molitvu za ozdravljenje.
Riječ je o jedanaestogodišnjem dječaku iz Bugovine Marku Spaiću koji je obolio od hemofilije, a u akciju za pomoć malom Marku uključila se i ekipa "Glasa Trebinja"...