nove knjige

NOVA OSVJETLJENJA

Milovan Rosić - PRIPOVJEDAČKO DJELO SVETOZARA ĆOROVIĆA, Grafokomerc a.d. Trebinje 2009.

Šta vas je opredijelilo da za temu svog magistarskog rada izaberete baš Svetozara Ćorovića? Da li neka intimna sklonost ili neke druge okolosti?!

- Pri kraju  postdiplomskih studija trebalo je prijaviti temu koju bih želio da obradim. U početku sam razmišljao da to bude poezija Jovana Dučića. Profesor Šecel mi je, onako uzgred, napomenuo da još nije došlo vrijeme za tog pisca nego radije da obradim pripovjetke njegovog savremneika Svetozara Ćorovića.

Pri pomenu tog imena u sjećanju mi je iskrsla slika dječaka iz crtice "Bogojavljenska noć" koju smo obrađivali u osnovnoj školi. NJegov lik je ostao trajno urezan u  mom sjećanju i - odluka je pala. Nastavničko vijeće Sveučilišta u Zagrebu je temu prihvatilo i za mentora mi odredilo akademika Dimitrija Vučenova koji je predavao srpsku književnost na postdiplomskom studiju.
 

Proučavajući Ćorovića, do kakvih ste uvida i saznanja došli? Da li ste unekoliko korigovali spoznaje i  ocjene koje ste prethodno imali!? Da li vas je Ćorović u nečem iznenadio?

- Tokom proučavanja piščevog djela iznenadio sam se bogatstvom i raznovrsnošću motiva koje je obradio. Pada u oči izvanredni smisao za opažanje detalja, oblikovanje likova i lakoća pripovjedanja, kao i velika pažnja posvećena poenti pripovjetke koja često daje čar čitavoj priči

Ima mišljenja da su brojne Ćorovićeve stranice ravne Andrićevim, mećutim, ipak, stiče se utisak ne samo da je o Ćoroviću malo napisano, nego je u opštem književno-istorijskom vrednovanju prošao nezasluženo loše?! Da li vi mislite tako? Uopšte kakva je Ćorovićeva pozicija i status na bivšim jugo-prostorima, a kakva danas u Bih i RS?

- Ćorović je prvi značajniji pisac svog užeg zavičaja. Za razliku od svojih prethodnika, koji su pisali djela pretežno poučnog ili memorijalnog karaktera, on je pripovjedačku prozu uzdigao na nivo umjetničke i uključio je u tokove ostalih srpskih krajeva gdje je kulturni život uzeo više zamaha.

On je svojom realističkom deskripcijom naznačio gotovo sve motive koje će kasnije obrađivati bosanskohercegovački pripovjedači. Niko prije njega nije tako snažno dočarao kolektivnu sliku seljačkog života i pomamu strasti ustalasane mase u nemirnim vremenima. Te stranice ravne su Andrićevim.

U vremenu kada je objavljivao svoja djela, o njemu je dosta pisano. Kasnije u opštem književno - istorijskom vrednovanju, kao što ste rekli, prošao je nezasluženo loše. Po mom mišljenju to je uglavnom iz dva razloga.

Prvi je taj što je on zakašnjeli realista, ali kao pripovjedač bliži je drugoj generaciji srpskih realista nego savremenim piscima. Odvojen od savremenih strujanja u književnosti, saživljen sa kolektivnim problemima svog zavičaja, on je ostao daleko od filozofskih pitanja o smislu čovjekove egzistencije.

I drugo - za Ćorovića je karakteristično da je pisao mnogo i često nedovoljno prečišćen tekst objavljivao. Ta neujednačenost u umjetničkoj vrijednosti pripovjedaka vjerovatno je uticala na izvjesnu ravnodušnost kako čitalačke publike tako i kritike.

Kako vidite dalji kritičko-istorijski rad na Ćoroviću? Šta je ostalo neosvijetljeno i neobjašnjeno, šta nedorečeno, propušteno? Da li bi, eventualno, neka nova saznanja, a i neka nova izdanja, mogla korigovati prethodne propuste ili loš tretman ovog stvaraoca u jednom dugom periodu?

- Rekao sam ranije da je o Ćoroviću dosta pisano, ali uvijek se može nešto novo otkriti i upotpuniti  saznanje o njegovom književnom opusu. Neki novi pristup značio bi  otkrivanje propuštenog.

Za razliku od prethodnih kritičara koji su obrađivali njegova djela  u okviru ciklusa objavljenih pripovjedaka, ja sam im prišao sa aspekta sadržaja koji obrađuju, ukazujući na nove teme kojima je osavremenjivao našu književnost i na taj način ukazao na pojedine propuste. To znači da se uvijek može doći do nekih novih saznanja...

MUZEJ HERCEGOVINE - Prvi salon arhitekture i urbanizma RS

KREATIVNOST MLADIH I STARIH

U organizciji Saveza arhitekata Republike Srpske i Muzeja Hercegovine,  nedavno je u ovoj ustanovi otvorena izložba projektnih radova sa Prvog salona arhitekture i urbanizma Republike Srpske, koji je održan krajem prošle godine u Banjaluci.

Prema riječima Borisa Badže, čalana Udruženja arhitekata RS, na salonu, koji organizovao ovaj savez, predstavljeni su projektni radovi oko 90 arhitekata i urbanista iz cijele Republike Srpske, nastali u prethodnih desetak godina.

Neki od ovih radova su već uspješno realozvani, dok za neke, kako je kazao Badža, još uvijek postoje samo kao idejna rješenja, ali je jedno sigurno - mladi arhitekti Srpske su, kao i oni iz ranijih vremena, izuzetno kreativni.

Izložbu je u Muzeju Hercegovine u Trebinju otvorio načelnik ove opštine Dobroslav Ćuk, istakavši da će izloženi radovi, kojima je predstavljen dio istorijskog nasljeđa i tradicije, ali i nove vrijednosti u oblasti arhitektonskog i urbanističkog stvaralaštva, doprinijeti boljem poimanju značaja identiteta i kvaliteta prostora u kojem živimo i djelujemo.

"Mi u lokalnoj zajednici dajemo punu podršku organizovanju ovakvih i sličnih kulturnih sadržaja koje imaju za cilj unapređenje življenja u jednoj društvenoj zajednici", kazao je Ćuk...