tPočetna
 

VISE HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis PITAM SAM TEBE!
 

GRAD BEZ STARIH LJUDI

Naš Gogo važi za čovjeka sa dobrom memorijom. Da ne idem dalje, pamti čak i predratne registarske tablice svih službenih auta u Trebinju.

Jedino, donekle, ima problema sa paradoksima. Ne sa svim, samo sa jednim, ali, u njegovom slučaju, i to je čudo.

O njemu (tj. o tom Čudu) na kraju...

Krećem sa janjetom...

- Dobar početak - čujem našeg Goga - za janje se prije drugog svjetskog rata, u Onoj Kraljevini, mogla kupit najbolja košulja. I to u Dubrovniku. Da danas  u Trebinju ima starih ljudi, lako biste provjerili...

Šta god pomeneš, Gogo ima paradoks.

- A za dobrog ovna, Gorane!?

- U onoj Jugoslaviji, za ovna, neka se zapamti, mogo si kupit košnicu.

Samo u Duvrovniku?

- Ne, nego i ovdje, u Trebinju!

Na poznate fenomene, Gogo reguje još brže. Na primjer na hercegovački duvan.

- Kad bi moj stric Marko, koga smo zvali Buđoni, prodo kilo duvana u Duborvniku, naša bi kuća zapjevala. Za kilo duvana, dobro upamtite, mogla se kupit više nego vreća brašna...

- Ili... - Gogovi paradoksi, na najjačim mjestima, ponekad se ponavljaju - bilo je godina kad si za vola mogao dobiti samo kilo soli!?

Je li moguće? Jeste!

(Uvijek se nađe neko ko će potvrditi ono što Gogo misli.)

Za one koji ne vjeruju, Goran dodaje novi paradoks.

- Vi nećete vjerovati, jer vaši stari nisu išli u Ameriku...

- A tvoji jesu?

- Nisu svi, ali jes đed Nikola, onaj koga su zvali “Lovčevi zapisi”. Znate li, na primjer, kako je taj naš šumski Turgenjev došo do brodske karte?

- Kako?

- Prošvercovo iz Crne Gore vreću kafe i za te pare  kupio kartu.

Ako mu se ni to ne prihvati, Gogo se vraća onom što svi znamo.

- Eto, odživjeli ste ovaj posljednji rat, i kad vam saopštim da se sa deset maraka moglo preživjeti mjesec dana, kazaćete...

- Da lažeš!

- Jes, da lažem. Još ako vam kažem da je povratna karata do Beograda bila svega 5 maraka vi ćete razglasiti da sam provokator ili...

Pošto je u društvu puno bivših putnika, tu nastane mala pometnja, međutim, iz mog iskustva - tehnički i faktički - Gogo uvijek ispane u pravu. Uvijek, dakle, naiđe neko ko potvrdi i još nadoda...

- Osim karte, mogo si za onih 5 maraka pojest 200 grama mlade prasetine u Čačku.

Jedino kad mu pomenemo jaje, Gogo je u dilemi. To je onaj paradoks, ono Čudo koje ga ljušti.

- Izgleda nemoguće, ni ja u to ne vjerujem, odnosno nisam provjerio, nisam jer nema više starih ljudi, ali, vjerujte mi, narod je upamtio, i to je nekad bilo...

- Šta je nekad bilo, čovječe božji?

- Prodaš jaje u Dubrovniku, pa za te pare - istog dana! - u svom selu u Hercegovini  - kupiš najbolju kokoš?!

Tu se malo zgledamo.

I mi s njim. I on s nama?!

I pošto se istim pravcem više ne može - pošto umjesto Goga, na staroj temi, stoji samo jedna silueta markirana tankim isprekidanim linijama - udarimo u drugu priču koja ne traži ni nove sagovornike ni svjedoke iz drevnih vremena.

J.P.P.

VISE HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis PITAM SAM TEBE!