Razgovori na temu: "DuČiĆevo pjesniČko
nasLJeĐe u savremenoj srpskoj poeziji"

DUČIĆ I NOVI NARAŠTAJI

Sa ciljem da i ovogodišnji pjesnički susreti u Trebinju, novom mišlju i drugačijom riječi, daju trajan prilog ukupnom proučavanju Dučićevog djela - razgovori, ovog puta na temu"Dučićevo pjesničko nasljeđe u savremenoj srpskoj poeziji", okupili su u Zadužbini Branka i Radmile Tupanjac na Crkvini pjesnike, književne istoričare i kritičare - ovogodišnje učesnike i goste "Dučićevih večeri poezije".

Bez pretencioznosti - kako je rečeno - da donesu vjekovne upute, već da registruju najbitnije, ovogodišnji razgovori pokušali su da definišu uticaj i prisustvo Dučićevog djela u savremenim pjesničkim tokovima.

Akademik Branko Milanović otvarajući skup podvukao je da je - nakon decenija izopštenosti iz književnoistorijske i kritičke literatuture - tek u posljednje vrijeme, sa autorima koji su ga posmatrali sa posve novih i afirmativnijih stanovišta, Dučićevo djelo je doživjelo trenutke priznanja i dobilo svoje pravo mjesto u srpskoj književnosti.

Govoreći o fenomenu uticaja i podsticaja kroz cjelokupni razvojni tok srpske književnosti, akademik LJubomir Zuković je naglasio da su Dučić i njegova generacija ostvarili najveći pjesnički iskorak iz tradicije i najkrupniji prodor prema novim pjesničkim vidicima, što je uslovilo da uticaj Dučićevog nasljeđa na dolazeće pjesničke generacije bude, kako kaže, višestruk a katkad i doslovan.

Taj uticaj - koji, kako smatra Zuković, traje već više od jednog stoljeća - nekada je bio jači, nekada slabiji, a amplitude tog uticaja, ističe on, pratile su faze priznavanja i nepriznavanja pjesnika i njegovog djela. Dometi Dučićeve poezije, mišljenja je Zuković, za njegove pjesničke potomke uglavnom su ostajali nedostižni.

"Od svojih pesničkih naslednika Dučić je retko bio domašen, ali se ne bih usudio da odrešito tvrdim da je bilo kad i premašen. Ako se to i desilo ne odnosi se na celinu, nego na izvesne elemente karakteristične za poeziju kao takvu. Kada je u pitanju tananost lirski treptaja, možda bi se to moglo reći za neke pesme Stevana Raičkovića ili, kad se radi o oštroumnosti i duhovitoj upotrebi jezika, za pevanje Matije Bećkovića."

Pjesnik Dragomir Brajković podvukao je da je Dučić u savremenoj poeziji prisutan više kao tema, povod, inspiracija i interpretacija, te da neposredan živi dijalog Dučićevog djela i pjesnika današnjice  - nije toliko izražen.

"On je imao manje sreće sa kritičarima, a mnogo više sa pesnicima tumačima, koji su nastavili dijalog sa njegovim delom, ne osporavanjem ni glorifikacijom, nego traženjem novih značenja i uporednim čitanjem. To novo čitanje i smelije tumačenje Dučićeve poezije svedoče o njegovom nespornom prisustvu u savremenim pesničkim tokovima. Dučić je posredno, dakle, interpretativnim putem prisutan, i to upravo u onom matičnom toku savremenog srpskog pevanja", zaključio je Brajković.

Pjesnik Vladimir Jagličić kazao je da je nipodaštavanje Dučića kao pjesnika sa izraženim nacionalnim stavom, te salonskog pjesnika "nesposobnog sa izađe iz kule od slonove kosti"u periodu poslije revolucije poprimila ogromne razmjere, ali da ta nepravda nije trajala dugo jer je, kako kaže, već deceniju nakon smrti Dučić u srpskom pjesništvu 20 vijeka stekao zasluženi status neospornog klasika. Ukus novih pjesničkih naraštaja, međutim, bio je znatno drugačiji, što je uslovilo nova nerazumijevanja i neprihvatanja Dučićevog djela, naglašava Jagličić.

"Osobito je bio stran mladoj generaciji pesnika koji su verovali da je pesničko majstorstvo nebitno, te da valja biti začudan i originalan po svaku cenu, pa makar ništa pesnički važno ne saopštili. Dučić je uvek bio pesnik starijeg pokoljenja, jer istine kojima se on bavio su takozvane večne, one koje mladoj generaciji po pravilu idu na živce. A onda i pitanje forme - Dučićeva forma je teška, okivajuća, a ne možete očekivati od ljudi mlađih od 35 da se učvore, umreže. Sve je to razumljivo, kao što je razumljiva i činjenica da ih jednog dana sve to čeka.", pojašnjava Jagličić i dodaje da se među današnjom mladom generacijom pjesnika pojavljuju i oni sa ubjeđenjem da od Dučića "ne treba bežati, već prema njemu slobodno ići, i to stazom uzrastanja".

"Jedan broj njih - Aleksić, Hamović, Pajović, Živanović, Milenić, Petrović, Milosavljević - nemaju onaj negdašnji,  20-vekovni, komunistički zazor od duboke ideje, lepo oblikovanog stiha i jasnoga izraza, što je najbolja Dučićeva zaostavština u 50-ak pesama koje ga čine velikim", naglasio je Jagličić.

Dučićeva privrženost ideji u odnosu na emotivnu neposrednost u ljubavnoj poezije uslovila je da nam se ona danas čini dalekom i nepristupačnom, mišljenja je i pjesnik Slobodan Rakitić.

"Dučić je bio pesnik velikih tema i univerzalnih ideja, a novi pesnički naraštaji, u svojoj mladalačkoj drskosti, ne vole velike teme", tvrdi on.

"Ono što odbija mlade pesnike nije, dakle, poetičke već, rekao bih, psihološke prirode. Malo ko, pogotovu danas, peva o onim vrednostima o kojima je pevao Dučić", ističe Rakitić.

Književnik Želidrag Nikčević podvukao je da Dučićevo promišljanje poezije - da ona nije samo estetička kategorija, nego i konstitutivni stub naroda sa misijom da jača, ujedinjuje i oplemeljuje nacionalno biće - i danas ima svoje sljedbenike u pjesničkoj savremenosti.

"Dučić nije bio samo esteta, već i čovjek koji se itekako trudio da nas svojom ukupnom aktivnošću - pisanjem političkih tekstova i lirikom - kao narod održi na okupu, da srpski narod bude jači, solidarniji, plemenitiji. Sladoje, Nogo, Bećković, Maksimović - a svi, što je interesantno, upravo dobitnici Dučićeve nagrade - svjedoče o snazi, širini i dugoročnosti tog Dučićevog duhovnog poduhvata, jer kod svih njih - u osnovi veoma različitih a najznačajnijih pjesnika današnjice - uvijek možete naći taj vodeći dučićevski ton", objašnjava Nikčević.

"Dučić je jedan od onih graničnika poslije koga se nije moglo više pisati improvizatorski i aljkavo", kazao je kritičar Ranko Popović zaključujući razgovore, te dodao da je Dučić i danas živo prisutan u poeziji pjesnika koji stoje na tragu klasično-lirskog promišljanja poezije...

Rade SAVIĆ