Uz suze i sjeĆanja - nakon 60 godina ponovo u zgradi nekadaŠnje "REALKE"
DO NOVOG SUSRETA
Osma generacija Državne realne gimnazije iz Trebinja ovih dana proslavila je 60 godina od polaganja maturkog ispita u ovoj obrazovnoj ustanovi.
U staroj zgradi Gimnazije, sada Muzeju Hercegovine, njih sedmoro, predvođeni Veselinom Traparićem, održali su simbolični školski čas, uz prozivku svih maturanata. Tom prilikom, razmijenjena su i saznanja o ostalim učenicima ove generacije, koji su živi, ali iz, najčešće, zdravstvenih razloga, nisu mogli da prisustvuju ovom značajnom i rijetkom jubileju, kao i onih koji više nisu među živima.
"Maturski ispit, prije 60 godina, položilo je nas 26-oro, od kojih je danas živo 12-oro", kaže Kemal Šehović, jedan od maturanata ove generacije. "Tada je školovanje bilo veoma teško", dodaje on i pojašnjava da je ova generacija maturu polagala osam dana, od toga tri dana su trajali pismeni ispiti, a svaki predmet se polagao ponaosob.
"U Trebinje smo došli iz Zagreba, Sarajeva i Beograda, da obilježimo naš jubilej i prisjetimo se školovanja u trebinjskoj gimnaziji", rekao je nakon svečanosti Ivica Roubic.
On se prvi prisjetio i nekih pikanterija koje su se zbile tokom školovanja, a kako je naveo, on nije bio tada baš zainteresovan za školu, posebno za francuski jezik.
"Ja sam časove francuskog najčešće provodio u šnajderskoj radnji, koja je bila u blizini Gimnazije, nije mi se dalo da učim taj jezik, a profesor je bio zaista strog", priča Ivica.
"Stalno sam bježao kod šnajdera, tzv. Jarca, gledao kako on šije, a primijetio sam da njemu i nije baš drago što ja tu, u njegovoj radnji, provodim časove francuskog, pa, pošto nisam imao više "tajno" utočište morao sam se vratiti u klupu kod profesora Bokića".
Ivica se prisjetio i nekih ljubavnih priča. U istu djevojku, zaljubljeni su bili on ali i profesor matematike. "U velikoj željezničkoj zgradi na Rastocima, živio je jedan željezničar , koji je imao lijepu kćer, i mi smo se zagledali jedno u drugo, a ona se sviđala i našem profesoru", uz osmjeh govori Ivica.
"Dođem ja u školu, ne znam derivacije, pa će meni profesor: - Ti Ivane, šetaš po korzu, umjesto da učiš matematiku. Evo tebi jedinica".Tu sam jedinicu ispravljao više od tri mjeseca", šaljivo će Ivica.
Sabira Had`ović, uspješna žena, doktor nauka, kojoj bi na izgledu i vitalnosti pozavidjele i brojne četrdeseto godišnjakinje, prisjetila se nekih anegdota čiji su akteri Marko Vreća, Ivica Roubic i drugi vršnjaci.
"Marko i njegov brat Đuro bili su veliki šereti, oni su, od majke uzeli teglu d`ema, slomila im se, pa su oni tu , slomljenu teglu, sve sa d`emom, prodali seljanki na pijaci, šta su uradili sa parama koje su dobili, niko ne zna".
Uz suze, ali sa velikim poštovanjem i zahvalnošću, prisjetili su se i svojih profesora: Rajka Bokića, koji je predavao francuski jezik, Rusa Feofilaktova , njegove žene koja je predavala istoriju, te profesorice srpsko-hrvatskog Anke Kurilić.
"Oni su bili uglavnom strogi profesori, tražili su da učimo, na čemu smo im mi danas zahvalni, jer su oni od nas napravili dobre, poštene i uspješne ljude", složili su se maturnati ove generacije.
Profesor Bokić nam je stalno ponavaljao jednu anegdotu, priča Kemal Šehović. "Kazati da si ličnost, na francuskom se kaže "moi"(mua). Jedan naš Hercegovac, došao je u Pariz i kucao kod profesora na vrata. Rajko će: "Ko je?" a ovaj će njemu:"Je"("ž"), umjesto "moi". Profesoru je bilo jasno, pa mu je kratko rekao: "Ulazi, brate Srbine".
Slobodno vrijeme ova generacija provodila je, uglavnom, u kulturno-umjetničkim društvima, malo je bilo skitnje, jer je nastava trajala većinu dana. U kino su smjeli da idu samo ako su profesori ocijenili da učenici taj film mogu da pogledaju.
Ovo je jedna uspješna generacija Trebinjaca, među kojima ima dosta doktora nauka, stručnjaka iz različitih oblasti života i nauke, koji su se školovali na koled`ima širom svijeta.
Čestitajući im ovaj jubilej, šta drugo da im poželimo na kraju ovog teksta, osim da, u istom raspoloženju, još boljem zdravlju, dočekaju i 70. godišnjicu mature.
D. RADANOVIĆ
PEDESETOGODIŠNJICA MATURE
Škola koja je stvarala liČnosti
Mi, generacija maturanata Trebinjske gimnazije šk.1957/58., mladići i djevojke toga vremena, a danas 70-to godišnjaci, penzioneri, okupili smo se 21. juna o. g. i obilježili vrijedan pažnje svoj jubilej - 50 god. od završetka mature.
Bilo su prisutna 22 maturanta i 4 naša profesora, koji danas, pored Trebinja, žive u Francuskoj, SAD, Australiji, u Beogradu, Herceg Novom, Budvi, Nikšiću i Bileći, odakle su i doputovali na ovu svečanost, dok je 10 naših školskih drugova bilo spriječeno, ličnim ili porodičnim razlozima, da nam se pridruže.
Nažalost, 12 kolega i koleginica iz naše generacije preminulo je u različitom životnom dobu i nije dočekalo ovaj dan. U znak sjećanja na sve njih obavljen je naš IN MEMORIAM u "Glasu Trebinja", a na grobove njih sedam, koji se nalaze u Trebinju, Dražin Dolu i Vilusima, položili smo cvijeće.
U zgradi naše Gimnazije (danas Muzej Hercegovine) održan je školski čas, na kome je dat prigodan osvrt na ovu našu generaciju, uz prisjećanje na nezaboravne dane iz te daleke prošlosti.
Poslije školskog časa, obišli smo prostore Muzeja, gdje su nekada bile naše učionice, a potom smo nastavili višečasovno druženje, uz ručak, u restoranu "BG" u Gorici.
Naša generacija maturanata Trebinjske gimnazije šk. 1957/58. XVIII -ta je po redu genercija maturanata ove škole od njenog osnivanja. Bili smo raspoređeni u dva odjeljka - VIII-a sa 23 i VIII-b sa 21 učenikom - dakle ukupno 44 đaka.
Svi smo ravno prije 50 godina, u monumentalnom zdanju naše gimnazije, izašli na ispit zrelosti i svi smo ga uspješno položili. Imali smo jednu mladost ispunjenu raznim doživljajima i za većinu nas ne baš lagodnim životom.
Nismo dijeljeni ni po nacionalnom, ni vjerskom, ni socijalnom ili bilo kakvom drugom ključu. Svi smo u našoj gimnaziji imali isti tretman i živjeli smo kao jedna porodica,
Bila su to, u poređenju sa današnjim, dosta drugačija vremena. Autoriteti su nam bili ne samo profesori, već i učenici starijih razreda, pa je bila i privilegija naći se u njihovom drušrvu. Slab uspjeh nekog učenika bio je kako njegov lični, tako, bogami, na određen način, i porodični neuspjeh.
Iako smo iz starog gimnazijskog zdanja mogli izaći i sa više nekih stručnih znanja, nesporno je da smo, u klupama Trebinjske gimnazije, dobili osnovna životna usmjerenja, kulturne i moralne vrijednosti - jednom riječju, formirali se kao ličnosti. Tu nam je udaren trajan i neizbrisiv pečat na daljem putu u našu budućnost.
Stoga, okupljeni na proslavi ovog jubileja, iskazali smo i zahvalnost, od strane ove generacije, prema svim našim profesorima i nastavnicima koji su nam prenosili svoja stručna znanja i životna iskustva i trudili se da od nas naprave kompletne ličnosti.
Svako od nas, iz tih davno prošlih dana, nosi u sebi duboko urezane uspomene i sjećanja na svoju Gimnaziiju: na svoje razredne drugove, nastavnike, đačke ljubavi, na svoj grad; prisutna je nostalgija za divnom Trebišnjicom kakve, nažalost, onakve kakva je bila, više nema i takve je više neće ni biti; zatim sjećanja na Banje, Begovo, Maltezovo, Start, igralište "Leotara" ispod današnjeg C.S.Š; FK "Gimnazijalac", školske igranke; KUD "Aleksa Šantić", a nekim od nas i na "vozarenje Ćirom" i život u Đačkom domu, koji nam je, uz život u Gimnaziji, bio druga kuća.
Prije 50 godina, nakon završetka mature, svako od nas je krenuo dalje - svojom životnom stazom. Velika većina je nastavila školovanje na višim i visokim školama i uspješno ga završila, tako da među nama ima 11 obrazovnih profila.
Naša generacija dala je:
- Profesora i nastavnika - 8 (od toga 1 magistar)
- Dipl. agronoma -7 (od toga 1 dr. nauka)
- Dipl. pravnika i pravnika - 5
- Dipl. maš. ing. - 4
- Dipl. veterinara - 4
- Dipl. ecc i ekonomista - 4 (od toga 1 magistar)
- Dipl. ing arhitekture - 2
- Dipl. dr. medicinara - 1
- Dipl. elektro ing. - 1
- Dipl. šumar. ing. - 1
-/
- Ukupno - 37 ili 84%
- Gimnazijalaca - 7 ili 16%
Mnogi od nas obavljali su odgovorne društvene funkcije radeći kao ljekari, stručnjaci na raznim ing. poslovima, sudije, diplomate, novinari, vaspitači mladih generacija, ekonomisti i pravnici na različitim mjestima, a neki među nama kao direktori u firmama.
Mislim da sve ovo govori da danas, kada proslavljamo 50 godina velike mature i nakon odrađenog radnog vijeka, možemo reći da smo bili jedna normalno uspješna generacija, a radeći širom bivše Jugoslavije, pa i van njenih granica, doprinosili smo ugledu naše škole - Trebinjske gimnazije.
Maturanti
Trebinjske gimnazije
generacija 1957/58.