Todor Kruševac - književnik, istoričar, privrednik...
 

ISTRAŽIVAČ - DO POSLJEDNJEG DAHA

Porodica Kruševac poklonila knjige akademika Todora Kruševca Eparhijskoj biblioteci “Prepodobni Justin Ćelijski”. U donaciji dragocjena izdanja  časopisa Bosanska vila i Pregled...

Todor Kruševac je rođen u Trebinju 28. marta 1902. godine. Osnovnu i nižu trgovačku školu završio je u Trebinju. Trgovačku akademiju je pohadao i završio u Sarajevu. Studirao je ekonomske nauke na bečkom Univerzitetu i zagrebačkom Sveučilištu.

Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu 1923. godine. Stekavši solidno obrazovanje u oblasti ekonomskih nauka, Kruševac je u svom dugom radnom vijeku obavljao više dužnosti koje su zahtijevale stručnjake takvog profila.

Nalazio se na. dužnostima u Amerikansko-srpskoj banci u Sarajevu, "Prosvjetinoj" privrednoj zadruzi u Sarajevu, centrali Narodne banke za Bosnu i Hercegovinu, Ekonomskom institutu u Sarajevu i Ekonomskom institutu u Beogradu. Sa dužnosti savjetnika Ekonomskog instituta u Beogradu otišao je u penziju.

Pretežan dio svog vijeka Kruševac je proveo u Sarajevu, učestvujući u javnom životu ovog .grada. U šezdesetoj godini, napustio je Sarajevo iz zdravstvenih razloga i preselio se u Beograd.

Ne gubeći kontakt sa sredinom u kojoj je do tada veoma aktivno djelovao, Kruševac je posljednje godine života proveo u Beogradu u intenzivnim istraživačkim naporima ulaganim, dokle mu je to njegovo zdravstveno stanje dopuštalo, u proučavanje kulturne, političke i privredne istorije Bosne i Hercegovine.

O tim njegovim preokupacijama svjedoče njegovi brojni članci, rasprave i drugi prilozi, objavljeni u bosanskohercegovačkim časopisima i drugim publikacijama.

U javnom djelovanju Todora Kruševca u Sarajevu između dva svjetska rata posebno istaknuto mjesto zauzima njegovo dugogodišnje uređivanje časopisa "Pregled" (1930. i 1931. godine sa Borivojem Jevtićem i od 1932. do 1941. godine sa Jovanom Kršićem) u drugoj seriji izlaženja ovog casopisa (1927-1941).

"Pregled" je u to vrijeme bio koncipiran kao revija za društvena i kulturna pitanja ili, kako je to godinama stajalo u njegovom podnaslovu, kao "časopis za politički i kulturni život".

Ova koncepcija "Pregleda" zahtijevala je, nema sumnje, sinhronizovan rad oba urednika u njenom realizovanju, kao i angažovanje saradnika časopisa iz više raznih oblasti. Zahvaljujući Krušev-čevom uređivanju respektivnih rubrika tako koncipiranog časopisa, "Pregled" je bio tada revija i za razmatranje ekonomskih pitanja sa naprednih pozicija, što je dalo još. jednu značajnu dimenziju ovom sarajevskom časopisu kojije, kao što je poznato, uspio da pod ure ništvom Jovana Kršića i Todora Kruševca na  širokoj demokratskoj i antifašističkoj platformi skupi znatan broj saradnika i stekne afirmaciju uglednog časopisa i u širim jugoslovenskim razmjerama.

Na saradnju u "Pregledu" Kruševac je privukao značajna imena među jugoslovenskim naprednim ekonomistima (Branka Bujića, Dušana Lopandića i druge). A to je krug brojnih "Pregledovih" saradnika iz redova naprednih intelektualaca upotpunjavalo i autorima ovog profila. Kruševcu treba pripisati u zaslugu još jedan njegov lični krupan doprinos održavanju predratnog "Pregleda". Preuzevši na sebe staranje i o poslovanju "Pregleda", on je, umijećem dobrog privrednika, uspio da inače nezavidnu finansijsku situaciju "Pregleda", lišenog subvencija iz državne kase, održi u snošljivim granicama.

Na taj način dalje izlaženje časopisa nije bilo iz finansijskih razloga dovedeno u pitanje. Finansijska arhiva "Pregleda", koju je Kruševac srećom sačuvao, pružiće kulturnim istoričarima kompletniji uvid u poslovanje predratnog "Pregleda" i lični udio Kruševčev u tom poslovanju.

U "Pregledu" je Todor Kruševac objavio velik broj zapaženih priloga. U više brojeva časopisa on je bio autor uvodnih članaka. Posebno istaknuto mjesto zauzimaju u "Pregledu" oni njegovi prilozi u kojima je riječ o tadašnjim aktuelnim ekonomskim problemima - sarajevskim, bosansko-hercegovačkim, jugoslovenskim ili svjetskim. (I njegov posljednji veći rad iz ove oblasti, "Razvojni put trgovine grada Sarajeva u periodu između ratova /1918-1941/", objavljen u "Glasniku arhiva Bosne i Hercegovine" /godina 1972-1973, knjiga XII-XIII), pokazuje da je privredna problematika stalno, bila u sferi njegovog publicističkog interesovanja).

Po broju radova iz ove oblasti,.objavljenih u predratnom "Pregledu", Kruševac je ispred ostalih autora, Međutim, njegova plodna publicistička aktivnost u "Pregledu" ne iscrpljuje se prilozima iz ove oblasti.

On je, pored ostalog, objavio više recenzija knjiga iz raznih područja nauke i publicistike, a izložio je i zanimljiva razmatranja nekih tadašnjih aktuelnih pitanja kulturnog i političkog života u Bosni i Hercegovini i u širim jugoslovenskim okvirima. Pisani koncizno, lijepim stilom i sa solidnim poznavanjem materije, Kruševčevi prilozi, objavljeni na stranicama ovog časopisa, redovno su privlačili pažnju čitalaca.

Osim u "Pregledu", Kruševac je objavljivao svoje radove povremeno i u nekim drugim periodičnim publikacijama koje su izlazile u Sarajevu između dva svjetska rata, a učestvovao je tada i u političkom životu kao jedan od istaknutih članova Saveza zemljoradnika u Sarajevu,  permanentno u opoziciji  prema šestojanuarskim režimima.

Sa reputacijom naprednog publiciste i urednika predratnog "Pregleda" Kruševac je u toku Narodnooslobodilačkog rata postao član redakcije "Oslobođenja" u jajačkom periodu izlaženja ovog lista, pokrenutog na oslobođenoj teritoriji 1943. godine. Na III zasjedanju Zavnobih-a, održanom u Sarajevu u aprilu 1945. godine, izabran je za poslanika i člana Prezidijuma Zavnobih-a.

Kad je 1946. godine u Sarajevu ponovo pokrenut časopis "Pregled", Kruševac je zajedno sa Nikom Milićevićem i Skenderom Kulenovićem bio urednik "Pregleda" u prvim godinama izlaženja ovog časopisa u novoj seriji, trećoj po redu od pokretanja "Pregleda" 1910. godine, da bi zatim, sa promjenom fizionomije časopisa i u izmijenjenom sastavu redakcije (sa Dragom Krndijom na čelu), bio član redakcije "Pregleda" do 1949. godine, kada je došlo do prekida u izlaženju ovog časopisa do 1953. godine.

Svoja najkrupnija autorska ostvarenja, rađena na osnovi istraživanja arhivske građe i drugih izvora, dao je Kruševac poslije 1945. godine. U izdanju Izdavačkog preduzeća "Prosveta" u Beogradu objavljena je 1951. godine njegova opsežna studija o životu i radu Petra Kočića čija ličnost pisca i narodnog tribuna je dugo privlačila Kruševčevu pažnju. U ediciji "Sarajevo od najstarijih vremena do danas" Muzej grada Sarajeva je publikovao 1960. godine njegovu zapaženu monografiju "Sarajevo pod austrougarskom upravom 1878-1918" za koju je Kruševac dobio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.

Dovršio je monografiju o bosanskohercegovačkim listovima i časopisima u XIX vijeku koja će biti objavljena u izdanju Izdavačkog preduzeća "Veselin Masleša" u ediciji "Kulturno nasljede". Započeo je rad na monografiji o skupljačima narodnih umotvorina u Bosni i Hercegovini, takođe predviđen u dugoročnom programu izdavanja djela iz kulturne prošlosti Bosne i Hercegovine, ali ga zbog pogoršanog zdravstvenog stanja nije dovršio. NJegova monografija o sarajevskoj privredi između dva svjetska rata takođe je ostala nedovršena.

Brojnim prilozima iz kulturne, političke i privredne istorije Bosne i Hercegovine Kruševac je sarađivao u mnogim časopisima u našoj Republici poslije 1945. godine ("Pregledu", "Brazdi", "Životu", "Prilozima za proučavanje istorije Sarajeva", "Godišnjaku Društva istoričara Bosne i Hercegovine", "Odjeku", "Bibliotekarstvu", "Glasniku arhiva i Društva arhivista Bosne i Hercegovine", "Putevima"),

Sarađivao je i u "Iseljeničkom kalendaru Bosne i Hercegovine". U "Spomenici 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu", izdanoj u Sarajevu 1968. godine, objavljena je njegova rasprava "Društvene promene kod bosanskih Jevreja za austrijskog vremena".

Posmatrani u cjelini, Kruševčevi radovi iz kulturne, političke i privredne istorije Bosne i Hercegovine svrstavaju ga u red onih naših naučnih radnika koji su dali značajan doprinos osvjetljavanju novije istorije Bosne i Hercegovine, naročito one iz perioda 1878-1918....

U javnom životu u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini Todor Kruševac je aktivno učestvovao. Osim obavljanja društvenih funkcija, o kojima je naprijed bilo riječi, djelovao je u Udruženju književnika Bosne i Hercegovine, Društvu ekonomista naše Republike i Društvu istoričara Bosne i Hercegovine. Bio je član Arhivskog savjeta naše Republike i saradnik Enciklopedije Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu.

Svojim dugogodišnjim kontinuiranim djelovanjem u javnom životu Bosne i Hercegovine, posebno uređivanjem časopisa "Pregled" i objavljenim radovima, Todor Kruševac je stekao časno mjesto među onim pripadnicima starije generacije koji su svojim pregalačkim radom preko pola vijeka davali vidan doprinos razvoju Bosne i Hercegovine.

Risto BESAROVIĆ

(Tekst objavljen u časopisu Pregled nakon smrti Todora Kruševca)

POKLON PORODICE KRUŠEVAC

Uz komplet Bosanske vile  (list za zabavu, pouku i književnost) u 27 godišta (od 1886. do 1913.) i časopisa za nauku i socijalni život, politička, ekonomska i kulturna pitanja Pregled u 22 godišta (1910-1949), porodica Kruševac Eparhijskoj biblioteci je poklonila i druga značajna izdanja.

Među njima su i radovi Todora Kruševca: “Osnivanje i prve godine Bosanske vile”, “Zavisni politički listovi”, “Nikola Trišić, Sarajevski atentat u svijetlu bibliografskih podataka”, “Srpska realka - gimnazija u Sarajevu”, “Periodika bosanska u prvom austrijskom periodu”, “Seljački pokret - štrajk u Bosni 1910. godine”, “Ivan Frano Jukić”, “Sopron u Bosni”, “Privredne prilike grada Sarajeva za vrijeme Austro-ugarske uprave...”, “Slučaj lista Trebević”, Naš položaj u svetskoj agrarnoj krizi”, “Razvojni put trgovine grada Sarajeva u periodu iymeđu ratova (1918/1941)”,”Afera s udžbenicima u srpskim školama 1865. godine”, “Prilozi proučavanju  hercegovačkog ustanka 1875-78”, “Petar Kočić”, “Bosansko-hercegovački listovi u 19. veku”...

Todor KruŠevac je bio jedno vrijeme urednik edicije "Pisci Bosne i Hercegovine" koju, je izdavala sarajevska "Svjetlost". U toj ediciji je pripremio za štampu više izdanja - knjigu članaka i govora Petra Kočića, knjigu odabranih članaka Jovana Kršića, Pelagićevu "Istoriju bosansko-hercegovačke bune" i knjigu ogleda i pisama Vladimira Gaćinovića.

SJEĆANJE NA AKADEMIKA Muhameda Karamehmedovića

PRAVI PUTNIK NE GLEDA GRANICE

Dana 5.06.2008. u Sarajevu, nakon duge bolesti, preminuo je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, istoričar umjetnosti, prvi dekan Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, naučni radnik, profesor dr Muhamed Karamehmedović.

Gotovo svi dnevni bh. mediji prenijeli su Karamehmedovićevu biografiju... Rođen je 1924. godine u Trebinju, a studij istorije umjetnosti završio je u Beogradu 1956. godine. Doktorsku disertaciju Umjetnička obrada metala turskog perioda u Bosni i Hercegovini odbranio je u LJubljani 1965. godine. Bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu od 1960. godine, a na Akademiji likovnih umjetnosti od 1972. godine.

Predavao je i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te na Akademiji scenskih umjetnosti. Kako ističu oni koji su pisali o njemu, autor je grandioznih djela kao što su: Sarajevska Hagada, Umjetnost na tlu Jugoslavije od praistorije do danas, Islamska umjetnost, monografija Mersad Berber i DŽevad Hozo, te mnogobrojnih studija. Dobitnik je 27-julske nagrade Bosne i Hercegovine i 6-aprilske nagrade grada Sarajeva.

Generacije i generacije studenata, isticano je u posmrtnim slovima o Karamehmedoviću, imale su čast da ih kroz historiju umjetnosti vodi profesor Karamehmedović. Mnogi veliki uspijesi Akademije likovnih umjetnosti vezani su za njegovo ime. Upravo njemu treba zahvaliti da je sarajevska Akademija najljepši od svih obrazovnih objekata u našoj zemlji. Mnogi ga pamte i kao najboljeg poslijeratnog direktora Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Kao prvi dekan Akademije prof. dr Muhamed Karamehmedović je 30. oktobra 1972. posebno naglasio da na Akademiju ne treba gledati samo sa stanovišta trenutnih potreba, koje nisu male, nego i kao na doprinos afirmaciji naše Republike u budućnosti.

Mimo njegovih vrhunksih zasluga koje čovjek jednostavno ne može negirati - podsjećaju oni koji su ga intimnije poznavali - profesor Karamehmedović je bio čovjek koji je ljude oduševljavao ili izluđivao. Često i jedno i drugo. Bio je jedan od onih autoratitivnih tersova kojeg ste jednostavno morali poštovati. Bio jedan od onih ljudi čiji je autoritet jednako djelovao i kada ga sretnete na fakultetu, nekom prijemu, ulici ili kafani...

-  Imao sam čast prisustvovati nekim od tih kavanskih razgovora. Kada bi se nakon faze čovjeka koji uživa u provociranju drugih ljudi prebacio u fazu ozbiljnosti nastajala bi tišina. Svi su ga pozorno slušali. Od tog čovjeka se imalo šta čuti. Bio je jedan od onih ljudi čije je nerijetko eksentrično ponašanje bilo povodom raznoraznih prepričavanja. I najluđe stvari koje ste mogli čuti o njemu zadržavale su onaj aspekt u kome se razgovaralo o karizmatičnom i uvaženom čovjeku.

- Od brojnih priča koje sam slušao o njemu izdvojio bih onu koja kaže kako je professor Karamehmedović prilikom posjete Italijanskog ambasadora Narodnom pozorištu ispričao svoje sjećanje na Drugi svjestki rat. Navodno je profesor ispričao kako se neki čovjek u kraju gdje je on živio, a koji je bio pod okupacijom Italijana, našao oči u oči sa italijanskim vojnikom. Ovaj je držao pušku uperenu u njega. Kako bi spasio život čovjek je povikao: "Non sono partigiano, sono musulmano!" (Nisam partizan ja sam musliman).

Profesora najbolje pamte njegovi studenti. Ponešto od toga može se naći i na Internetu...

- Kada bi na ispitu pitao "Kolega, koji crtež prvi ugledate kada uđete u Altamiru...tamo...na desnom zidu?", opsada, rat i slične sitnice, nisu mu bile dovoljno dobro opravdanje za naše neznanje.

- Od njega sam naučio da se pravi "putnik" ne obazire na "granice".

"A, recite mi, koliko je kamenih ptica na zgradi sarajevske Pošte?"

- Od njega sam naučio da je ime Josipa Vancaša  lako zapamtiti, ali da "gledati" znaju samo rijetki.

- Siguran sam da je vjerovao, gotovo zenbudistički, kako su kapci potpuno nepotrebni savršenom ljudskom tijelu. Upravo zato, a ne samo zbog utjehe, stanje u kojem se nalazio posljednjih godina odbijao sam nazvati bolešću.

- Davno je on od svojih kapaka napravio čaj.

Neka mu je laka zemlja.

(Profesore, hvala na dragim slikama koje ste mi ukapali u oko.)

Iako je već duži niz godina zbog teške bolesti bio van javnog života njegovo ime se često spominjalo. Uglavnom pod slatkim nadimkom Karamela, kako su ga mnogi zvali - naravno nikad u njegovom prisustvu.

Vjerovati je da će, kažu mnogi, akademik Muhamed Karamehmedović još dugo biti dio naših priča i dio naše istorije.   Te.O.

PITANJE BOSANSKOG STILA

Poznato je da, nakon dolaska Turaka, u umjetničkoj obradi metala nastaje miješanje stilova.

Nanime, neki autori su tvrdili da postoji prepoznatljiv stil obrade metala u bosanskom kraljevstvu prije dolaska Turaka.

Kako postavka o kulturnom jedinstvu Bosne i Hercegovine u danima bosanskog kraljevstva također nije općeprihvaćena, rezonuju neki autori koji registruju udio hercegovačkih motiva u oblikovanju kasnijeg otomanskog stila, bilo je tvrdnji da je u obradi metala konstantno dominirao otomanskis til.

Netačnost te postavke dokazao je Muhamed Karamehmedović. I u okviru drugih bh. tema Karamehmedović je otklonio brojne dileme i nejasnoće.

SRAMOTA - NE PITATI

Prof. Karamehmedović nije bio samo pedagog za katedrom. U neku ruku, pedagogijom se bavio u svakodnevnom životu, možda i nesvjesno... O tome, na svom primjeru, svjedoči Gordana Magaš...

- Sad razmišljam o tome koliko ljudi nisam pomenula. Kad mi je nestalo Rejhana Demirdžića, koji me vodio kroz umjetnost i pozorište, onda me je DŽavid Husić vodio kroz literaturu i knjige. On me je bukvalno zatrpavao knjigama. Imala sam prolazno vrijeme od sedam dana da iščitam tri knjige, orilo-gorilo. Kad je nestalo DŽavida Husića, nekako ga je naslijedio profesor Muhamed Karamehmedović, koji me vodio kroz istoriju umjetnosti i sve što nisam znala. Uvijek sam mislila kako nije sramota ne znati; sramota je ne pitati...

Akademik Muhamed FILIPOVIĆ o knjizi

LIKOVNA UMJETNOST Od prahistorije do savremenog doba

(Autor: Akademik prof. dr Muhamed Karamehmedović),

fragment iz predgovora...

Akademik prof. dr. Muhamed Karamehmedović Akademik i emeritirani profesor historije likovnih umjetnosti Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Akademije likovnih, Akademije scenskih i Akademije muzičkih umjetnosti u Sarajevu... predstavlja nezaobilaznu ličnost ukupnog likovnog života Bosne i Hercegovine, ali i bivše države u drugoj polovini DŽDŽ vijeka.

Svojim obimnim i intenzivnim nastavnim i naučnim radom na polju historije i kritike likovnog stvaranja u našoj zemlji, te konstantnim praćenjem, ocjenjivanjem i prikazivanjem ukupnog toka razvoja i posebno istaknutih stvaralaca naše likovne umjetnosti i najznačajnijih pojedinačnih njenih figura, kao i djela koja u povijesti likovnih umjetnosti u našoj zemlji imaju veliki značaj, on je presudno djelovao na ukupno mišljenje o problemima likovnih umjetnosti u Bosni i Hercegovini, kao i na razvoj konkretnog rada u tom polju, kako onog neposrednog stvaralačkog, tako i onog organizatorskog i institucionalnog koji prati razvoj likovnih umjetnosti. Posebno su njegovi teorijski i naučnoistraživački radovi i obimna djelatnost, kao i njegov dar vrsnog i energičnog organizatora, imali veliki značaj za razvoj likovnih umjetnosti i njenih institucija u gradu Sarajevu i cijeloj Bosni i Hercegovini. On je bio glavni animator i organizator stvaranja Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, koja je presudno utjecala na kasniji bogati razvoj ove oblasti umjetnikog stvaranja u našoj sredini. Upravo je Muhamed Karamehmedović krucijalna ličnost i organizator stvaranja Akademije i ujedno njen prvi dugogodišnji uspješni dekan.

Za vrijeme njegovog vođenja Akademija likovnih umjetnosti je postala najznačajniji centar ne samo u stvaranju generacija novih stvaralaca na polju likovnih umjetnosti nego i glavni promotor i afirmator novih ideja i ukupnog modernog duha tog stvaranja. Ona je oko sebe i u sebi okupila tada najznačajnije bosanske mlade stvaraoce koji su došli iz cijele tadašnje države, ali i druge velike umjetnike, koji su bili svojevrsni medijatori razvoja određenih deficitarnih polja umjetnikog stvaranja u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina je karakteristična po dugom trajanju jednog osobenog koncepta likovnog stvaranja i nije razvila određene, u Europi uobičajene oblike i polja tog stvaranja. Stoga je trebalo u njoj probiti led predrasuda i uvesti u život mnoge novine u poimanju i praksi umjetnikog stvaranja u oblasti likovnih umjetnosti, ali ne potcjenjujući i ne uništavajući sve ono što je u nas bilo izraz posebnog likovnog senzibiliteta ove sredine.

Za takav posao nije bilo bolje i pogodnije linosti od moderno usmjerenog i energčinog, ali istovremeno i punog poštovanja prema našoj osobenoj tradiciji - Muhameda Karamehmedovića. Također, u vrijeme kad je Karamehmedović vodio Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, u njoj su uvedeni svi oni studiji u polju likovnih umjetnosti koji su uobičajeni u savremenom svijetu i koji su oblikovali jednu modernu i današnjem stanju likovnih umjetnosti primjerenu Akademiju...

Gledano u cjelini, veliki opus kritikih obrada, prikaza, sintetičkih osvrta i promotivnih tekstova, koje je Muhamed Karamehmedović napisao za vrijeme svog aktivnog djelovanja u našoj likovnoj umjetnosti i nauci koja je prati, još uvijek je neprevaziđen i dugo neće to ni biti.

Razlog je jednostavno u tome što u ovom pragmatikom opterećenom vremenu teško da će se neko odlučiti na toliku žrtvu svojih velikih mogućnosti za nešto što se zove promocija i uspjeh likovnog stvaranja u cjelini. LJudi koji opći i zajedniki interes vide ispred sopstvenog su danas prava rijetkost, a upravo je takav i to neprevaziđen u tom smislu bio Muhamed Karamehmedović.

PITANJE BOSANSKOG STILA

Poznato je da, nakon dolaska Turaka, u umjetničkoj obradi metala nastaje miješanje stilova.

Nanime, neki autori su tvrdili da postoji prepoznatljiv stil obrade metala u bosanskom kraljevstvu prije dolaska Turaka.

Kako postavka o kulturnom jedinstvu Bosne i Hercegovine u danima bosanskog kraljevstva također nije općeprihvaćena, rezonuju neki autori koji registruju udio hercegovačkih motiva u oblikovanju kasnijeg otomanskog stila, bilo je tvrdnji da je u obradi metala konstantno dominirao otomanskis til.

Netačnost te postavke dokazao je Muhamed Karamehmedović. I u okviru drugih bh. tema Karamehmedović je otklonio brojne dileme i nejasnoće.