U STRUJIĆIMA USKORO POČINJE OBNOVA HRAMA SVETE VARVARE

STARA CRKVA U NOVOM SJAJU 

Mještani Strujića odlučili su da, pet vijekova nakon što je izgrađena, obnove crkvu Svete Varvare u svome selu i vrate joj, kako kažu, stari sjaj i kamenu ljepotu.

Prije tri mjeseca formiran je i Odbor za obnovu crkve u Strujićima, sagrađene u 15. vijeku, a radovi, koji bi trebali početi uskoro, podrazumijevaju obnovu krova i fasade ovog objekta, kao i zamjenu zvona.

Kažu da, kada su njihovi stari, u turskom periodu, pored neimaštine i otpora koji su Turci imali kada je gradnja pravoslavnih bogomolja u pitanju, mogli da sagrade crkvu, mogu je i oni obnoviti.

A legenda o gradnji crkve Svete Varvare u ovom selu vrlo je zanimljiva, jer, kada su navodno zatražili od Turaka da naprave svoju bogomolju, uslov im je bio “da se crkva napravi za vrijeme jednoga čela”, odnosno, od izlaska do zalaska sunca, ili obratno.

PoŠto kod njih sunce iza brda pomalja tek oko 11 časova, a zalazi dva do tri sata iza toga, odnosno, u zimskom periodu crkvu obasjava tek nekoliko časova, pametni Popovci su se dosjetili da bogomolju prave - noću.

“Niko ne zna da li je to bilo tako, ali stari ljudi prepričavaju da su od svojih starih slušali, kako je izabrano ovo “noćno čelo” upravo iz razloga što su imali vrlo kratko vrijeme.

Kamen i ostali materijal je najvjerovatnije već bio pripremljen, tako da je cijelo selo skočilo da je napravi za to kratko vrijeme od zalaska do ponovnog izlaska sunca, pa je to bio razlog što je ovako malena, ali lijepa, odnosno, kamen su naši klesari pripremali na tenane, ali je bilo kratko vrijeme da se on uzida”, priča jedan od mještana Strujića, Novica Šišić, predsjednik Odbora za obnovu Hrama Svete Varvare u Strujićima.

PRIORITETNA SANACIJA KROVA

U Strujićima, naime, nikada nije nedosatajalo klesara, tako da i danas Veljko Rikalo, Simo Radić, Vasilj Marić, Nikola Šišić ručno klešu kamen “špicom i macolom”, pa ni sada neće biti problema klesanja pravog, autentičnog hercegovačkog kamena sa ovog područja, kojim će se, gdje bude trebalo, zamijeniti stare kamene ploče.

SagraĐen, još u 15. vijeku, hram su ovdašnji stanovnici, i pored teških vremena kroz koja su prolazili i oni i njihove bogomolje, održavali koliko su mogli, služene su u njemu službe četiri do pet puta godišnje, pa je i obnovljen i u komunističko vrijeme, što je bilo i pomalo neobično za taj period kada su crkve bile zapuštene.

S obzirom da crkvi pripadaju tri srpska sela Popovog polja, Strujići, Do, Dodanovići, gdje i danas “dimi blizu 40 oxaka”, kao i pravoslavci u selu Kotezi, sa većinskim hrvatskim življem, vjernici su još prije nekoliko mjeseci pokrenuli akciju obnove Hrama Svete Varvare.

Danas taj hram, u nekoliko slučajeva, obnavljaju po tri generacije mještana pomenutih sela.

“Obratili smo se njegovom preosveštenstvu, vladiki Grigoriju i dobili blagoslov za obnovu, a onda smo, znajući da je crkva pod zaštitom države od novembra 2007. godine, poslali dopis i Zavodu za zaštitu spomenika i kulturnih dobara u Banjaluci i resornom ministarstvu, kako bismo znali šta nam valja dalje raditi”, kaže Novica.

Nakon što su stručnjaci Zavoda izašli na teren i utvrdili šta je prioritetno raditi i na koji način, što se, kažu mještani, podudaralo i sa njihovim planovima, nastavili su dalje akciju sakupljanja sredstava, animaciju ljudi i institucija za donacije rekonstrukcije.

Za sada je najprioritetnija sanacija krova, jer na par mjesta, naročito iznad ikonostasa, prodire vlaga, šteteći i stare ikone, a potrebno je rekonstruisati i fasadu crkve.

Budući da je crkva pokrivena kamenom pločom, ona će se ponovo tim materijalom i pokriti, koristeći onu ploču koja se može iskoristiti, a tamo gdje treba stavljaće se nova.

Sva stara ploča koja se skine sa krova, ugradiće se u trotoar koji je sada betonski, ali će se raditi kameni, jer beton krnji izgled starine.

“Crkva je zidana izuzetno dobrim kamenom, u šta su se i stručnjaci uvjerili. Niko, međutim, ne zna zašto je svojevremeno preko toga kamena nanesen sloj kreča, (vjerovatno zbog vlage), tako da se kamen i ne vidi, već se samo naziru konture, pa će se zbog toga kompletna fasada opjeskariti, tako da se kreč skine.

Nakon toga ćemo očistiti fuge, ponovo sve isfugovati krečnim malterom i dobiti onu autentičnost u kojoj je crkva prvobitno bila”, objašnjava dalje Šišić.

NEKOLIKO OBNOVA CRKVE

Da li zbog toga što je ovaj kraj Popovog polja pun majstora kamenorezaca, da li zbog legende da je cijelo selo crkvu gradilo i rezalo kamen, tek, pravi zidar crkve se ne zna.

Poznato je samo da se ona pominje u drugoj polovini 15. vijeka i da oko nje, što je i danas vidljivo, imaju temelji, kako Strujićani kažu, još starije crkve, na kojima je sagrađena ova Svete Varvare.

Ovi temelji, ma kakva da je građevina bila u pitanju, stariji su još 150 godina od postojeće, a s obzirom da se u blizini crkve nalazi i srednjevjekovno groblje, može se konstatovati da je ovaj lokalitet odavno sakralno mjesto, a crkva jedna od najstarijih živih crkava u Popovom polju, pa i široj regiji.

Crkva Svete Varvare u Strujućima se u oltarskom dijelu nalazi djelimično u zemlju, odnosno, nivelacija poda oltara crkve sa vanjskim dijelom terena je negdje oko 85 centimetara razlike.

Mještani smatraju da je i to jedan od dokaza da je crkva dosta stara, jer je vrijeme nanijelo sloj oko oltarskog dijela, dok druge tvrdnje idu u pravcu legende njene izgradnje u turskom periodu, kada su se ljudi i na način ukopavanja bogomolja trudili da njihove bogomolje spolja budu minijaturnije i manje vidljive oku, kako bi se bolje sačuvale od rušenja.

“Osim obnove sedamdesetih godina prošlog vijeka, pominje se i njena obnova 1883. godine, ali nema preciznih opisa tadašnje njene rekonstrukcije. Zna se samo da je tada dozidan zvonik, dok je, kasnije, 1971. godine, kada je ponovo obnovljena, radovima rukovodio Nikola T. Vulić, naš stari seoski neimar koji je slovio za vrsnog majstora, ne samo kod nas, nego i u susjednom Dubrovniku i drugim mjestima.

Tada je, međutim, kako se zna, rađena unutrašnjost crkve i pod crkve, da bi u drugoj polovini osamdesetih godina, usljed velike i oštre zime, staro zvono koje se čulo čak i preko rijeke do Ravnog, puklo i morali smo ga zamijeniti. Ono, ipak, ne zvoni ni približno dobro kao staro, pa ćemo i njega zamijeniti”, priča dalje Novica Šišić.

Tada, kako dodaje, izvršena je i jedna mala sanacija zvonika, u kojoj je, ispod lukova, postavljena jedna armirana betonska ploča, koja danas narušava izgled starine, pa će i ona biti obložena kamenom.

Svi radovi će, ipak, biti izvođeni shodno sredstvima sa kojima se raspolaže, tako da će se sa rekonstrukcijom crkve početi od dobrovoljnih priloga koji su već počeli pristizati, a među njima se izdvaja Sekretarijat za vjere u Vladi RS, koji je uplatio 5.000 maraka, dok je vladika Grigorije, na slavi crkve, takođe darivao 500 eura u svoje lično ime.

Strujićani se još nisu zvanično obraćali Eparhiji Zahumsko hercegovačkoj i primorskoj, ali se nadaju da će i odatle imati finansijsku podršku, kao i od vjernog naroda Hercegovine, za šta su urađene i zahvalnice, a svi oni koji žele uplatiti sredstva mogu to učiniti i na žiro račun broj 555-009-00263495-30, otvoren kod Nove Banke, sa naznakom Za obnovu Hrama Svete Varvare u Strujićima, opština Trebinje.

 Vrijednost radova se još uvijek tačno i ne zna, jer je još u toku izrada predračuna...

Vesna Duka

OBNOVA ŠKOLE

Mještani Strujića će, zajedno sa crkvom, obnoviti i staru seosku školu, sagrađenu još u vrijeme Austrougarske monarhije, koja će sada imati drugu namjenu, odnosno, koristiće se kao parohijski dom.

Novica Šišić, koji je, kako kaže, pripadao posljednjoj generaciji koja je ovdje pohađala nastavu, kaže da je tada škola brojala 32 đaka, ali je ukinuta.

“Sada više niti ima učenika za školu, jer imamo samo dvije djevojčice koje vozare, niti je objekat uslovan, ali mi ga želimo popraviti”, kaže Novica.

Zanimljivo je da je i za gradnju škole vezana priča, po kojoj Austrougarska monarhija nije dozvoljavala gradnju škola u kojima se uči ćirilica, ali, s obzirom da je crkva imala veliko dvorište, dala je dio te zemlje i škola se ipak napravila.