Tema broja

List osnovan 1952 / Osnivač - SO Trebinje / Izdavač: JP CIKO

VJERUJTE SVOJIM OČIMA			2008
VIJESTI U SLICI			Novembar Decembar

Hercegovina	M.Bokić	Turnir

Izložba	Slučajevi	In vino...	DVP
MARIS	Fotoreportaža - Ranjeni orao

Tema broja/Glas Trebinja <979> <27. decembar> 2008.

ZADRUGA PETROVO POLJE - NA PUTU KA ODRŽIVOJ POLJOPRIVREDI

Tvrdi zemljoradnički hljeb oduvijek je na škrtoj hercegovačkoj zemlji bio deblji za koru više. S druge strane, udruživanje proizvođača, strateško planiranje proizvodnje, primjena naučnih i tehnoloških dostignuća odavno su i u sredinama sa značajnijim potencijalom postale nezaobilazne pretpostavke razvoja i opstanka poljoprivrede u savremenim tržišnim okolnostima.

Među farmerima u Petrovom Polju, prisjeća se predsjednik Poljoprivredne zadruge iz ovog mjesta Jovo Runjevac, ipak se našlo nekoliko mlađih ljudi spremnih da prihvate promjene i usvoje u svijetu provjerena rješenja.

Sa modernim zadrugarstvom - zasnovanim na potpuno novim osnovama od onoga iz prethodnog sistema i sa punim uvažavanjem principa dobrovoljnosti i ravnopravnosti - krenulo se u susret savremenim modelima organizovanja poljoprivrednih proizvođača, koji su u naprednim zemljama stvorili uslove intenzivnijeg i održivog razvoja ove grane.

Svjetski interes za organskom proizvodnjom i autohtonim sortama ukazao se kao posebna razvojna šansa. Iskoristiti resurse Hercegovine i ponuditi ih kroz one proizvode koji će sadržavati mirise i okuse ognjišta predaka bila je, čini se, posljednja prilika da se preokrene i dobije davno izgubljena tržišna utakmica.

Tradicionalna sumnjičavost ovdašnjeg težaka prema uvoznim novotarijama, kao i još žive uspomene na ono zadrugarstvo koje po dobru ne pamte, bili su najveća prepreka ovoj inicijativi. Ipak, kako ističe Runjevac, dobra iskustva stvari su odavno pokrenula nabolje - sa početnih osam zadruga danas broji 48 proizvođača.

Krenulo se sa ledine, da bi nakon tri godine iza truda zadrugara i njihovih saradnika ostala znatna infrastruktura i mehanizacija, prošireni kapaciteti i unapređen kvalitet proizvodnje, te nova znanja i iskustva sa studijskih posjeta i sajmova koja otvaraju vidike i pokreću ideje za buduće zamahe.

- Vrlo je teško biti u isto vrijeme i proizvođač i menadžer. Zadrugarstvo omogućava zajednički i organizovan nastup, kako prema Vladi, lokalnoj zajednici i međunarodnim organizacijama, tako i prema tržištu. Gdje smo god nastupali kao zadruga nailazili smo na otvorena vrata. Na pojedinca, kolikogod on imao autoriteta, svako drugačije gleda. Vrlo teško pojedinac može da prikupi sve neophodne mašine, a ako bi to i uspio, vrlo bi teško mogao ekonomski da funkcioniše dok bi ih otplatio... Mi smo preko zadruge uspjeli da obezbijedimo jedan mašinski prsten koji je na usluzi zadrugarima, ali koji na komercijalnoj osnovi mogu da koriste i drugi kojima bude potreban. S druge strane, niko ne pokazuje interes za otkup proizvoda ukoliko mu ne ponudite dovoljnu količinu. A dovoljnu količinu kod nas ni najkrupniji samostalni proizvođač ne može da obezbijedi...

Runjevac naglašava da se proizvodnja u zadruzi planski osmišljava, u dosluhu sa proizvodnim trendovima i tržišnim potrebama.

- Posjedi u Hercegovini su vrlo mali i rascjepkani, a naši ljudi skloni su "svaštarenju" - proizvode sve i svašta. Mi u Hercegovini treba da se orijentišemo na proizodnju kultura koje na tržištu imaju visoku cijenu, a koje ne podrazumijevaju velike količine jer mi nemamo mnogo obradivih površina. Sa tri proizvoda možemo biti konkurentni. Med proizvodi svako, ali ne i tako kvalitetno kao mi u Hercegovini. Zatim, vinogradarstvo - vina za koje hercegovački vinari osvajaju nagrade po inostranstvu od našeg su grožđa. Time mi znamo da imamo nešto što nema niko, što je bogomdano u hercegovačkoj zemlji - i to moramo iskoristiti. Treća stvar, imamo grah "poljak"...

A priča o grahu "poljaku" i projektu Poljoprivredne zadruge "Petrovo Polje" i italijanske organizacije "Ukodep" već je poznata čitaocima našeg lista.

Najprije je trebalo sačuvani uzorak sjemena - koji su zadrugari iz Petrovog Polja ljubomorno čuvali - godinama umnožavati do količine koja je potrebna da se otpočne sa ozbiljnijom proizvodnjom i plasmanom. Runjevac priznaje da je bilo i pritisaka i nepristojnih ponuda da se otkupi cijela količina proizvedenog sjemena, čime bi neko drugi preuzeo primat i pravo na tržištu primamljivi imidž autohtonosti ove kulture. Počelo se od tegle, da bi ove godine prikupljena količina dosegla oko 4 i po tone. To je, kažu zadrugari, dovoljna količina za početak ozbiljnije proizvodnje i dugo čekano pojavljivanje "poljaka" u široj prodaji.

- Već u narednoj, 2009. godini, dio "poljaka" ide za izvoz i naći će se u vitrinama marketa gdje će se prodavati zdrava hrana. S druge strane, planiramo da proširimo proizvodnju na cijelu istočnu Hercegovinu. Prošle godine smo pravili pilot projekte zasada ove kulture na različitim lokacijama u našoj opštini i vidjeli smo da uspjeva svugdje isto kao i u Petrovom Polju. Planiramo slične pilot projekte i u ostalim istočnohercegovačkim opštinama da bi uvidjeli kako će se "poljak" tamo ponašati.

Ali prije prvih prodatih količina pred Poljoprivrednom zadrugom "Petrovo Polje" stoji još dosta posla. U narednoj godini potrebno je obezbijediti sertifikat o organskoj proizvodnji, te od Instituta za intelektualno vlasništvo dobiti žig za zaštitu proizvoda. Runjevac kaže da zadruga planira i proširenje proizvodnih kapaciteta uzimanjem zemljišta na koncesiju, te mehanizovanje i unapređenje proizvodnje kako bi se postigli veći prinosi. Potrebno je, kako kaže, u većoj mjeri stimulisati i razvoj stočarstva - prije svega zbog organskog đubriva, bez kojeg nema ni organske proizvodnje. Ekološka dimenzija priče o grahu "poljaku" čini se presudnom za tržišnu budućnost ove kulture.

Dragan Radovanović, direktor Poljoprivredne zadruge "Petrovo Polje" kaže da je kruna do sada urađenog u osvajanju tržišta organske hrane saradnja sa Slonj food-om.

- Slow food je najjača svjetska organizacija organske hrane. Sada počinju sa radom i u Srbiji i pozvali su nas da budemo njihovi gosti. Mi smo već prisutni na veb sajtu Slow food-a. Naša je zamisao da zadruga bude promoter Slonj food-a na ovim prostorima. Ako to uspijemo da ostvarimo, biće to veliki korak koji bi mogao da nam otvori mnoga vrata u budućnosti.

DalekoroČni planovi zadrugara iz Petrovog Polja usmjereni su na razvoj seoskog eko-turizma. Radovanović kaže da su geografski položaj Trebinja i blizina turističkih destinacija hrvatskog i crnogorskog primorja i rastuća potražnja za ruralnim turističkim sadržajima dovoljni razlozi da se ozbiljno počne razmišljati i u tom pravcu.

- Ljudi su zasićeni gradom i asfaltom i sve je više zainteresovanih za boravak na selu, na zdravom vazduhu i na zdravoj hrani. Razvoj seoskog turizma bazirao bi se na hostelskom smještaju, kakvi su bili nekadašnjih ferijalni domovi, gdje bi se školarcima i omladini, pa i starijima koji bi tu dolazili, po relativno povoljnim cijenama prezentovala zdrava organska hrana iz domaće tradicionalne kuhinje. Naravno, uz dodatne sadržaje kao što su obilasci i upoznavanje mjesta i načina gdje se i kako ta hrana proizvodi. Dakle, to je jedan vid aktivnog odmora i ova vrsta turizma je danas u velikoj ekspanziji. Mi sada moramo da nađemo svoje resurse i potencijale, kojih svakako ima, i ne smijemo da propustimo ovu priliku...

Naravno, u svemu tome očekuju podršku resornog ministartva i lokalne zajednice, te nevladinog sektora - bez kojih, kako kažu, ničega od do sada ostvarenog ne bi ni bilo. Da bi unaprijedili koordinaciju i učvrstili poziciju prema kreatorima politika i tokovima novca, zadrugari smatraju da je neophodno formirati svojevrsni zadružni centar opštine Trebinje, kao krovnu organizaciju koja bi okupljala sve zadruge sa područja naše opštine oko zaštite zajedničkih interesa.

Zadruga u Petrovom Polju, čini se, za tri godine rada uspješno je prebrodila teškoće koje prate svaki početak i odrastanje. Pred njima je važna tržišna utakmica čiji će ishod biti presudan za održivost cijelog projekta...