tPočetna
 

Trebinjski planinari uČestvovali na 31. fruŠkogorskom maratonu

ULTRAŠI I IZ TREBINJA

Trebinjski planinari članovi Planinarskog društva "Vučji zub", po prvi put su učestvovali na tradicionalnom fruškogorskom maratonu, koji se ove godine održao 10 i 11. maja...

Ekipa planinara sastavljena od tri  ženska  i šest muških članova je  prema Fruškoj gori iz Trebinja krenula u petak 09. maja, da bi u večernjim časovima po dolasku na Frušku goru  postavili kamp.

Učesnici maratona su startovali 10. maja u 09.00 časova, na startu se našlo 10.108 prijavljenih učesnika, od čega 4790 ženskih i 5318 muških.

Na cilj je stiglo 9805 učesnika. Trebinjci su učestvovali u tri od ponuđenih pet maratona i to jedan član u maratonu "Za pripravnike" (Petrović Jelena -17,210 km.),  šest članova u "Malom maratonu" (Miloš Milošević, Marijana Vukasović, Danko Karić, Ozrenko Sudar, Svjetlana Kujundžić, Nebojša Milišić - 33,120 km), i dva člana u "Ultra maratonu" (102,750 km - - Igor Škero, Zoran Petrović). 

Najzanimljivije je bilo na najdužoj stazi za ultra maraton. Staza  se  95% proteže kroz šumske predjele Fruške gore te prolazi pored značajnih pravoslavnih istorijskih spomenika.

Prva limt kapija staze je 50 km od starta gdje treba stići najdalje za 11 sati, te zahtjeva određeni tempo u prvom dijelu staze, drugi limit je 70 km od starta gdje treba stići u roku od 17 sati,  svako pojavljivanje nakon predviđenog limita se ne uvažava.

Kontrolni punktovi su se nalazili svakih 5 do 10 kilometara, gdje su se učesnici mogli snabdjeti vodom, zatražiti pomoć od dežurne ekipe prve pomoći, te informacije o dijelu staze koji slijedi. Da bi prešli stazu dugu 102,750 km Igoru i Zoranu trebalo je 27 sati hoda sa svim odmorima, te su se našli na spisku među 205 ostalih učesnika koji su prešli "Ultra maraton"stazu.

Pored uspjeha na maratonu trebinjski planinari su zadovoljni i prelijepim predjelima Fruške gore, te ovim putem svima preporučuju posjetu ovoga kraja.

Aleksandar Janković

GLAS TREBINJA U POSJETI JAJCU

POD NOVOM KRUNOM?!

Do sada, uz mostarski stari most, koji je već pod zaštitom UNESCO-a, iz BiH za listu zaštićenih prirodnih i graditeljskih cjelina ove organizacije kandivovalo se Sarajevo, kao multikulturni i otvoreni grad, Blidinje i pećina Vjetrenica kao dragulji prirodne baštine, a zatim: graditeljske cjeline Blagaj, Počitelj i Stolac. Ono čega nema je bilo kakav prirodni ili graditeljski fenomen ili kompleks iz Istočne Hercegovine koji za čovječanstvo ima univerzalnu vrijednost. Da li znate zašto?

U kafiĆu

- Jajce je grad koga vole mediji. Svaki dan vidjećete nekog da nešto snima po gradu.

Pitam  je da li se u Jajcu nešto promijenilo  otkako je gradska uprava krenula premo UNESCO nominaciji...

- Nije ništa,  Jajce je najljepše kad se u njemu ništa ne mijenja.

Takav utisak ovdje je logičan.

Ono osnovno, djelo je prirode i ljudi sklonih velikim potezima. Mislim na vodopad i tvrđavu. Na tvrđavu koja dokazuje  da grad kraljeva  ima pokriće za takav turistički imidž, i na vodopad, koji zajedno sa Plivskim jezerima, cijelo područje čini nesvakidašnjom zelenom oazom, koja puni dušu i odmara nerve...

Jajce, dok hodate lijevo desno da bi što više slikali, pomalo djeluje i kao grad spektakl, kao izvrsna kulisa za snimanje istorijskih filmova, no, da sve ne bude tako jednostavno, pobrinule su se izgleda sve gradske uprave u posljednjih par vijekova, koje su se svim silama upinjale da koriguju srednjevjekovnog arhitektu, koji je u Jajcu mogao da ostvari sve što želi.

Mogao je zato što je brdo ispod tvrđave od mekane stijene, od sige, u koju  su u njegovom podnožju ljudi usvrdlali i svoje kafiće u potonje vrijeme...

Grad među srednjevjekovnim kapijama građen je unekoliko u ovdašnjem bosanskom stilu, ali ne dosljedno, pogotovo ne kontinuirano.

Svih ovih problema, po svoj prilici, svjesna je i gradska uprava, iako Jajčanima može hvaliiti svega, osim lokalpatriotizma (bar oni tako kažu). Zato je država i osnovala jednu Agenciju dugog naziva koja treba da se bavi  kulturno-istorijskom i prirodnom baštinom, i, naravno - turizmom.

Tom agencijom rukovodi mlada pravnica Aida Softić, koja nam je objasnila kako stoje stvari sa UNESCO-om.

Naime, nominacijski fajl je upućen u ICOMOS (Međunarodna organizacija za spomenike i graditeljske cjeline). Fajl  je prihvaćen,   saopšteno je da zadovoljava sve tehničke i ostale uslove, tako da uskoro ne ostaje ništa drugo nego da se uputi dobrodošlica ekspertima ICOMOS-a koje na licu mjesta treba uvjeriti da je Jajce unikatno i da posjeduje   vrijednsoti univerzalne za ljudsku civilizaciju.

Naravno, sve  do sada  nije išlo na hladno, bez popratnih stimulacija.  Na   primjer, u Parizu, u sjedištu UNESCO-a bila je postavljena izložba Jajce  kraljevski grad. Ono što Jajce nudi pogledao  je i K. Macura, generalni direktor UNESCO-a.

To nije sve.

JajČani su razjasnili stvari i za sebe. Sačinili su, uz pomoć   stručnjaka, jednu deklaraciju (ako se ne varam) o univerzalnim   vrijednostima   onog što imaju, a onda su, koristeći se stručnim kapacitetima  državnih institucija, napravili plan upravljanja nominovanim područjem. Naravno, taj plan je napravljen na  temelju zahtjeva UNESCO-a, analizirani  su svi aspekti zaštite, predviđeni su brojni faktori rizika itd.

Usput, obavljeno je i ponešto u promotivnom smislu. Na  tvrđavu je jednog dana postavljena do tada najveća zastava Evropske unije. Vijorila se samo jedan dan, ali i to je bilo dovoljno da iz Jajca krenu poruke o tome šta ljudi ovdje žele.

U FBiH Jajce je već brend.

-  Osnove  tog brenda su: vodopad, tvrđava, dom AVNOJ-a, Plivska jezera, i hodočačšće Sv. Ivu u Podmilačju. Za goste koji dolaze imamo dva hotela, Stari grad i Turist 98 - kaže nam Aida Softić. 

Ono  Što brend pomalo ruši, hemijski se zove ferosilicijum. Dim iz fabrike diže se i iznad gradskih kula...

- Tačno, ali Ferosolicij je privatizovan. Sada je vlasnik jedan Italijan. On je već uložio novac u odgovarajuće filtere. Čujem da i čađ može da se dobro proda. Zato, uskoro, neće biti ni tog dima.

Sve u svemu, šta se u JAjcu očekuje od  projekta UNESCO- zaštite, šta će Jajcu donijeti bilježenje u UNESCO-ovu listu?

LJudi iz gradske uprave, Dijana Duzić i Amer Mrako, ne mogu nabrojati sve sitne prednosti, međutim, ono što smatraju najvrijednijim nije podrška sa strane, nisu novi projekti utemeljeni na tuđem parama, nego odgovorniji i kreativniji odnos građana prema vlastitoj baštini.

InaČe, nema dilema, UNESCO-ov sertifikat, mada je samo o jednom papiru riječ, u stvari je jedna kapitalna, odnosno mega investicija, iako se  u njoj ništa ne iskazuje novcem.

Unos u UNESCO registar definiše konačan stav  i  građana Jajca  prema svom gradu, a  i stav države BiH prema jednoj od svojih opština...

Oko podne popeli smo se na tvrđavu. Prethodno, nekih pola sata  sjedili smo među crnim zidovima drevne podzemne crkve, koja je sama po sebi UNESCO argument.

Crkva je u stvari kripta, ili grobnica, koju je gradio Hrvoje Vukčić Hrvatinić za vječno počivalište sebi i svojoj porodici. Urezana  je duboko u stijeni, i koliko drevnim  vremenom, odiše i nekim čudnim smislom za modernu kompoziciju. Wen enterijer je unikatan, i pravo je čudo  da o tom biseru jajačke tvrđave nije ranije opširnije pisano.

Odozgo, sa najveće kule - koja nije sasvim pripremljena za masovne posjete, iako su tu ekskurzije svakodnevne - vidi se sve što izaziva pažnju, osim onog  vodopada sa razglednica i Plivskih jezera.

Odozgo, uz  malo   mašte, nekako jasnije, može da se vidi zašto Jajčani  traže da njihov grad bude ubilježen na listu svjetske baštine. Ono što Jajce može da bude odozgo ne djeluje ni daleko ni nedostižno.

Grad ima svoj jasan vizuelni kod, i, makar ne uspio sa UNESCO nominacijom (a vjerujem da hoće), od ovog velikog truda ostaće ono što je u njemu najdragocjenije - želja Jajčana  da Grad paze kao svog djeda, a podižu kao svoje dijete.

E.G.T. 

GRAD KRALJEVA

Istorijsko gradsko područje grada Jajca čini prostorno i topografski zaokruženu i definisanu cjelinu u kojoj je, kako naglašavaju Jajčani, u najvećoj mogućoj mjeri prisutna snažna veza prirodnih vrijednosti i graditeljskog naslijeđa. Smješten između Plive i Vrbasa, koncept jajačkog grada i podgrađa tipičan je za srednji vijek, tako da nije čudo što je u 15. vijeku Jajce postao stoni grad bosanskih kraljeva.

Površina same tvrđave je 4.800 kv. metara a obim 260 metara. Prema onom  što je danas poznato, tvrđava je građena u 13. vijeku.

Na jugozapadnom dijelu tvrđave je kapija sa dobro očuvanim kraljevskim grbom (portal je sličan onom u Bobovcu).

Među zidovima tvrđave je bunar, džamija, barutana... Na citadelu se nastavljaju gradski bedemi, tabije, kapije. Obim te srednjevjekovne cjeline je oko 1300 metara, površina 112.000 metara.

Dolaskom kraljeva u Jajce, gradi se kula Medvjed, gradski zidovi spuštaju se ka obali. U periodu od 17. do 19. vijeka izgrađena je Velika tabija, kula na Xikovcu, Šamića tabija, Banjalučka i Travnička vrata.

U Jajcu je 1461. krunisan posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. U  gradu gdje je krunisan, uskoro je i pogubljen. U osmansko doba, u zoni srednjevjekovnog trgovišta formirana je čaršija. Prva industrijska zona u Jajcu je napravljena za vrijeme Austrije.

U drugom svjetskom ratu Jajce je bilo centar slobodne teritorije, tako da nije nimalo slučajno što je u njemu 29. i 30. novembra  1943. održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a kada su predstavnici BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Slovenije stvorili federalnu Jugoslaviju.

moŠti sv. luke

Crkva Sv. Marije nalazi se u gradskim zidinama. Wen stil je gotski, iako je osnova iz 12. vijeka romanička. U ovu crkvu, poslije udaje za Stjepana Tomaševića, kćerka srpskog despota Lazara, Jelena Branković, kao miraz, donijela je mošti sv. Luke, koje je despot Đurađ otkupio od sultana. Za vrijeme osmanske vlasti, crkva je bila pretvorena u džamiju. U svojoj istoriji, ovaj objekat paljen je nekoliko puta. Neki istoričari misle da je zvonik Sv. Luke jedini sačuvani srednjevjekovni zvonik u kontinentalnom dijelu Balkana.

prema proroČanstvu astrologa

Xamija Esme Sultanije izgrađena je u centru čaršije, između Travničke i Banjalučke kapije 1749-50. godine. Wen osnivač je bio čauški ćehaja Emir Mustafa. Prema predanju, Esma Sultanija, Sultanija je. pored ove džamije, izgradila i dva mosta na Vrbasu. Razlog je bio to što su joj astrolozi prorekli da će ozdraviti, ako bude gradila zadužbine...

hram boga mitre

U jajačkoj stijeni izdubljen je i hram posvećen bogu Mitri (indoiransko božanstvo Sunca i svjetlosti; Bog koji ljudima daje hrabrost, zemljama osigurava mir, štiti pravednike, carevima nudi prijestolje, vojnicima pobjede; zaštitnik je ugovora, saveza i prijateljstva).

U hramu Mitra je prikazan u pokretu, kako ubija bika. Ispred ovog reljefa pronađena su tri žrtvenika...