Početna

 

CRTICA

 

POKRET ZA TREBINJE


 

Tražim Trebinjca da zajedno popijemo jutarnju kafu. Želio bih da ga pitam za neke  nerazjašnjene stvari. Imao sam žarku želju da vodim

dijalog sa nekim.. Nigdje ga! (Ne zna se da li je Diogen na konačno našao čovjeka.) I na kraju odlučim da popijem kafu sam, a vodiću monolog. Ovi celularni telefoni te spašavju da neko ne pomisli da si šenuo, odlijepio -  kao što to dasnas kažu. Telefon spašava mene od ludaka a ludake od mene i vas, niko na njh više ne obraća pažnju, mogu

pričati do mile volje, niko ih neće više ni pogledati. Tu smo se potpuno izjednačili. Elem, nešto sam se sjetio... postavljam sebi pitanje u brk iako sam se obrijao:

- Gdje, volšebno, nestadoše one silne firure kipova, kipića, sa graskih zidina? Gdje nestade treći top? Gdje  nestade originalni kip, u kamenu vajan, iz bazena gradskog parka? I nećete vjerovati, javi se

moj Superego..

-    Koga će to više  interesovati?

-    Ma, nije tako, ne dam se Ja. Interesuje ljude.

-    šta interesuje, više od pola živih ljudi Trebinjaca i ne zna da su te figire , sada ih zovu plastika u kamenu, ikada i bile razmještene na svakih dva tri metra razdaljine iznad onoga graničnog vijenca na

zidu, ne znaju da su ulaz u Stari grad čuvale ogromne statue Herkula i

Atlasa. A nije to davno bilo. Ima živih ljudi koji su te statue skalanjali, kaže Super.

-    Misliš da ima?

-    Ima sigurno! One male figurine su zdipili i prodali ovi trgovci pokretnina, jer je cijena tih umjetničkih djela na Zapadu velika.

-    Vidiš, to je za mene novost. Ja sam mislio da od ovih zapadnjaka nećeš, bez interesa, nikada dobiti ni crvene banke. A šta je sa onim

velikim?

-    E, vidiš, te velike su sklonili protagonisti prethodnog režima, kao

vele, kad ovdje ne mogu stajati kipovi naših heroja, zašto da tu stoje neki grčki janaci ?

-    Veliš,  ima još živih tih protagonista?

-    Ima sigurno!

-    Pa, kada bi rekli gdje su , kao da bi ih i vratili nazad!

-    Eno Herkula u Muzeju.

-    To je onaj što leži na podu? E, moj Herkule, ko li te ovako rasčereči? Tvoja snaga i tvoja hrabrost? Mislio si da će biti poštena borba, a oni te,  onako, hinski, podmuklo udesiše. Nisi očekivao niske

udarce. Ne trebaš se pravdati. Znam, nisi mogao protiv primitivaca. Neravnopravna borba! To je.

-    A Atlas, šta je sa Atlasom?

-    Onaj što je na svojim plećima nosio cijeli nebeski svod?

-    Da taj.

-    Po priči očevidaca, on se nalazi negdje u mulju Trebišnjice i sumnjam da će ikada ugledati svijetlo dana!

-    Nije mi jasno što i te velike statue ne prodadoše, makar bi se sada nalazile u nekoj privatnoj galeriji, pa.možda nekada, da ih neki

potomak, radi griže savjesti, vrati na staro mjesto.

-    Jesi naivan. Onima koji ih baciše nije bilo do para. Vidiš da nije sve u parama. Sujeta je veća od para!

-    A, grize li ih savjest?

-    Da ih grize savjest, već bi se znalo. Ali se nikada ne zna. Kad budu umirali vjerovatno će kazati?

-    A šta je sa onim drugim kipovima?

-    šta je sa drugim? O tome ćemo drugom prilikom. šta si mislio, da ti i to  pričam samo za jednu kafu.

Doktor