VJERUJTE SVOJIM OČIMA			2008
VIJESTI U SLICI			Avgust-Septembar
Maris	Kamp DB	Riblja čorba
Izložba	Slučajevi	Ruski horovi	Bebe
U FOKUSU	Fotoreportaža - Bajkeri

Tema broja/Glas Trebinja <975>  <30. avgust> 2008.

PITANJE KOGA SU AKTUELIZOVALE CRNOGORSKE PUTARINE

 PARIRATI ILI TRAŽITI ARBITRAŽU

do kada ovako!?

Dok šleperi i cisterne bez ikakvih posebnih taksi, putuju putevima dugim stotinjak kilometara kroz trebinjsku opštinu, snabdijevajući Crnu Goru raznim robama, a posebno energentima, naši sugrađani, kad se zapute u Herceg Novi skupo plaćaju i onih 1,5 km od Petijevića do Meljina?! Do kada će ta apsurdna činjenica biti snošljiva, i nije li vrijeme da se na tromeđi nanovo razmotre neke pozicije, ako ne zbog ničeg drugog, a onda zbog minimalne jednakosti, ili, ako je već i to iluzija, onda zbog minimuma građanske časti, o kojoj projektanti novih saobraćajnih veza nisu mnogo vodili računa?!

Da biste malim kolima otputovali u Herceg novi, morate platiti 3 eura. Da biste se vratili, isto toliko!? Putarina za tih 12 kilometara mnogo je skuplja od cijene benzina koga ćete potrošiti na toj relaciji. Dakle, bez računa na slici ispod, ne možete ni prvim komšijama?!

Sramno i za naše tradicionalno dobre međususjedske odnose, sra mno i za praksu malogranične saradnje u dojučerašnjoj Evropi!

PodsjeĆamo da je nedavno, zaista teatralno, otvorena dionica puta Petijevići - Meljine (fenomenalnih 12 km) koja će - izražena je nada tom prilikom - na kvalitetniji način, povezivati Trebinje i Republiku Srpsku sa Crnom Gorom.

Podsjećamo i na to da je koncesionar te kratke dionice bio (i ostao) "Univerzal holding", da je taj put koštao 18 miliona eura. Istovremeno, čuli smo i da Opština Herceg Novi polaže pravo na 3,5 odsto prihoda od putarine, a država Crna Gora - 17 posto (PDV). 

Istovremeno, izlicitirane su i nove cijene. Zvaničnici su najavaili da će se prolazak ovim putem (na već pomenutoj dužini) plaćati 3 evra u jednom pravcu. Na logična zapitkivanja sa svih strana morali su priznati da je zaista riječ o najskupljoj putarini u Evropi. Na primjer, za 28 kilometara autoputa (osam traka) Sarajevo-Zenica plaća se 1,5 KM za putnička i 7 KM za teretna vozila.    

Bilo je i pokušaja da se nekako izfabrikuje tumačenje prostih činjenica, da se koliko-toliko logično obrazloženje da činjenici da se na jednom magistralnom putu naplaćuje prolazak (fenomen, kažu, nepoznat u istoriji ovog dijela svijeta).

Naravno, gorak okus činjenica pokušao je da ublaži i gradonačelnik Herceg Novog Dejan Mandić, ističući vjerovatno svoje uvjerenje (ili dobru namjeru) da će se naći način da stanovnici pograničnih opština Trebinje i Herceg Novi dobiju neke popuste.

U međuvremenu, ništa se nije deslio. Cifre su ostale iste, iako je Mandić bio prilično eksplicitan i ubjedljiv.

PodsjeĆamo samo na jedan fragment njegove izjave: (Prema mojim saznanjima cijena na naplatnoj rampi za građane Trebinja i Herceg Novog biće upola manja,a biće uvedene i pretplatne karte,tako da će prelazak za stanovnike ove dvije susjedne opštine biti značajno jednostavniji).

Vjerovatno svjestan koliko je ona festa prilikom otvaranja imala sumornu pozadinu, Mandić je pokušao da objasni zašto se pribjeglo ovakvom rješenju (Oni koji nemaju novca za izgradnju moraju da ga stvaraju. Mi ga nismo imali i našli smo koncesionara koji će graditi cestu, ili da nemamo puta kao što ga nismo imali ni do sada).

Na pitanje, koju alternativu putnici imaju gradonačelnik je spomenuo put kroz Hrvatsku, preko Dubrovnika?!

Čovjek se, naravno, nije mogao dosjetiti ničeg drugog?! Nije, jer stvari stoje u lošem poretku, i treba se dobro napregnti da se svemu da neki smisao ili da se ljudima nekom prostom matematikom dokaže kako su nešto dobili.

Naime, magistralni put o kome je riječ zvanično je svrstan u puteve petog razreda, na brdovitom terenu, sa računskom brzinom 40 kilometara na čas. Te tužne reference i visoka cijena putarine ne idu zajedno?!.

InaČe, i to je poznato, ugovor o izgradnji puta Meljine-Petijevići potpisan je u januaru prošle godine. Potpisnici su Opština Herceg Novi i beogradski konzorcijum Univerzal holding, iz čega je proisteklo osnivanje firme Univerzal monte kojoj su, logično, pripala prava upravljanja nad putem. Svojevremeno, kada je ugovor potpisivan, naglašeno je da je tender raspisan prema B.O.T. sistemu (izgradi, upravljaj i prenesi; ovo je inače prva koncesija po tom sistemu na području stare Jugoslavije). Koncesioni rok je 20 godina. Uz prihode od putarine, naglašeno je da će uz taj dio puta Trebinje-Herceg Novi biti izgrađene benzinske pumpe, restorani, tržni centar, parkirališta, itd.

Da podsjetimo i na neke druge, srodne činjenice... Svake godine u BiH se prikupi više od 220 miliona KM na ime putarine. Umjesto da sva ova sredstva idu na ceste koje su među najopasnijim i najnerazvijenijim u Evropi, javna je tajna, dio tog novca nadležni potroše plaćajući visoke troškove brojne administracije.

U principu, putevi se grade od putarine naplaćene u gorivu i putarine koja se plaća kada registrujete kola.

Prema posljednjim informacijama kojim raspolažemo, država naplaćuje 15 feniga putarine po jednom litru prodatog goriva. Taj iznos u Hrvatskoj je više nego duplo veći, i duboko je ispod svih evropskih standarda u saobraćaju.

Tako male cifre, jer BiH troši jednu trećinu manje novca na puteve, nego prije rata, nisu dovoljne ni za održavanje ni za gradnju novih pteva, pa zato pomalo i čudi što promjene u poslovnom ambijentu - a takva je, u jednom detalju, putarina na putu prema Herceg Novom - podnosimo ravnodušno kao da nas se ne tiču.

Trebinjski slučaj, i izvjesna nervoza na tromeđi kojom su ispraćene nove crnogorske takse, govore da, u najmanju ruku sve treba staviti pod lupu, i vidjeti kako je moguće da se Crna Gora energentima snabdijeva provozeći ih besplatno trebinjskom glavnom ulicom, a istovremeno, građanima tog istog grada na jednoj kratkoj nižerazrednoj dionici puta naplaćuje posebnu putarinu?

Nije li vrijeme da se gradovi kroz koje prolaze hiljade tona goriva, plina i drugih opasnih materija, nekako zaštite (npr. zar nije logično svakom takvom transportu obezbijedti policijsku pratnju uz obavezne provjere svih parametara bezbijednosti), ili, ako već izglednih metoda nema, nije li trenutak da se uvede neka druga taksa za one silne cisterne i šlepere koje pratimo od Popova do Ilijinog Brda?!

Nije li, konačo, vrijeme da se razriješi pitanje gradske zaobilaznice?

Dalje, da li s komšijama treba da utvrdimo još neke činjenice? Ako to, zajenički nismo u stanju, nije li vrijeme da se intiligentno, bez ikakve zlobe, nekako parira., jer, nismo zaboravili, jedan dio putarine inkasira se i u Budžet opštine Herceg Novi?!

Pretpostavljam, uz malo mašte, Crnogorci svoje takse, ekološke i putne, mogu objasniti i ljubavlju prema svojoj zemlji, prema njenom kulturnom i prirodnom naslijeđu. To objašnjenje bilo bi za svako poštovanje, ali ni mi ništa manje ne volimo našu Hercegovinu, da bi nam u ovom slučaju baš sve bilo svejedno.

Sve u svemu, novonastale prilike lako je razumjeti. Posljedice novih taksi osjetila je crnogorska turistička privreda, a crnogorski autoprevoznici, pa i svi oni koji malo više putuju nepravičnost takvih uredbi lako mogu istestirati, pitajući se gdje bi oni uopšte putovali kada bi sve susjedne zemlje  uvele recipročne mjere, kad bi, na primjer, vozač jednog cg-šleper, koji se zaputio u Dansku, redom, na svim granicama morao da plati po stotinjak maraka eko-takse, a onda 3 eura na svakih 12,5 kilometara?

Te.O.

EKO TAKSA

Na osnovu Uredbe Vlade Crne Gore vozila za prevoz putnika, koja, pored sjedišta vozača, imaju najviše još osam sjedišta plaćaju eko-naknadu 10 eura, ona koja imaju više od osam sjedišta i čija masa ne prelazi pet tona 30, vozila za prevoz putnika koja, pored sjedišta vozača, imaju više od osam sjedišta i čija je najveća dozvoljena masa veća od pet tona - 50 eura. Eko taksa za vozila za prevoz tereta čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 3,5 tone je 80 eura, veća od 3,5 tone, a manja od 12 tona 100 eura, a ona koja imaju najveću dozvoljenu masu veću od 12 tona - 150 eura.

Šta su to eko-takse? Kako se naplaćuju u Evropi?

U zemljama Evropske unije eko takse se naplaćuju za ambalažu ili za deponije. Država na taj način sanira troškove zaštite, međutim niti jedna od evro-država još nije uvela eko-taksu za automobile. U crnogorskom slučaju interesantno je da plaćanja eko-takse nisu oslobođeni ni turisti koji namjeravaju da preko Crne Gore stignu u Hrvatsku, Albaniju ili Grčku. Prema procjenama, ova taksa cg-budžetu donosi oko 20 miliona eura godišnje.