ŠTA ĆE BITI SA FABRIKOM

SLATKIŠI ILI BURGIJE - RADNICI NE BIRAJU

NAKON ŠTO JE ZA PETNAESTAK DANA TRI PUTA PROMIJENIO MIŠLJENJE U  VEZI SA SL INDUSTRIJOM ALATA TREBINJE, VEĆINSKI VLASNIK KAPITALA TREBINJSKOG GIGANTA JOŠ UVIJEK NEODLUČAN. DA LI ĆE ODUSTATI OD PRIVATIZACIONOG UGOVORA - ZAVISI OD PREGOVORA SA VLADOM.

Iako je, na sastanku sa menadžmentom i sindikatom "SL Industrija alata", sa  načelnicima opština Trebinje i Nevesinje, kao i vladikom Grigorijem, većinski vlasnik ove firme Rodoljub Drašković, početkom marta najavio izgradnju novih pogona hrane u našem gradu i Fabrici steznih glava koja djeluje pri SL IAT u Nevesinju, već sutradan je promijenio mišljenje i donio odluku da odustaje od ovih projekata, a nedugo potom - zamrznuo i ovu odluku.

Umjesto steznih glava koje su se proizvodile u nevesinjskom pogonu SL IAT i koje su na tržištu četiri puta skuplje od konkurenata, pa se, prema tome, nigdje ne mogu ni plasirati, Nevesinjci su trebali dobiti nove pogone za preradu mlijeka, krompira i žitarica, a Trebinjci pogon za konidtorske proizvode.

Na taj bi se način zadržali svi radnici SL IAT u Trebinju, dok bi se u Nevesinju, osim nekadašnjih radnika, zaposlilo i preko 1.000 kooperanata koji bi obezbjeđivali neophodne sirovine.

Direktor SL IAT Bogdan Golić je svoje pozitivne izjave o novim programima o prekvalifikaciji oko 300 do 400 radnika, koji bi startovali sa novom proizvodnjom u oktobru, ako bi se isfinansirali na način da 50% sredsatava uloži većinski vlasnik, za opremu, tehnologiju i stručnu podršku, dok bi ostatak dotirala Vlada RS iz Razvojnog programa, samo dan nakon svega, kako priznaje - ostao iznenađen.

Sedmicu dana iza toga, u pregovorima koje je Drašković vodio u svojoj rezidenciji na gradini, okupili su se i brojni novinari, u želji da saznaju šta će biti sa našom Fabrikom.

INICIJATIVA ZA RASKID UGOVORA -ZAMRZNUTA

"Inicijativa o raskidu Ugovora o privatizaciji SL Industrije alata Trebinje, koju je nedavno pokrenuo većinski vlasnik ovog preduzeća Rodoljub Drašković, zaustavljena je", ovo je bio glavni zaključak nakon Draškovićevog razgovora sa predstavnicima menadžmenta ove firme, Saveza sindikata RS Rankom Mišić i Tanetom Peulićem, kao i  načelnicima opština Trebinje i Nevesinje.

Ne želeći da prejudicira stvari i da kaže da  li će se ovi razgovori odvijati pozitivno ili negativno, inicijativa je, kako je precizirao Drašković, stala na određeni rok, do definisanja svih elemenata za otvaranje perspketive Industrije alata i razvoja privrede Hercegovine, odnosno, kako je pojasnio, do razgovora sa predstavnicima Vlade RS.

Iako se, kako ističe, nije nadao da će u IAT biti ovakvo stanje kada je kupovao fabriku, on izražava nadu da ima pozitivne energije da se "dvadesetogodišnji točak koji vuče nazad i stvara gubitke u ovoj firmi konačno pokrene naprijed", iako to ne može uraditi sam, ni vlasnik kapitala, niti Vlada RS.

Njegovo pokretanje inicijative za sporazumni raskid Ugovora o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima poslovnog sistema SL IAT putem tendera, prema kojoj od Industrije alata zahtijeva da Koncernu "Swisslion Takovo" vrati uložena sredstva od 17 miliona 136.000 maraka i da se ne raspolaže sa prostorom koji je pod hipotekarnim zalogom za bankarske kredite od 6 miliona maraka, zaposelni u Fabrici su dočekali, kako kažu, kao grom iz vedra neba.

Iako se stari, provjereni majstori, navikli na svoje mašine i burgije, teško odvajaju od svoga zanata, svi bi oni, tvrde, rado pristali na proizvodnju konditorskih proizvoda umjesto alata i burgija i nije im jasno kako gazda traži ono što je uložio nazad i kako je to uopšte sada moguće uraditi, dok sam gazda već nakon sedam dana, ne pominjući da li će novac tražiti nazad, kaže samo da ono što je uloženo nije dalo očekivane efekte.

Drašković je, ipak, sudeći po posljednjoj izjavi, još uvijek raspoložen za dalju sradnju.

On kaže da bi, ako se dogovori sa predstavnicima Vlade RS, ono što je zdravo, odnosno, ono što traži tržište, nastavilo svoj put, dok bi dio proizvodnje morao biti preorjentisan na proizvodnju hrane.

"Danas niko ne može da tvrdi kolika će u budućnosti biti potražnja, zaposlenost kapaciteta i ljudi, ali je moj cilj da obezbijedim i tržište, i visoki kvalitet, i pozitivan finansijski rezultat. U oblasti hrane sam ekspert i učiniću sve da u tome smislu istočnoj Hercegovini obezbijedim stabilnost i sigurnost", kaže Drašković.

GovoreĆi o rukovodnim kadrovima, koje je, tvrdi on, naslijedio, ne znajući kako oni rade, Drašković tvrdi da je i vrijeme uticalo da kvalitetni kadrovi iz ove fabrike odu, te da je teško danas obezbijediti stručne ljude, ali, kako dodaje, ako ih ima u RS ili BiH, neka se jave na konkurs, a on je spreman da podrži novi i profesionalan tim.

On, međutim, i dalje ostaje kod obrazloženja koje je dao u ranijoj odluci o odustajanju od dalje saradnje sa IAT, gdje je istakao nezdravu društvenu klimu u fabrici, koja se izražava opstrukcijom u radu i na novim projektima, štetama koje se, kako kaže, dnevno čine SL IAT-u i većinskom vlasniku, te gubicima koji imaju tendenciju rasta, zbog čega, kako je naveo, nije speman za ulaganje kapitala u takav privredni ambijent.

Na novinarsko pitanje da li u svemu ovome ima politike, kratko je odgovorio sa "da" i objasnio da je ona uticala na opstrukciju koju je i sam osjetio, spremna da i ovom kolektivnu ruši sve što je pozitivno, da proziva ljude koji hoće da rade, etiketirajući ih kao "Draškovićeve ljude"  i slično.

U razgovoru sa radnicima za mašinama, zaključak u vezi sa Fabrikom je jedindsten, a njihova mišljenja nepodijeljena - žele da rade po savaku cijenu. Mnogi od njih su, kažu, u velikim kreditima, pa ne bi željeli da, osim što ostanu bez posla, odu i u zatvor zbog neplaćanja dugova.

RADNICI ŽELE RAD A NE POLITIKU

A, kako razmišljaju vođe sindikata?

Predstavnici Saveza sindikata Republike Srpske, Ranka Mišić i Tane Peulić, koji su prisustvovali posljednjem  sastanku u Draškovićevoj rezidenciji, zauzeli su stav za očuvanje radnih mjesta i ostvarivanje prava radnika na rad, što se podudara i sa izjavom Obrada Belenzade, koji je bio na prethodnom sastanku u rezidenciji.

 "Naš sindikat podržava sve aktivnosti koje neće dovesti do otpuštanja radnika, jer mi i dalje stojimo na stanovištu da se ljudi trebaju zapošljavati, a ne otpuštati", kazao je tada Belenzada.

Slične su tvrdnje i Ranke Mišić, predsjednika Saveza sindikata Republike Srpske, odnosno, Taneta Peulića predsjednika Sindikata metalske industrije i rudarstva koji djeluje pri ovom sindikatu - da je potrebno sačuvati Fabriku, jer to znači sačuvati radna mjesta, a to, opet, podrazumijeva plate radnicima, odnosno, obezbjeđivanje uslova da žive od svoga rada.

"Ovo je primjer na kome se pokazuje grčevita i vrlo otvorena borba sindikata za svako radno mjesto, svaku platu i svakog radnika u Republici Srpskoj, a ovi razgovori su doprinijeli upravo tome. Ja očekujem da ćemo uspjeti sačuvati Industriju alata, a u tome doprinos moraju dati i Vlada RS, i većinski vlasnik, a radnici mogu dati samo dobar i kvalitetan rad", istakla je Ranka Mišić.

Ipak, i pored činjenice da su ova dva sindikata složna u djelovanju za prava radnika "Industrije alata", sami sindikalci u Fabrici daju drugačije izjave, optužujući jedni druge za opstrukcije, čak i za unošenje politike među fabričke radnike koji se nikada nisu tako dijelili.

I dok jedni tvrde da su prošlogodišnji štrajkovi bili neopravdani i nanosili samo zlo Fabrici, drugi su tvrdili da su ovi bili štrajkbreheri i udvorice.

U jednoj izjavi za medije Risto Pravica, predsjednik fabričkog sindikata koji djeluje pri Sindikatu metalske industrije i rudarstva u Savezu sindikata RS, optužio je direktono pojedine opozicione stranke trebinjskog lokalnog parlamenta kao političke faktore koji direktno utiču na negativno stanje u Industriji alata.

I na nedavnom zasjedanju SO Trebinje je rečeno da stanje u Industriji alata utiče na pogoršanje bezbjednosne sitacije u Trebinju, odnosno, pogoršava krizu u gradu, sa čime se složio i načelnik opštine Trebinje Dobroslav Ćuk.

Ne želeći, kako kaže, da proziva bilo koga, naročito ne opozicione stranke, koje su neke njegove izjave u vezi sa tim ranije zlonamjerno tumačile, on dodaje da radnici najbolje znaju ko i kavu krivicu treba da snosi, a da je političko miješanje i prepucavanje ono što nam u ovom trenutku najmanje treba.

"Da li će dio proizvodnje biti preusmjeren na proizvodnju hrane, ili će se ovdje i dalje u potpunosti ili djelimično proizvoditi alati i burgije, sada je sporedna stvar, jer je važnije očuvanje radnih mjesta i obezbjeđenje radnicima prava na rad, odnosno, zaradu njihovih plata", kategoričan je bio Ćuk i na sastanku u Draškovićevoj rezidenciji. 

On je kazao da su i u Nevesinju i u Trebinju lokalne vlasti apsolutno spremne na sve vrste pregovora da do raskida Ugovora ne dođe i da se proizvodnja pokrene i tamo gdje je zamrla, poput nevesinjske Fabrike steznih glava.

Sve ovo je, ipak, samo jedna strana priče, jer se konkretan odgovor može dobiti tek nakon razgovora sa predstavnicima Vlade RS...

V.D.

PLATE SU VEĆ MANJE

I poslovodstvo i menadžment Industrije alata  su, kako kaže direktor ovog kolektiva Bogdan Golić, svjesni krize koja je rezultirala padom poslova, gdje su, prošle godine u ovo vrijeme, imali oko 9 miliona ugovorenog posla, što je sada palo ispod 4 miliona, a to se mora nekako ublažiti.

"Prema biznis planu, nama treba oko 2,5 miliona maraka da bi mjesečno isplaćivali plate i domaće impute, kredite i ostalo, odnosno, da bi obavljali redovne privredne djelatnosti, a u januaru smo imali svega oko 1,9 miliona realizacije, čemu je osnovni uzrok nedostatak posla", kaže Golić.

To se odrazilo i na plate radnika koje su u prosjeku smanjene oko 15%, što je, tvrde u SL IAT, minimum, jer je, prema rezultatima, smanjenje trebalo biti 30%...

OBA SINDIKATA ZATEČENA ODLUKOM

Članovi oba sindikata koja djeluju u SL IAT, ostali su zatečeni  Draškovićevom odlukom o odustajanju od ugovora.

Boško Pikula, predsjednik Sindikata metalaca i rudara RS, pri Konfederaciji sindikata RS, kaže da je ovo iznenađenje za sve radnike, tim prije što je, kako objašnjava, i sam prisustvovao prvom sastanku u Trebinju koji je trajao deset časova.