Početna
 

MERIDIJANI MLADIH

NORVEŠKI DNEVNIK

Dan poslije puta imao sam slobodan dan. Na doručku sam upoznao prve drugare sa kojim sam se dopisivao preko kompjutera. To su bili Malezijci. Nakon doručka Azerbejxanac me je pozvao u sobu da igramo fudbala. On je toliko šutao da se cijela soba tresla.

Popodne su došli neki autobusi. Nismo znali gdje idu, ali svakako mi smo imali druge planove. Geir je došao po nas da razgledamo grad (Stavanger). Gledali smo divne fontane, razne spomenike i jezero ali odjednom nam zamirisaše hamburgeri. Išli smo u Bruger King. Geir je rekao kada jedeš tu hranu kao da jedeš njujoršku hranu. Najzad morali smo da krenemo. Stigli smo u kamp, ali tamo nije bilo nikoga. Kada je tata vidio objašnjenje vidio je da se ne vraćaju do večere. Katarina i ja smo igrali igru "Um caruje" i tako uživali. Poslije toga išli smo u šetnju pored Norveškog mora. Skvasili smo noge i bilo nam je jako hladno. Najzad drugari su došli i sve je postalo živo. Upoznao sam sve iz moje sobe i još puno drugara.

Taj dan ću dugo pamtiti. Legao sam u jedanaest i po jer je sunce zašlo tek u dvanaest. Tako je prošao moj prvi dan.


Moj drugi norveški dan

Poslije doručka su došli neki autobusi da nas vode u neku šumu. U šumi se svašta zanimljivo dešavalo.

 Prvo su neke žene gutale vatru a onda su djeca sa maskama dočarala izgled čudovišta. Nakon toga imali smo divnu manifestaciju. Qudi su svirali i pjevali. Katarinu su izabrali da drži zastavu BiH jer su sva djeca držala zastavu svoje zemlje. Poslije toga otišli smo prvi put na Univerzitet. Prvo smo slušali dva sata predavanje a onda smo imali radionice. Ja sam radio kao eko-novinar. Radili smo za kompjuterom. Svako je trebao da napiše svoj projekat. U početku nisam znao kako, ali pored mene je bila Kineskinja koja mi je objasnila šta treba. I to nije bilo sve. Imao sam intervju o državama. To je prošlo dobro. Kada smo završili, Katarina i ja smo brbljali o našem danu tako da nas moj tata ništa nije razumio. Ona je pričala kako je sjeckala neke papire i dobijala lažni novac. Mada je mi nismo slušali jer smo razgledali Univerzitet. Napokon, došli su autobusi i bilo je vrijeme da se vratimo u kamp. Eto kako je prošao drugi dan.

 

Moj treći norveški dan

Svanuo je i moj treći dan. Tog jutra kiša nije prestajala da pada. Srećom mi smo imali kabanice i nekako smo došli do doručka.

Poslije doručka išli smo na Univerzitet. Kada smo ušli u zgradu, neka djeca i čovjek sa gitarom počeli su da sviraju. Mi smo trebali da čekamo do dvanaest sati. Tako smo se zabavljali čekajući. Malo je prestala kiša i mi smo otišli na izlet u pčelinjak. Bili smo okruženi pčelama ali između nas i njih je bilo staklo koje nas je štitilo. Tamo je bilo svakakvih mašina: vozili smo nepokretno biciklo i pravili med. Žena nam je ispričala na engleskom o matici. Nakon toga ručnim radom smo pravili med. Katarina i ja smo bili u istoj grupi i pobjedili smo! Ali, nažalost bilo je vrijeme da se krene. Kiša je opet počela i obukli smo kabanice. Vratili smo se u Univerzitet. Nismo imali dovoljno vremena da se ispričamo jer smo žurili na autobus. Qudi su se jako gurali i jedva smo ušli u autobus. Nažalost sve je bilo popunjeno i morali smo da izađemo. Ušli smo u jedan od zadnjih autobusa i došli do kampa. Tamo smo imali vremena za priču.


Moj četvrti norveški dan

Toga dana radionice sam imao sa obojicom Azerbejxanaca. Poslije doručka otišli smo autobusom u Univerzitet na predavanje. Tamo je mnogo djece predstavljalo svoju reprezentaciju.

Poslije toga smo čekali radionice. Katarina je išla u muzej tako da joj je grupa došla brzo. Ja sam moju čekao pola sata nakon Katarinine. Kada mi je grupa došla ja sam bio sretan. Tamo smo igrali igru država. Žiri je bio naš vodič. Troje je spadalo u jednu grupu. Dva Azerbejxanca i ja smo dali ime grup Azerbih. Prijedlozi su bili lov i ribolov. U svakom krugu smo dobijali deset poena. Kada su se sabrali poeni bili smo drugi. Trojica dječaka iz grupe čije naziv nisam zapamtio su pobijedli. Jedan od njih se toliko uživio da nam je dosadio.

Kada smo se vratili ispričao sam tati kako mi je bilo. Glavni vodič je najavio da autobusi stižu. U autobus smo ušli bez problema. Došli smo u kamp. Katarina i tata su otišli u šetnju. Ja sam otišao na stadion. Tamo sam drugarima uz fudbal ispričao o današnjem danu.


Moj peti norveški dan

Autobusi su nas kao i svakog dana odveli na Univerzitet. Tog dana tata je bio na sastanku pa smo ja i Katarina bili sami. Dogovorili smo se s njim da kad dođe da nas čeka na našem mjestu.

Morali smo na predavanje. Glavni vodič je prozivao države. Kada je prozvao našu državu, ja i Katarina smo krenuli. Našli smo novine i crtali po njima. Kada smo pomislili da je završio mi smo se vratili. Došli smo na sam kraj. Katarina je morala da čeka, a ja sam imao izlet. Kada smo došli tamo je bilo sve na senzore. Ušli smo u veliki svemirski brod i gledali zvijezde. Posmatrali smo ih ogromnim teleskopom. Tu je bilo mnogo igrica i ja sam se super zabavljao. Bile su kacige koje gledaju galaksiju. Nažalost bilo je vrijeme da krenemo. Kada sam se vratio puna sala je igrala lopte. Ja sam sa crncima igrao raznih igara. Najzad sam našao tatu i Katarinu. Sve sam im ispričao. Katarina nije bila oduševljena svojim danom. Došli su autobusi da idemo. Ja sam uživao i jedva sam čekao da dođem u Trebinje kako bi sve ispričao mami i drugarima.

 

Povratak

Stigao je dan za povratak. Probudili smo se u četiri. Autobus na dva sprata nas je odveo do aerodroma. Tamo su tatu tri puta vratili zbog jogurta jer nije dozvoljeno unosti tečnost u avion. Prvi let je bio do Kopenhagena i ja sam ga prespavao. U Kopenhagenu ja sam pio veliku koka-kolu i razgledao aerodrom. Na drugom letu sam sjedio do prozora i snimao kamerom Atlanski okean. Stigli smo u Beč. Treći let smo najmanje čekali. Katarina je bilo do prozora i igrali smo "mice". Kada smo došli sačekao nas je čika-Slobo i zagrlio Katarinu. On nas je dovezao u dvorište a tamo me je čekala mama. Bio sam sretan što je vidim. Puno sam je zagrlio. Ušao sam u stan, malo ga razgledao da se prisjetim i onda ispričao mami šta sam sve radio...

Stefan Buha