poljoprivredna zadruga petrovo polje
 

MAŠINSKI PRSTEN

Mihajlo Marić, rukovodilac mašinskog prstena: Naše mašie su nove, i oprema je nova, tako da je u samom startu manja mogućnost zastoja. Trenutno radimo najviše operacija na cijelom području. Mislim na čitavu Hercegovinu. Sposobni smo odraditi 12 operacija. Sve je u svakom momentu dostupno svakome ko želi. U prednosti su članovi, oni imaju i povoljnije cijene, jer u zadrugu se ljudi udružuju da bi jeftinije obavili svoje poslove. Sve ove kapacitete mogu da koriste i drugi, po cijenama koje su mnogo pristupačnije, nego što su do sada bile. Imamo opremu za poslove u ratasrstvu, vinogradarstvu, voćarstvu, čak i u stočarstvu... ko želi, od nas može očekivati maksimalnu pomoć i dobru saradnju.

Živko Šukalo, konsultant na projektu    razvoja    samoodržive komercijalne poljoprivrede na području Trebinja i Hercegovine u Zadruzi pričao nam je o tome kako je sve počelo...

- U početku, morala se stvoriti   jedna   organizovana grupa ljudi koji imaju zajednički interes. U Petrovom Polju je inicijalni interes bilo navodnjavanje i proširenje intenzivne poljoprivredne proizvodnje.

Projekat  se   kasnije   razvio i u pravcu sekundardnih  usluga, koje su zahtjevale nabavku određenih poljoprivrednih mašina. Tada smo nastupili mi kao konsultanti, kao ljudi koji se bave problematikom korišćenja donirane mehanizacije na područjima BiH od 1998. godine, kad su u okviru FAR projekta   dogovoreni prvi bazni pravci  kojim treba da se vrši rekonstrukcija poljoprivrede u FBiH i RS.

Jedan od neophodnih faktora, koji može dovesti do toga dapoljoprivredna proizvodnja može biti ekonomsi opravdana i   tržišno upotrebljiva, je način korišćenja mehanizacije. To je jako važan troškovni faktor koji utiče na cijenu krajnjeg proizvoda.

Drugi objektivni problem koji se javlja na našim prostorima jeste u činjenici da su naši posjedi mali, prosječna veličina posjeda u poljoprivrednim krajevima, da ne govorimo ovdje kod vas, je između 3,5 i   4   hektara. Jedna takva površina ne može izdržati troškove mehanizacije koja je neophodna od primarne do finalne obrade. Taj problem se javljao i u Evropi, ali negdje pedesetih godina prošlog vijeka premošten je tako što su se formirala udruženja koja će međusobnom razmjenom mehanizacije, odnosno  međususjedskom pomoći, bolje koristiti mehanizaciju koju posjeduju pojedinci, odnosno da će određene mašine  koje   su  skuplje, a potrebne  su poljoprivrednicima, zajedničkim sredstvima nabavljati i zajednički koristiti.

Da li smo se mi držali tih iskustava?

- Jesmo, mi smo ta iskustva prvi put primjenili u RS 1998.  kada je donirana mehanizacije u vrijednosti od oko 10 miliona maraka, koja  je raspoređena u nekih 26 mašinskih prstenova koji djeluju na prostorima RS. Donaciju  su prihvatile grupe koje   su imale potencijalne uslove za njeno korišćenje.

Ti prstenovi uglavnom se nalaze u sjevernom dijelu RS, u regiji Bijeljine, i u Distriktu Brčko. U samom Brčkom ima 13 mašinskih prstenova. Taj metod, evo već druga godina, implementiramo i ovdje, u Petrovom polju.

Uz maŠine, ljude u P. Polju pokušali smo obučiti, posavjetovati, kako bismo im ukazali koji je najbolji način da se iskoristi ova mehanizacija kako bi i ona bila održiva i ekonomski opravdana.

U tom smislu održali smo niz treninga, imali smo i neke studijske posjete područjima gdje mašinski prstenovi djeluju, i mislim da smo sad u završnoj fazi, kada i ovaj razgovor sa vama, za novine, ima  cilj da se šira okolina upozna sa mašinskim prstenom, sa njegovim mogućnostima, kako ga ne bi koristili  samo članovi zadruge, nego  i poljoprivrednici na širem području.

Šta je, dakle, osnovna svrha cijelog posla?

- Da sa ovim ljudima ovdje dođemo do ekonomski opravdanih cijena svake usluge, od vučne do priključne mašine. To je, dakle, cijena  koja  omogućuje da se mašina održava, da  onaj  ko rukuje sa njom zarađuje sredstva od kojih može da živi,  i da se odvajaju sredstva za amortizaciju da bi se u datom momentu mašina zamijenila novom. Sve smo   to proračunali za ove mašine  i stvorili smo jedan cjenovnik koji je sad na raspolaganju zadruzi, a koji će biti ponuđen i široj okolini.

Da li sve teče baš tako jednostavno u praksi?

- Ne. Zato, ja bih iskoristio ovu priliku da skrenem pažnju na jednu pojavu, koja se do sada javljala jer se pokazalo   da    se dolazi  u sukob sa vlasnicima mehanizacije  u okolini  koji  imaju drugačije cijene, formirane na drugoj osnovi.

Zbog toga dolazi  do nekih opstrukcija na terenu, do ucjena, do negativnog ponašanja određenih grupa, koje nisu navikle na konkurenciju, pa bi trebalo da šira zajednica kroz određene službe, inspekcije, pruži podršku ovom novom načinu pružanja usluga u Petrovom polju.

Ovdje je jedno sigurno, ljudi u zadruzi   imaju određene obaveze prema donatoru, znači  da  moraju mehanizaciju koristiti prema tehničkim  i ekonomskim uslovima. Svjetska banka, tj. Ministarstvo poljoprivrede kao nosilac donacije, vršiće određene kontrole i od svakog tražiti da poštuje principe po kojima su dobili tu donaciju. Ukoliko se ne budu pridržavali tih principa, mogu ostati bez donacije. Oni   koji na drugi način pružaju usluge, nemaju   takve kriterije ni  takva opterećenja.

Kakav je stručni  nivo  usluge koju može pružiti mašinski prsten zadruge u P. Polju?

- Sigurno  je  da ovi ljudi  mogu pružiti uslugu koja je na visokom kadrovskom i stručnom nivou. Onaj  ko bude koristio njihove usluge neće imati probleme  koje  možda ima kad koristi usluge drugih.

Ukoliko se afirmiše ovaj način djelovanja mašinskog prstena ovdje, onda postoje veoma realne mogućnosti da se prošire donacije koje idu prema ovoj zadruzi, odnosno prema ovom regionu.

Mi smo i danas ovdje dali inicijativu da određene mašine koje ne mogu  da  se koriste  u optimalnom    tehničkom  i ekonomskom potencijalu na jednom mjestu, razmjenjuju pod određenim uslovima i sa susjednim opštinama. Ima mašina koje  u nekim sredinama ne mogu biti iskorištene, ali u nekim drugim mogu. Na ovim stvarima još treba poraditi. Imamo iskustvo da se sredine koje su dobile ovakve donacije zatvaraju prema okolini, kažu to je naše, međutim svijet želi da kod nas razbije baš takvu zatvorenost, kako bi jedini kriterij bila cijena po kojoj nešto proizvodimo.

Da   li  o  amortizaciji   mašina treba da brinu samo zadrugari ili još neko gore?

- Mi smo kroz određene elemente koje su nam dali mještani pokušali da  proračunamo   koji su  sve to obimi usluga i koje su cijene adekvatne.

Neke  mašine  ne mogu se iskoristiti na ovom terenu, u okviru zadruge, što znači da zadruga ima i svoj interni interes da sarađuje sa okolinom. Mi sada znamo koliko bi traktor trebao da uradi, koliko prskalica... itd. da bi sve te mašine bile ekonomski isplative. Da li će se to postići, zavisi od ljudi u zadruzi.

Šta savjetovati drugima, kako da se zadruge formiraju i u drugim područjima opštine?

- Potrebna je samo interesna grupa koja će svoj interes definisati na način koji može zainteresovati donatora, a donatori  nisu nikakva fikcija, oni postoje... Činjenica je da kreće novi projekat za ovo područje od Nove godine, a   to    znači da i Ministarstvo poljoprivrede, a i donatori  smatraju da postoji dosta razloga da se pažnja fokusira na ovo područje.

Treba jasno kazati: želimo da prizvodimo vino, ili porvrće ili nešto treće, ali nam smeta to i to da bismo to uradili. Tada otpočinje jedan proces  kada se odlučuje koji je najoptimalniji način organizovanja: udruženje, zadruga ili neki drugi oblik koji mora imati pravni sadržaj da bi se projekat mogao pratiti od strane donatora i od strane Ministarstva.

Dakle, ta grupa mora biti spremna da na jedna odgovoran način komunicira sa donatorima i drugim institucijama. Ne treba imati nerealne ambicije, treba tražiti mašine koje se odmah upotpunosti mogu iskoristiti, a ne tražiti ono što bi  možda  moglo zatrebati za par godina.

Stiče se utisak, bar kod nas, da  svjetska banka na ovakvim projektima mnogo ne škrtari?!

- Ne  samo  Svjetska banka, nego i svi oni koji se bave poboljšanjem   uslova    za proizvodnju hrane.

Danas  i  djeca  pričaju o globalnom problemu sa hranom, o poskupljenjima itd. Činjenica je da je ovdje u Hercegovini izvanredan resurs  baš proizvodnja zdrave hrane na klasične načine, ekstenzivno, zatim intenzivno, a pogotovo proizvodnja po posebnim organskim kriterijumima, za koju se može dobiti veća podrška iz svijeta.

Da li je, dakle, kod  nas  zadruga prihvaćena kao osnovni, najpodesniji model za ovakve regione? Da li je Ministarstvo došlo i do nekih  drugih modela?

- Mislim da ste postavili pravo pitanje i u pravo vrijeme. Znate da je Skupština RS usvojila zakon o zadrugama, da je zakon o udruženjima u skladu sa međunarodnim propisima.

Bitne su dvije stvari. Udruženje je forma organizovanja gdje se udružuju ljudi koji imaju određene interese kad je u pitanju edukacija, putovanja, obrazovanje itd.  Udruženje ima svoju organizaciju i svoju pravnu formu.

Zadruga je prvi stepen organizacije koja  je  pravno lice, a to znači da se može zaduživati, trgovati, odgovarati i danas je dobro to što zadrugu može organizovati  3  do  5 ljudi pa nadalje. Zadruge mogu biti porodične, a mogu  i šireg oblika. Zakon je omogućio jednostavno osnivanje zadruga i zato preporučio bih svim poljoprivrednicima da o tome razmišljaju.

Da li je zadružna svojina društvena ili privatna?

- Strah koji je pratio ranije osnivanja zadruga, eliminisan je ovim zakonom. Zadruge koje se po ovom zakonu formiraju ne mogu imati nikakav oblik društvene svojine.

I to je najveća garancija da ne može biti manipulacija. Neki ljudi misle da zadružna imovina i danas treba imati neki društveni oblik. To nije tačno, ne treba.

U zadrugu svak uosi svoj kapital, i svake godine se vrši obračun uspjeha ili neuspjeha, i odlučuje hoće li se, na primjer, zarađena srestva  ulagati   u  nešto novo ili će se dijeliti. U tome je novina, jer, do sada je zadruga   maletene bila preduzeće.       M.N.

Živko Šukalo: Poručujem svima da idu u susret problemima, da ne čekaju da im neko dođe, da ih potraži. Taj kad ih nađe onda je to veoma loše, dugo traje. Znači, ko ima određeni problem, treba  da se  što prije organizuje, da stupiti u kontakt sa društvenom zajednicom, da kontaktira u opštini sa nadležnim službama (u Trebinju imate, na primjer, Poljoprivredno-savjetodavnu službu) koje  su dužne da svakom ponude određeno rješenje. To su državne agencije preko kojih se mogu riješiti svi problemi vezani i za organizaciju i za struku.

Drugi stepen je koordinacija sa Ministarstvom poljoprivrede koje je i kadrovski ojačano, koje veoma brzo i efektno rješava određene stvari, posebno kad je u pitanju podrška određenim zahtjevima. Preporučujem ljudima da pročitaju najnoviji pravilnik o podsticajima u poljoprivredi, gdje imate rješenja od izgradnje asfalta u ruralnim sredinama, do opremanja kancelarija u zadrugama, obuke, nabavke opreme. Bitno je samo krenuti i pojaviti se sa svojim zahtjevom.

voda i po kuĆama i po vrtovima

Jovo Runjevac, predsjednik UO zadruge P.P.:  Naša želja je da upoznamo sve ljude u ovom kraju da se desila jedna vrlo lijepa stvar u Petrovom polju, da je oformljen mašinski prsten u našoj zadruzi. Mi sada imamo mašine kojim se zemlja može obrađivati po prihvatljivim cijenama, koje su znatno niže od onih koje su do sada imali privatnici.

Još imamo nekih problema, jer, izgleda još uvijek je sramno biti traktorista, međutim sve se to prevazilazi. Mašine su nove i volio bih da nam se jave mladi ljudi koji žele vrijedno da rade i da sebi zarade finu platu.

Čim smo se formirali, išli smo na to da stvorimo uslove za bavljenje intenzivnom poljoprivredom. Uslov  je bio sistem za navodnjavanje i mehanizacija. Puno nam je pomoglo Ministarstvo za poljoprivredu, pomogla nam je i Opština Trebinje, i mi već  imamo rezultat, stvorili smo te početne uslove za bavljenje intenzivnom poljoprivredom.

Dragan Radovanović, direktor zadruge: Sistem za navodnjavanje je doveden u stanje korišćenja, još nije izgrađen bazen, kaptaža u krajnjoj tački u Kremnom dolu, odakle bi se vodom mogle snabdijevati i površine na nešto višoj nadmorskoj visini. Ministarstvo nije moglo da odobri više novca i zato taj dio sistema nije završen.

Ipak, sve funkcioniše sa neznatnim anomalijama karakterističnim za svaki početak. Nadam se da će za godinu dana svi problemi biti otklonjeni i da će sistem upotpunosti  biti u funkciji.

Tehničke vode već ima po kućama, po vrtima, iskorištenost je u ovom trenutku maksimalna.   Još nemamo adekvatnu  regulativu  za naplatu. Ne znamo kako da odredimo cijenu vode. U stvari, neće se naplaćivati voda, nego vodarina, odnosno korišćenje sistema za navodnjavanje.