DA LI JE ZASAD BIO CENTAR TREBINJSKOG KRALJEVSTVA

U ZASADU LEGENDARNI BELO?!

U Zasadu, duboko ispod kamenih nanosa otkrivena crkva impozantnih dimenzija, do sada naveća koju su arheolozi otkrili na našem području. Uz antičku grobnicu, ova crkva govori o kulturnom kontinuitetu između kasne antike i ranog srednjeg vijeka. Uz to, nudi niz novih pitanja, ali daje i novu građu za čitav niz veoma interesantnih odgovora?!

Da li se konačno  pod  našim nebom ukazala prijestonica drevne Travunije ili Trebinjskog Kraljevstva, kako ove krajeve, u duhu Qetopisa popa Dukljanina, nazivaju kasniji hroničari. 

Podsjećamo vas na Pavlimira, Travunjanina koji je, prema starim hronikama, osnovao Dubrovnik, podsjećamo na njegovo izgnanstvo, a zatim na povratak iz Rima u naše krajeve...

Ko je bio Pavlimir a ko Dukljaninov Belo?

H. Engel je napisao da je Pavlimir bio sin župana Krajine. Za vrijeme njegove vlade, Bugari su pokorili  Srbiju i Travuniju. Oko 890. Pavlimir je  sa sveštenstvom i boljarima našao utočište u Dubrovniku, gdje je sagradio crkvu sv. Stjepana. Iako se kasnije vratio u Trebinje, u Dubrovniku je ostalo dosta Trebinjana koji su se nastanili i poženili u gradu sv. Vlaha.

F. Šišić drugačije osvjetljava lik Pavlimira "tobožnjeg osnivača Dubrovnika"... Priča o Pavlimiru povezana je s  pričom o trebinjskom vladaru Belu i njegovim borbama sa raškim velikim županom Qutomirom. Tako, prema Šišiću, obje su se ličnosti slile u jednu: Belo-Pavlimir. Priča o Pavlimiru je dubrovačka a priča o Belu trebinjska.

Prema popu Dukljaninu, župan Pavlimir sahranjen je u jednom gradu Travunije.

Istoričari su dugo pokušavali da odgonetnu koji je to grad u Travuniji i gdje je Crkva sv. Mihajla, ali ostalo se na nagađanju.

Mada ne želi da potvrdi asocijacije ove vrste, arheolog Đorđo Odavić, možda se približio ovom rješenju, kada je nedavno, počeo sa iskopavanjem jedne antičke grobnice u Zasadu.

Sve je započelo slučajnim nalazom...

- Od Zasađana sam čuo priču da se u groblju nalazi nešto ineteresantno, neki zidovi. Kasnije, kad sam otišao na lice mjesta, vidio sam da se radi o kasnoantičkoj grobnici. Qudi su kopajući grobnicu   dimenzija otrpilike 3h3 metra, dubina 2 metra, naišli na tu staru grobnicu na svod. U prvi mah malo su je oštetili, ali srećom tu je bio jedan čovjek koji dosta radi oko groblja, Zdravko Bodiroga, koji je  odmah osjetio da se radi o nečem nesvakidašnjem, naslutio je da je u pitanju crkveni objekat - priča nam Odavić

Grobnica je bila više od jedne trećine otkopana. Wene konture jasno su se ukazale na suncu...

- Nismo  imali puno posla oko grobnice. Međutim, mene je insteresovalo nešto sasvim drugo. Pošto sam imao prethodna iskustva sa gotovo identičnim kasnoantičkim grobnicama u Petrovom polju,   odnosno Xivaru, tražio sam hram, jer grobnice iz tog vremena mogu pripadati i paganskom periodu i hrišćanstvu.   Najčešće  se nalaze u okviru neke bazilike, crkve. Nisam dugo bio u dilemi, istog dana, kada je počelo iskopavanje sa jednim radnikom, naišao sam  na apsidu, njen se oblik odmah ocrtao. Daljim istraživanjem našli smo dijelove ostale arhitekture, mislim na istočni i sjeverni dio tog hrama. Moram reći da je sve to bilo pomalo komplikovano iskopavanje, jer smo naišli na dosta  struktura iz raznih perioda,ima dograđivanja...

Na  kakve strukture mislite?

- U pitanju je kontinuitet, hram nad hramom. Da  li je taj hram već u 4. vijeku bio hrišćanski, na osnovu ovih nalaza ne može se pouzdano tvrditi. Zanimljivo  je  još   nešto. U neposrednoj blizini, na groblju, je  crkva koja je sagrađena krajem 19. vijeka. Ali, i ona je sagrađena na temeljima starije crkve.

Da li su mještani znali za ostatke te najstarije crkve, koja se sada ukazala?

- Ne,  I to je baš zanimljivo. A što je još zanimljivije, za  te temelje najvjerovatnije nisu znali ni oni koji su možda u kasnom srednjem  vijeku podigli manju crkvu, ispod temelja ove koja je danas aktivna. Ta zagonetka locirana je na distanci od desetak metara?! Dalje, u blizini je Obalina, još jedno aktivno groblje sa srednjevjekovnom crkvom i  nekoliko stećaka?!

Nema sunje da je crkva davno srušena. Znate li kako?

- Teško je još uvijek odgovoriti na to pianje. Ne znamo je li to bilo u nekom požaru, ratu, zemljotresu.

Da li ste pronašli samo zidove tog starog antičkog i kasnijeg hrišćanskog hrama?

- Ne. Pronađeno je i dosta pokretnog arheološkog materijala. Naišli smo, na primjer, na fragmente amfora iz 1. vijeka. Da ne govorim o keramici i drugim nalazima od 4. do 6. vijeka, u koji period se i grobnica hronološki determiniše. Takođe, veoma je bitno da imamo jedan poveći fragment keramike iz 9. vijeka, što navodi na zaključak da je crkva napravljena negdje između 7. i 9. vijeka, i da je, nakon nekog vremena porušena.

Da li ste uočili sve bitne detalje, možete li rekonstruisati njen oblik i izgled?

- Djelimično. Zbog okolnih savremenih grobnica ne možemo da izvučemo svu njenu arhitekturu. Međutim, izvukli smo njenu sjevernu širinu, i kad bi tu dimenziju uporedili sa dimenzijom saborne crkve u Trebinju, širina bi bila gotovo ista. Možete onda misliti o kakvom objektu je tu riječ. Dakle, pred sobom imamo jedan  veliki hram, ili jednu veliku kasnoantičku baziliku, kakvu, na primjer imamo u Žitomisliću, zatim u Cimu kod Mostara. Podsjećam da kasnoantičke nalaze imamo i u Xivaru, i u Tvrdošu, i u Paniku, ali nigdje u jednoj tako velikoj dimenziji.

U našim okvirima, dakle, jedan izuzetno zanimljiv i značajan nalaz?

- Da. Ovaj nalaz i u okvirma BiH i u okvirima RS sasvim je raritetan, i posebno vrijedan. Zato, nudi obilje razloga za nastavak istraživanja  na  ovim prostorima. Prije dvadeset i više godina pronađene su kod nas u Trebinju tri takve grobnice, i kad pravimo uporedbu sa nečim sličnim što  je već poznato, na primjer sa Mogorjelom, postoje grobnice na svod, ali  nisu ovakve kao naše, dakle riječ je o nekoj regionalnoj posebnosti. Međutim, osnovno pitanje, pošto se radi o velikom hramu, jeste: da li je taj hram eventualno bio centar minicipiuma - gradskog naselja, ili je riječ o vicusu, ili pagusu - seoskom naselju.

Dimenzije su valjda dovoljno rječite?

- Zato i pretpostavljam da je u pitanju ovo prvo, jer je i okolo  u polju  nađeno   dosta    keramike, a pominju  se i još neke grobnice. Dalje, iznad Zasada, na Ilijiinom brdu imamo jedan refugium (utvrda, castel) i naniže    ostatke   drugih naseobine. Takve   utvrde  štitile su grad, municipium.

Dakle i pozicija se uklapa u vaše pretpostavke da je riječ o urbanom centru?

- U rimskom periodu gradovi su građeni u dolinama, samo su utvrde (burgus,refugium) bile na uzvisinama. I zbog toga, za sada, realna je pretpostavka da smo u Zasadu imali gradsko naselje, koje je danas teško upotpunosti otkriti zbog brojnih kuća koje su tu izgrađene, a mnogo toga, u dubokom oranju, nestalo je u zemlji. Mi keramiku sa Ilijinog brda možemo da pratimo sve do Brčića dola, zatim na padinama iznad Zasada i  u Trebinjskom polju, i to je dokaz da se radi o velikom naselju.

Pretpostavljam da ste ovim iskopavanjem donijeli jedan novi elemenat za popunjavanje one poznate  mape  Iva Bojanovskog, koji se bavio rekonstrukcijom rimskih puteva    kroz Hercegovinu  i  ubikacijom Asama, rimskog Trebinja?

- O tome sam stalno mislio dok smo radili. Stvari    se ipak nadovezuju i ta slika se popunjava. Mislim na iskopavanju u Xivaru, na nalaze na Ilijinom brdu, na nalaze na Crkvini koji upućuju na postojanje nekog naselja. Uz to,  imamo miljokaze, imamodosta  podataka o putevima. Ipak, detaljniju lokaciju rimskog Trebinja niko nije do sada uspio da utvrdi. Ovi novi nalazi govore da je veoma moguće da je centar tog antičkog grada možda bio baš u Zasadu. To je pretpostavka sa dobrom osnovom.

S tom pretpostavkom ne kose se ni antičke mape?

- Ne, ali na njima nema precizne ubikacije.

Rimljani su gradili racionalno, planski!?

- Da. Birali su najpodesnija mjesta. Zato, samo kad pomislite na insolaciju Zasada, jasno je da na tom mjestu gradnja nije bila slučajna. Dalje, poznato je da je stanovništvo u rimskom periodu ovdje gajilo vinovu lozu i masline. Dvije prese za cijeđenje grožđa pronašli smo u Xivaru, da ne idem dalje...

Ako je jedna tako velika crkva izgrađena između 7. i 9. vijeka, nije li to signal da se na antički civitas, mogao, u urbanom smislu, nadovezati neki centar ili  stolno mjesto trebinjskih kraljeva?

- Ako mislite na Travuniju - da. Ta mogućnost ne samo da nije isključena, nego je takvo rezonovanje sasvim logično. Mada, mi u arheologiji zaključke temeljimo samo na sigurnim činjenicama i nespornim nalazima.

Naravno, ali ipak da vas pitam. Ako je Zasad bio urbani centar, i ako je u njemu eventualno stolovao Pavlimir ili Dukljaninov Belo, nije li moguće da na groblju u Zasadu počiva legendarni   osnivač Dubrovnika, gospodar Travunije...

- Dobro ciljate, ali ne znam da li ste pogodili. Volio bih da jeste jer i meni su  slične ideje ovih dana prolazile kroz glavu. Asocijacije su brojne, ali, ponavljam, dedukcija u arheologiji nije popularan metod,  arheologija je ipak mnogo egzaktniija nauka, nego što ljudi misle.                           Te.O.

NA OVAKVA MJESTA I U GRČKOJ DOLAZE TURISTI

Da li ćete nastaviti istraživanje u Zasadu?

- Trenutno, pri kraju je konzervacija onoga što je do sada urađeno. Šta će se dalje zbivati - to je veliki upitnik. Za sada, ovaj lokalitet već je donekle oblikovan. Lokalitete sa ovakvim stepenom konzervacije (sačuvana samo dva ili tri niza kamena), obilaze turisti i u Grčkoj i u Turskoj. Podsjećam, u blizini je Klimentica, mnogi drugi neistraženi lokaliteti, i Tvrdoš. Za dalja, obimnija   i ambicioznija  istraživanja nema       sredstava ni od ministarstva ni od strane opštine. Ovo sve što je urađeno uglavnom je na bazi entuzijazma. Na bazi entuzijazma,eto, otkrili smo i grobnicu i crkvu i najvjerovatnije     jedan  urbani lokalitet čiji se kontinuitet, samo na  osnovu ovoga što je do sada urađeno, može pratiti od 1. do 9. vijeka, dakle od jednog rimskog hrama, do  onog što se gradilo dalje na njegovim temeljima, mislim na crkvu sa onako impozantnim dimenzijama i za savremene pojmove.

Kakav je interes mjesnog stanovništva za dosadašnja iskopavanja?

- Veliki.  Od toga će, djelimično  zavisiti i scenario onog što će se dešavati kasnije. Mi u ovom trenutku, ne dirajući savremene grobnice, još možemo pratiti neke zidove, ali to nije dovoljno. Ako se sa ljudima dogovorimo o izmještanju nekih grobnica, onda možemo otkriti još više. Međutim, to naravno zavisi od njihove dobre volje...

MARGINALIZACIJA ILI...

Prije izgradnje HET-a, obavljeno je jedno, za naše prilike mega istraživanje, i od tada, u Trebinju, nema značajnijih poteza. Stiče se utisak da su sve lokalne administracije do sada bile ravnodušne prema činjenici da bukvalno ležimo na spomenicima kulture.

- Da - potvrđuje arheolog Đorđo Odavić - ta radnodušnost je karakteristična. Mislim da svako amatersko društvo više dobija za djelatnost nego Muzej. Ne mislim samo na nas ovdje, ne mislim, samo na opštinu, nego i na nadležno ministarstvo. To je tako, iako je u strategijama razvoja turizam naznačen kao prioritet. Qudi kao da zaboravljaju koje kulturno bogatstvo Trebinje ima i to samo od table do table, od praistorijskih lokaliteta, pa dalje. Pomislimo samo kakav je resurs za vjerski turizam jedna Pavlova pećina, pa Petropavlovski manastir iz 4-6. vijeka, pa prese za cijeđenje grožđa, pa manastir Tvrdoš, pa more drugih fenomena tipa Klimentice, da ne idem dalje, do onog što nije istraženo, kao što je, na primjer, ova novootkrivena crkva u Zasadu, plus ono sve što imamo u gradu. mislima na zidine Kastela sa tabijama, na Arslanagića most itd...

- Sve to imamo i, umjesto da ljudima pokazujemo ta brojna svjedočanstva jednog dugog kulturnog kontinuiteta, da id prosnjto dovedemo pred sve te brojne spomenike, mi to sve na neki način bagatelišemo ili marginalizujemo, iako su ekonomski efekti nadohvat ruke, iako znamo da se dinar uložen u turizam veoma brzo vraća. Ono malo prometa što se i napravi, to možemo zahvaliti pojedincima koji iz nekih svojih razlog ili ličnih motiva, dovode grupe i u Muzej, i na Crkvinu, i prošetaju s njima po gradu. Uglavnom su to mlađi ljudi koji znaju šta hoće, ljudi koji danas daju veliki doprinos turističkom razvoju.

- Kulturu, muzeologiju, i sve srodne grane treba podržati, povezati, kako bi se oblikovao turistički proizvod grada. Mislim da malo ljudi o tome razmišlja, poneko iznosi globalne rezone ili nekakve floskule u predizbornim kampanjama. Čim sve to prođe, niko se ne unosi u problem, niko nema ni volje ni energije da sve to elaborira i napravi plan šta treba da se radi kako bi se više uložilo i u istraživanja i u valorizaciju spomenika kulture. Takvo razmišljanje ili takav odnos, neophodan je i logičan jer je Trebinje u prstenu turističkih gradova (Boka Kotorska, Dubrovnik, Mostar, Međugorje). Gost nam je, dakle, veoma blizu, ali mi se prosto ne trudimo da ga zainteresujemo za Trebinje. Nadam se da je, kako se obično kaže, sazrelo vrijeme da se to neprolazno bogatstvo pokrene i bolje iskoristi. Nemamo duboke buxete, ali, ako uložimo nešto u istraživanja, može se računati na evro i druge fondove. Nadam se da će te spoznaje nekako doprijeti do svih onih koji će, u novim, mnogo izlgednijim okolnostima, u narednim godinama uticati na donošenje odluka na lokalnom i na svim drugim nivoima vlasti.