Tema broja

List osnovan 1952 / Osnivač - SO Trebinje / Izdavač: JP CIKO

VJERUJTE SVOJIM OČIMA			2008
VIJESTI U SLICI			Oktobar-novembar

Hercegovina	M.Bokić	Turnir

Izložba	Slučajevi	In vino...	DVP
MARIS	Fotoreportaža - Ranjeni orao

Tridesetak godina ste u ovom poslu. Upamtili ste vjerovatno više hiljada požara. Ipak, pitam vas za početak koja vam je godina bila najteža ili najžešća...

- Skoro svaka peta godina je žestoka. To je kao neko pravilo Ipak, mislim, u ovom periodu, najgora je bila 1985. godina. Tada je, naravno, u sastavu opštine Trebinje bila i Ivanica i komplet opština Ravno. Radili smo na većoj teritoriji. Tada, te godine, plamtilo je sve od Glavske, preko Bobana do Ravnog. Gorilo je i mnogo šume oko Trebinja. Prava katastrofa. Vjerujem da se i vi sjećate tih požara. Čak, eto i to se desilo, pošto nije bilo kiše, početkom novembra, gasili smo bukovu šumu u planini Viduši.

- Ne, u toku te godine dva puta smo imali opštu mobilizaciju. Dizano je sve od 16 do 60 godina.

- Teška je bila i 2003. Možda čak i gora za naše područje nego lanjska, 2007. Požari su 2003. godine bili intenzivniji, borili smo se više za kuće nego prošle godine.

- Da, jer imali smo požare i u susjednim opštinama, u BiH, a i na susjednoj teritoriji Hrvatske. Iz Hrvatske dolazili us požari na naš teren. U jednom trenutku uglavnom u Hercegovini, od Mostara do Nikšića, imali smo preko 82 km požarne linije.

- Ukupno 310. A ove godine, do sada, 283. Najvjerovatnije, i ova će godina, jednim dijelom, u statistici, biti kao i prošla. Ove godine je čak veća suša nego prošle. Prije ove posljednje kiše, listopadno drveće oko grada bilo je napola suvo.

Međutim, ove godine nekako smo imali i sreće pa smo sve požare uhvatili u začetku.

- To je teško reći. Možda je prošla godina malo više oparila stanovništvo, mnogi su se pitali da li će im vatra doći do imanja, ili do kuća. Možda su zato mnogi Trebinjci ove godine bili malo oprezniji, naročito kad bi ložili vatru na otvorenom prostoru.

- Nema sumnje. U 90 posto šumskih poažara ljudski faktor je presudan, čovjek je uzrok, od čovjeka plamen kreće. I to ne slučajno, najvećim dijelom to su namjerne paljevine. Vrlo malo je nehata i nepažnje. To govorim iz iskustva...

Lani izgorjela je rekordno velika porvšina. U jednom tenutku mnoge je uhvatla panika. Bilo je pitanja hoće li išta ostati?

- Da, izgorjelo je mnogo. Mnogi su koristili i temin prirodna katastrofa. Ne znam taču cifru, to bolje znaju ljudi u Šumskoj upravi, ali mislim da je vatra odnijela na području ove četiri opštine preko 10.000 hektara raznih vrsta rastinja. Ove godine opožarena površina veoma je mala. Imali smo svega dva-tri veća požara. Najveća površina bila je u Žakovu, u Podbrđu. Taj požar namjerno je zapaljen.

- Da, možda su zato svi požari prijavljeni na vrijeme. Požar se u većini slučajeva u začetku može ugasiti. Ali, ako požar traje pola dana pa neko tek onda javi, onda nema gašenja, to prelazi u katastrofu. Donekle, možda ima i drugih uzroka. Mislim na bolji rad policija, inspekcija, podsjećam da je bilo i kažnjavanja. Prošle godine, recimo, na putu Trebinje-Dubrovnik, na potezu od Trebinja do Ivanice, maltene svaki dan pored puta neko je palio vatru. Ove godine i toga je bilo mnogo manje. Svega dva-tri manja požara.

Vi ste lani nekoliko puta prelazili opštinske granice, naravno, sa punim cisternama?

- Da, bez poziva načelnika opštine Ravno, prelazili smo osam puta na Ivanicu. Jer požar ne zna za granice. Išli smo s namjerom da ga gasimo gdje nam je lakše. Čak smo ulazili i u minka polja?!

- Daleko manje a daleko manje se uplitala i civilna zaštita, i MUP, i radne organizacije.

Skoro sve požare ugasili su oni kojima je to posao. U 2-3 navrata imali smo pomoć od civilne zaštite, kada je angažovan veoma mali broj ljudi, i Šumsko gazdinstvo. Ali, i prošle godine bilo je primjera kada su se stanovnici mjesnih zajednica odazivali na požare i radili kao da su profesionalni vatrogasci.

Tu posebno mislim na stanovnike Mjesne zajednice Mosko. Ima i onih drugih... gori im oko kuće, a oni neće da izađu?! Ove godine, prije desetak dana imali smo veliki požar na području od Mrkonjića prema Poljicu. U Mrkonjićima čak nisu dali vatrogascima ni vode iz čatrnja, nego su ih slali... idi tamo, idi ovamo... dok nije došla cisterna na lice mjesta.

- Slično kao kod nas, mnogo bolje nego lani. Ove godine njihovi vatrogasci su dolazili na područje Glavske, opština Ravno, vatru su gasili i njihovi kanaderi, vatra je bila došla blizu kuća Milišića...

- Jesmo, početkom proljeća imali smo jedan sastanak u hotelu Leotar. Neke stvari izdogovarale su se na nivou politike, i na nivou vatrogasnih jedinica, tako da ove godine nije bilo većih problema. Napominjem da je ove godine i opština Ravno nabavila jedno vatrogasno vozilo. U dva navrata oni su dolazili na područje mjesne zajednice Ivanica i gasili požar. Između Huma i Bobovišta u jednoj prilici susreli su se vatrogasci iz Ravnog i Trebinja i zajedno učestvovali u akciji gašenja.

- Loše. Sva vatrogasna vozila, sem jedne terenske lade, koja je kupljena lani, i jedne cisterne koja je kupljena, takođe, prošle godine, sav ostali vozni park stariji je od 25 pa čak i od 30 godina?! Nama veoma velike probleme zadaje snabdijevanje stanovništva pitkom vodom. Mi smo ove godine, preko spiskova opštine Trebinje, po mjesnim zajendicama prevezli oko 350 cisterni vode. Pored tih spiskova, prevezli smo još toliko cisterni. Od 1. januara do sada - oko 800 cisterni.

- Da, ali pošti zimi ne vozimo, nego vozimo samo u ljetnom periodu, to je osam cisterni dnevno, i to u peridou kad imamo najviše požara?!

Osam cisterni u prvoj, i osam u drugoj smjeni. Dakle, svaki dan petnaestak cisterni?!

Zbog toga, na jednoj cisterni mijenjali smo diferencijal, i kardansko vratilo i motor...

Non-stop dolazi do kvarova. Dogodine, ako se preko Buxeta Opštine ne izdvoje sredstva za kupovinu bar jedne cisterne od 8 kubnih metara vode, nemoguće je praviti bilo kakve spiskove, niti će se stanovništvo moći snabdijevati pitkom vodom od strane vatrogasne jedinice.

U jednu ruku, to i nije posao vatrogasaca. Jer, čim angažujemo cisterne za taj posao, slabimo našu mogućnost da blagovremeno reagujemo na požar ako se pojavi.

Mi uvijek vodimo računa da jedno vatrogasno vozilo ostane na području grada, međutim, nije sve tako jednostavno.

Najveći je problem što se javljaju namjerne paljevine. Čim se preko sredstava informisanja javi da je požar u jednom mjestu, za dva-tri sata pojaviće se požar na suprotnom dijelu opštine. To nam se često događa. Dešavalo nam se da u toku dana intervenišemo 7-8 čak i 11 puta. Samo idemo sa požara na požar. Neki požar nekad moramo pustiti, završiti nešto prioritetnije, pa tek za 2-3 sata otići na tu intervenciju. Nemoguće je u istom momentu stići na deset lokacija.

Kako tumačite to javljanje požara odmah pošto mediji objave vijest da negdje nešto gori?

- To su namjerne paljevine, ljudi koji pale vjerovatno računaju da smo angažovani i nećemo stići da ugasimo njihov požar, dakle onu vatru koju oni pale jer misle da im se isplati zbog nečega. Ne isključujem ni bolesnike, piromane.

- Pogledajte... Opština Trebinje za vatrogasce daje samo lične dohotke, dakle - ni jedan fening materijalnih troškova.

- Naplaćujući svaki kubik vode koju vozimo ljeti. Iz toga plaćamo velike količne goriva, rezervne dijelove, itd. Dakle, sami zaradimo da bismo mogli intervenisati. Hoću reći, finansije su bolna tačka.

- Ima jedno rješenje, koje donekle ublažava problem. Članom 74. jedan dio sredstava se preko vatrogasnog saveza upućuje prema opštini. Trebinje bi na taj način trebalo da dobije oko 80.000 KM.

To je malo, nedovoljno. Jedna vatrogasna cisterna, odnosno kombinovano vozilo sa opremom košta 400 do 500.000 KM. U naredne dvije-tri godine moraju se naći sredstva da se kupi jedno ili dva vatrogasna vozila...

Što se tiče ljudstva, imamo 18 profesionalaca, s tim što smo tokom ljeta imali 6 ljudi angažovanin preko civilne zaštite. Oni su još uvijek sa nama. Radili su kao i mi u smjenama. Pominjem da je i Šumsko gazdinstvo angažovalo određeni broj ljudi u roku sezone. I oni su stalno bili na požarištima, međutim, ako se tehnički ne oporavimo, opet će mnogo stvari zavisiti od slučaja...

Lani je, uz požare, bilo i mnogo politike? Nekoliko puta bili ste u prilici da novinarima dokazujete da požari nisu krenuli iz Trebiwa u Dubrovnik.

- Ja sam prošle godine vodio ekipu novinara iz Zagreba, Splita, Rijeke. Vodio sam ih na lice mjesta, da im pokažem gdje je granica opštine Trebiwe, i odakle požari dolaze. Faktički, ni jedan požar iz opštine Trebiwe nije prešao čak ni u Federaciju BiH, kamoli u Hrvtsku.

- Oni su znali šta se dešava, imali su satelitske snimke. Samo jedan požar prešao je granicu prema Hrvatskoj iz Borsne i Hercegovine, ali ne sa područja Trebiwa, nego sa područja Ravnog. Taj požar, na žalost, izazvao je velike materijalne štete. Vatrogasne jedinice iz Konavala izlazile su sa 3-4 vatrogasna vozila, mogli su taj požar spriječiti u zoni Glavske na asfaltnom putu, čak su ih molili qudi sa Ivanice koji su bili na požarištu sa jednom malom pratećom cisternom, ali oni nisu htjeli ni da pomognu ni da intervenišu...

Nisu htjeli ili nisu smjeli zbog administrativnih ograničenja, odsustva međudržavnih dogovora...

- Vjerovatno nisu htjeli jer su već bili ušli u teritoriju BiH. Poslije, kad je požar prešao na dubrovačko područje, drvqe i kamewe osuli su na Bosnu i Hercegovinu. Odnosno na opštinu Trebiwe, iako opština Trebiwe nema više nikakva dodira sa opštinom Dubrovnik. Graničimo se samo od Ivanova krsta, iza sela Poqice u Površi, do crnogorske granice. Ali, na tom dijelu ni prošle godine nije bio nijedan požar. Onaj veliki požar u Poqicu to je požar koji je došao sa Glavske, odnosno sa područja opštine Ravno.