| Početna |
muzej Hercegovine - KnjiŽevni portret NebojŠe Rudana
Čovjek sa viŠe darova
U Muzeju Hercegovine u našem gradu 19. septembra održano je književno veče pod nazivom "Književni portret Nebojše Rudana" na kome su o dosadašnjem poetskom i pripovjedačkom opusu našeg sugrađanina govorili eminentni književnici i kritičari iz Republike Srpske i Srbije.
Zoran Kostić, jedan od recenzenata i predsjednik Udruženja književnika RS je podsjetio na dosadašnje Rudanove pripovjedačke forme: roman "Čamotnjak" za koga su kritičari rekli da je djelo koje je u graničnoj sferi iracionalnog, čitljivom i prijemčivom filozofskom štivu. "Čovek koji pobeđuje mora znati zašto to čini. Inače je jednako bespomoćan kao i onaj poraženi", kaže jedan od junaka u ovom Rudanovom proznom prvjencu; romansiranu biografiju jednog od najvećih pjesnika srpskog jezika, putopisca i diplomate Jovana Dučića "Hladne oči sunčeve", koja je po ocjeni Pera Zupca, rezenzenta romana, životopis tako vješto pisan da samo najveći znalci Dučićevog života mogu da odrede šta je prepis dokumenata, a šta literarna građa; kao i na posljednji roman "Darovi ludila" kojim je, kako je istaknuto, pisac napravio značajan iskorak u odnosu na ranije prozno stvaralaštvo, a u kome je naročito interesantan Rudanov pogled na ideju Boga. Piščev pogled u ovom tematskom domenu dr Miroljub Joković, književni kritičar, ocjenjuje jedinstvenim u saremenoj srpskoj prozi.
"Sva tri ova romana nastavljaju se jedan na drugi, tako da bismo mogli da govorimo o jednoj trilogiji", rekao je Kostić i dodao da je Rudan čovjek sa više darova. Tako Nebojši Rudanu piscu Nebojša Rudan pravnik određuje onu stajnu tačku sa koje sagledava svijet oko sebe i ono o čemu piše, istakao je Kostić. "Rudan piše o ADU, odatle izvlači svoju nit fabule koja se provlači iz romana u roman, a nit fabule je kod Nebojše, naročito u njegovom romanu "Čamotnjak", teško uočljiva", rekao je Kostić.
Miroljub Joković, književni kritičar iz Beograda je osvrćući se na posljednje Rudanove romane napomenuo da je u svom prvom proznom djelu "Čamotnjak", Rudan ispoljio sklonost prema pripovijedanju kroz scene, a da se početne poetičke sklonosti pisac ne odriče ni poslije nekoliko godina od pojave "Čamotnjaka" u "Darovima ludila". Nakon čitanja najnovijeg romana, kaže Joković, čitalac shvata da čovjek u graničnim situacijama treperi kao biljka na vjetru, razotkriva se jezički, intelektualno, nepogrešivo pokazuje svoj odnos prema mitologiji svakodnevice, ideologiji koja nas oblikuje kako to odgovara njenim skrivenim ciljevima.
Pripovedanje kroz fragmente jeste odlika savremene proze, ali čini se da je Rudanova usmerenost na granične situacije naše egzistencije uslovljena nečim drugim", ističe profesor Joković. On je naglasio da je Rudanu, po svemu sudeći, jasno da su velike priče odavno postale dio prošlih vremena, da savremni čovjek živi u intervalima u iznenadnim prosvjetljenjima, ali da se jednako suočava sa metafizičkim pitanjima kao što su: šta je to život, šta je smrt, postoji li Bog, gdje prebiva sreća, šta je ludilo, šta je grijeh, postoji li iskupljenje ili pokajanje. O tako krupnim pitanjima, kaže Joković, najbolji odgovori se ne mogu dati kroz književne strukture u čijoj osnovi se nalazi neka velika priča, o takvim problemima naše egzistencije najbolji odgovori se mogu dati kroz mozaičku književnu strukturu.
"Nebojša Rudan raspolaže retkim pripovedačkim darom: likove svih svojih junaka gradi uz pomoć najrazličitijih ideja. Svi junaci "Darova ludila" karakterišu se dijaloškim sučeljavanjima, koja se kreću u rasponu od ironije i cinizma pa do uobičajene ozbiljnosti", rekao je Miroljub Joković.On je podvukao da rečeno svjedoči da se autor ozbiljno pripremao za pisanje ovog romana i da je savladao najrazličitiju literaturu religijske i filozofske provinijencije.
Petar Arbutina, književni kritičar iz Beograda je na ovoj književnoj večeri napomenuo da se skoro upoznao sa djelima Rudana i da je tek pred njim vrijeme proučavanja ovog pripovjedačkog stvaralaštva, primijetivši da Rudan u svom djelu "Darovi ludila" govori o jednoj mudrosti, a to je da okolina čovjeku oprašta sve ali mu nikada neće oprostiti intelektualnu hrabrost.
"Rudan kroz lik Dimitrija Stanivuka u ovom romanu govori da je sve na ovom svetu pogrešno" rekao je Arbutina, dodajući da je roman "Darovi ludila" roman koji u isto vrijeme saopštava i promišlja saopšteno, koji kroz sudbinu jednog lika - novovjekovnog Don Kihota i njegovog Sanča Panse , monaha Pahomija, govori o nama. Nebojša Rudan nam, u stvari, saopštava one istine koje svi znamo, na koje nismo spremni i koje smo vrlo skloni da, na neki način, zaogrnemo velom kukavičluka i autentične svakodnevne hipokrizije, rekao je ovaj poznati književni kritičar, pojašnjavajući da je Dimitrije Stanivuk tako životan lik, da neminovno kod svakog, pa čak i kod površnog čitaoca, mora da dođe do posvećenja. Neminivno ćemo, rekao je Arbutina, u onim negativno konotiranim likovima koje Stanivuk liječi, naravno na svojstven, vrlo surov i agresivan način, prepoznati neke naše bližnje. Tako je, navodi on, Rudan i želio da bude.
O drugom Rudanovom romanu "Hladne oči sunčeve" na ovom kulturnom skupu govorio je Dušan Cicvara, književnik, koji je istakao da se ovo djelo čita u jednom dahu, a tome doprinosi Rudanov odnos prema glavnom junaku i prepoznatljivim savremenicima. On se posebno osvrnuo na Rudanovo viđenje Dučića kao političara, diplomate i na njegov odnos prema ženama.
"Dučićev odnos prema ženama, bez obzira što on o njima govori pomalo cinično i ironično, nije ispunjen mržnjom, jer Jovan Dučić, odnosno Duka Mišljen ,to čini s pozicije čoveka koji je , prevashodno, zbog diplomatske karijere i pesničke slave, za života, spoznao sve tajne ženskog tela", naveo je Cicvara. Dučić je bio večiti dečak, neizlečivi zavodnik, koji je više od svega uživao u osvajanju sopstvene mete. Za takvog muškarca samoosvajanje je zanimljivije od same ljubavne veze koja za njih postaje dosadna i naporna, rekao je ovaj književnik. Kvalitet ovog Rudanovog romana je, dodao je on, što on dokazuje upotrebu i zloupotrebu vlasti jednog velikog čovjeka kakav je bio Jovan Dučić. Ali pisac u svom romanu ne štedi ni Dučićeve političke zablude, što predstavlja posebnu vrijednost ovog proznog teksta, naveo je Cicvara.
O ovom romanu Nebojše Rudana, ovom prilikom, govorio je i Milutin Ž. Pavlov, književnik iz Novog Sada, koji je rekao da pisac ne pardonira ni velikim ni malim temama, u oba slučaja svojim književnim markerom ucrtava svoju umnu zagledanost u istinu i zablude o nama samima od kojih te spopada suluda nesanica koja se ispovijedno liječi , u ovom slučaju, romanesknom formom, a ispisani učinak u punoj ravni korespondira sa sterijin "Rodoljupcima". "U ravni Danila Kiša našao se Nebojša Rudan, da deo mrene skine sa očiju svoga čitaoca, pa kod ovog pisca zadato s merom nije ishitreno, ima tu jednostavnost koja sama po sebi upućuje na lakoću iščitavanja romana", ističe Pavlov i dodaje da on piše i pulsira u svakoj rečenici, iza nje se postavlja i podrazumijeva i sebe samoga kao aktera, pa je ono što posljedično iza teksta slijedi.
"Pisac romana, sa razlogom pripoveda o gotovo fanatičnoj zagledanosti epicentralne ličnosti romana Duke Mišljena u ideji jugoslovenstva , koja će baš njegovu stamenu pamet i profinjenu misao, udarom 1941. godine zapljusnuti krvavom penom.Taj užas i ta strava, u punom stampedu pera, uoči smrti vratiće ga izvornom aksiomu rođenja.
Mnogo je u nas pamćenja sa plitkim gazom, otuda ovo romaneskno štivo zavređuje punu pažnju, jer roman nije pridika, a li jeste upozorenje, a kanda i pokajanje pred slomivim i prokletim, zabluđenim i sluđenim", rekao je Milutin Ž. Pavlov.
Voditelj ove večeri bio je sam autor Nebojša Rudan koji je podsjetio prisutne na svoje prve pisane stihove, govoreći i jednu , kako je istakao, od najboljih njegovih pjesama "Gordanu".
Nebojša Rudan je rođen 1964. godine, kako je navedeno u bilješkama o piscu romana "Darovi ludila", negdje na samoj granici pravoslavne Hercegovine s onom drugom.
Svoj književni rad počeo je kao pjesnik. Prvu knjigu pjesama "Kad laste proljeće traže" objavio je 1986. godine, u svojim studentskim danima, a drugu "Večna je samo prolaznost" znatno kasnije, 1998. godine. Prvo prozno ostavarenje "Čamotnjaka" objavio je 2004. godine u izdanju "Prometeja", a potom i preostala dva romana,takođe, u izdanju ove kuće, "Hladne oči sunčeve" i "Darovi ludila".