Početna

6. susreti invalida rada Republike Srpske

 

STIŽU U JEDNOKRATNE POMOĆI

 

Ovogodišnji 6. susreti invalida rada Republike Srpske, u organizaciji Saveza invalida rada Trebinje, održani su nedavno u našem gradu,  a ovom značajnom događaju za ovu populaciju, prisustvovalo je oko 80 predstavnika svih saveza invalida rada Srpske.  

"Opština Trebinje, posebno, načelnik dr Dobroslav Ćuk, posljednjih godina, pružaju nam nesebičnu pomoć i podršku, pa je tako bilo i sada, pri organizaciji ovako značajnih dešavanja kakvi su i Susreti invalida rada", rekao je Mišo Mijanović, član Predsjedništva invalida rada RS.

On je dodao da pored Opštine Trebinje ovo udruženje ima odličnu saradnju i sa Centrom za socijalni rad, Savezom sindikata naše opštine te Udruženjem roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama "Sunce nam je zajedničko".

Mijanović je istakao da je cilj Susreta 2008.  razmjena mišljenja, iskustava u radu, kao i druženja te zajednički obilasci i upoznavanje kulturnih znamenitosti Trebinja.

U okviru njihovog programa, pored zabavnog dijela, koji je obuhvatao vesela druženja uz muziku, pjesmu i igru, posjetu  Muzeju Hercegovine,  Hercegovačkoj Gračanici  i objektima HET-a,  održana je  i svečana sjednica Predsjedništva invalida rada RS, na kojoj je, prema riječima Mijanovića, bilo riječi o statusu invalida rada u opštini Trebinje.

Ovim   povodom, u Opštini Trebinje priređen je susret i druženje  predstavnika Saveza invalida rada sa načelnikom Opštine dr Dobroslavom Ćukom, te  predstavnicima odjeljenja Administrativne službe i drugim institucijama i ustanovama koje usko sarađuju sa ovom socijalno/humanitarnom organizacijom.

NaČelnik opštine Trebinje dr Dobroslav Ćuk, uz riječi dobrodošlice predstavnicima Saveza invalida rada iz RS, rekao je da invalidi rada, ali i sve druge osobe u stanju invalidnosti i socijalne potrebe, kada je u pitanju Opština Trebinje, imaju punu podršku društvene zajednice i lokalnih vlasti.

"Ova druženja su veoma važna kako biste razgovarali o svim problemima sa kojima se susrećete u radu, ne samo u lokalnim zajednicama nego i na republičkom nivou. O vašim problemima moraju da razgovaraju i predstavnici lokalane vlasti, a mi u Opštini Trebinje to zaista i hoćemo i radimo", poručio je načelnik Opštine Trebinje.

U ime Saveza, za svesrdnu pomoć i podršku u osnivanju, radu i obezbjeđivanju osnovnih uslova za rad, načelniku Ćuku i Opštini Trebinje zahvalio se 82. godišnji Branko Milinković, sekretar republičkog Saveza koji već više decenija upješno radi u ovoj organizaciji.

On je napomenuo da je Trebinje jedna od rijetkih opština koje na tako plemenit i nepoštedan način pomaže ovo udruženje i izrazio nadu da će se takva saradnja nastaviti i ubuduće podsjećajući  da Savez invalida rada RS trenutno ima oko 2 750 članova.

"U odnosu na 2002. godinu kada je formiran Savez invalida rada opštine Trebinje naš status se promijenio na bolje poslednjih godina. Dobili smo svoje prostorije od Opštine, ali i sredstva iz Buxeta Opštine za finansiranje naših aktivnosti. Tako našim članovima, kojih sada ima oko 400, možemo da pružimo i jedokratne novčane pomoći", rekao je Milivoje Đajić, sekretar Saveza invalida rada opštine Trebinje.

On je naglasio da se invalidi rada još uvijek bore sa brojnim problemima, poput zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalidnih osoba koji se u praksi slabo primjenjuju.

"Naknada za tjelesno oštećenje koja je bila ukinuta 2001. godine svim invalidima rada biće opet isplaćivana čime su ove kategorije stanovništva zadovoljne, iako je visina tih invalidnina ispod svakog nivoa. One se sada kreću od 17 pa do pedesetak maraka, u zavisnosti od postotka invalidnosti", dodao je Đajić.

On je, u ime  Saveza invalida rada opštine Trebinje uručio plakete i zahvalnice Opštini Trebinje, Centru za socijalni rad, Savezu sindikata, Udruženju roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama, te načelniku opštine Trebinje dr Dobroslavu Ćuku i sekretaru Saveza invalida rada Republike Srpske Branku Milinkoviću.   

 

Pokrovitelji Susreta invalida rada Trebinje 2008., koji su, prema reakcijama gostiju, protekli u najboljem redu, uz odličnu organizaciju i prijatno druženje, bili su Opština Trebinje i Savez invalida rada Republike Srpske.


orjenska tradicija

Tradicionalni uspon na Vučji zub i Orjen organizovan je u subotu11. oktobra 2008 god.

Sve je već počelo u petak, kada su stigli prvi planinari iz Crne Gore (PK Gorica-Podgorica,PSD Prekornica-Danilovgrad),Beograda (PD Palilula), Gacka(PD Volujak), Ljubinja (PD Soko). Prenoćili su u Domu Izviđaža na Tulima, gdje smo ih dočekali zajedno sa naćim domaćinom Nebom. Učešće u usponu su uzeli i mladi iz  odreda izvidača Trebinja,učenici srednjih škola iz Trebinja, mladi Crvenog Krst, kolege iz Južnjačkog plavog neba kao i drugi građani.

 

Polazak je bio zakazan u subotu ujutru u 8 sati sa Ubala. Nakon buđenja u 6,15, mogli smo procijeniti da će dan biti sunčan dan.

Formirali smo tri grupe. Prva, koja se preporučuje samo fizicči spremnim planinarima, je išla stazom Ubla-Dobri Do-Vučji Zub-Prasa-Orjen-Dobri Do-Ubla, a ukupna dužina trase je oko 20 km. Druga grupa- Ubla-Dobri Do-Vučji Zub-Dobri Do-Ubla. Treca grupa, u koju spadaju mladi iz odreda izviđača (40 ucesnika), rekreativci i ostali građani išla je sa Ubala do Dobrog Dola i nazad. Ukupno je bilo preko 100 učesnika.

 

U Dobrom Dolu smo imali punkt sa vodom i čajem, o čemu su se brinuli Marijana i Saša. Vrh Orjena je osvojen bez većih problema, a zatim je uslijedilo fotografisanje za uspomenu i povratak na Ubla preko Dobrog Dola, pa na Tuli, gdje je za sve učesnike bio organizovan zajednički ručak.

Organizaciju uspona bilo bi nemoguce ostvariti bez logisticke pomoći odreda izvidača iz Trebinja i njihovog starješine Nebojše-Nebe Ratkovića. Zahvaljujemo se i našim sponzorima, koji su nam izašli u susret i pomogli nam da na pravi način predstavimo svoj grad, a to su- ProCredit banka filijala Trebinje, Butreks ribarstvo, kafe Azaro, Tarana mesnice-TDS i Industrijska Pekara-Inpek.

 

Naši dragi gosti, kolege planinari, imali su samo riječi hvale za gostoprimstvo i organizaciju uspona.

Gdje bi nam tek kraj bio da imamo planinarski dom!?

B. VULEŠEVIĆ