| Početna
NARODNA MAJKA (iz razgovora sa komšijom Mirkom zvanim Kufer)
- Eto, ja ne znam što se ovaj pametni, davno školovani svijet toliko sekira i satire. Kad ih slušaš, reko bi zora neće svanut, sve izgore, propadosmo u katastrofu, spasa nema nikome. - Ti, Kuferčiću, ne misliš tako? - Neeeee. Naravno da ne mislim. Naš narod ne ponovlja samo ono što u novinama piše, naš narod priča i svoje priče, ima narod svoju štampu, koju niko ne može privatizovat... - Daj bar jednu narodnu? - Eto, vi o toj recesiji, o tim kreditima, o tim žirantima po novinama pišete ko o kastastrofi... - A šta kažu narodne priče!_ - Izaberi, koju ćeš, o recesiji, o kreditima... - Daj jednu o žirantima. - Odma, tu ste vi što radite za državu naročito tanki. - Ma nemoj? - E, boga mi je tako, satrše vas žiranti, ne možete dohakat ni najsitnijim prevarama, a hoćete da sačuvate državu... - Dobro, a kako bi se to uradilo u tim tvojim prostim narodnim novinama. - Prosto, kako bi drukčije? - Pa, kad je prosto, ispričaj. - Vi se, na primjer sekirate oće li vas neko izdić, ako ste nekom žirant oće li vas urnisat i u crno zavit, a moj prijatelj Gavrilo zvani Gavran slobodno može otvorit radnju u kojoj će svakom, za sitne pare, ponudit sve usluge oko kredita. - Nije moguće, Kuferu! - Jes, nema toga koga je Gavran odbio. - Da dobije kredit? - Daaaaaa... - Govori, kako! - Taj Gavrilo, odnosno Gavran, rekoh, svakom će pomoć da digne kredit, i to svojim imenom, potpisom, i uredno popunjenom mjenicom. Što se kredita tiče, bolje da si dobar s Gavranom, nego da ti je ćaća direktor banke. - Je lit o čovjek ili duh?! - Čovjek. - Budala, ili... - Potpuno normalan, privatni trgovac, ima lijepu radnju i dvoje djece na fakultetu, jedno studira građevinu, drugo ekonomiju, oboje u Beogradu... - Onda, reci, kako to u toj tvojoj priči ide, šta taj Gavran radi? Ili možda ne radi ništa i, ko svaka budala, vraća tuđe dugove. - Ni govora, nikad taj nije vratio tuđeg feniga, a, pošteno rečeno, nikad nikog nije odbio. Ko god je njemu pokuco na vrata, i kazo da mu treba kredit, nije otišo razočaran, dokopa se para. - To onda nisu proste narodne priče, nego magije!? - E, vidiš, filozofe, to nisu nikakve magije, nego istinite, životne narodne a ne novinske priče, i ja, ovakav kakav sam, živi sam ti dokaz da je Gavran narodna majka. - I ti si išo toj našoj majci po kredit? - Jesam, zatrebalo mi... I ja imam dva studenta, jednog u Podgorici, drugog u Banja Luci. - U redu, znam... - Obrnem pola Trebinja, tražim žiranta, ali, niko ne da ni nanijet priču o kreditu... - A Gavran? - On kontra. Sad ćeš vidjet da nije čovjek koji bježi, nije čovjek koji se povlači, nije čovjek koji se nečeg boji, ko sva ova fukara okolo. - Nego? - Fino te primi u kuću, počasti pićem, i kad mu ti sve ispričaš i kažeš da ti treba žirant, on zine... “Nije tačno da ti treba žirant! Ja sam ti u srce pogledao, i tamo piše da ti trebaju... pare! - Jes! - udariš ti opet u kuknjavu - ali ne mogu bez žiranta. - Kod mene... možeš! - Kako, moj Gavrane, jarane? - Prosto! Ja ću dići kredi, a ti ćeš meni... - Šta, moj Gavro? - Ja ću za tebe, rekoh, dić kredit a ti ćeš meni - biti žirant! - Kako, to nema smisla, tolika žrtva. - Nije, moj Kuferu - fino mi je objasnio - nije nikakva žrtva. Ja dignem kredit, uzmem pare, lijepo ti ih pred svjedocima predam u ruke, i, kad stigne prva rata... - Šta onda, Gavrane? - Zažmirim, ne platim ni pare, tako da račun otputuje tebi, đe mu je i mjesto, kao mome prvom žirantu. A kad iz banke pozovu, ti ćeš shvatiti da si u ovom slučaju bio... - Šta sam bio? - Pa sam sebi žirant, Kuferu!
P.S. Poslije - kad se Kufer malo odmorio pitam ga -jesi li pristo na Gavranov prijedlog? - Nema usta koja bi to odbila. - I sad mirno spavaš? - Spavam, kad nisam budan... J.P.P.
|
|
|