TREBINJSKO GRADSKO POZORIŠTE - PREMIJERA "SAMOUBICE"

SATIRA NAJBOLJA KRITIKA DRUŠTVA

ZA RAZLIKU OD PRETHODNIH "SLUČAJEVI ILI ŽIVOT BROJ 2", "DON KIHOTA" I "PORUČNIKA", NOVA PREDSTAVA TREBINJSKOG GRADSKOG POZORIŠTA "SAMOUBICA" NA NEDAVNOJ JE PREMIJERI DOBRO  NASMIJALA TREBINJCE. U PITANJU JE KOMAD, KAZALI SU MNOGI ANKETIRANI GLEDAOCI, ZBOG KOGA SE ISPLATILO DOĆI U POZORIŠTE.

Gradsko pozoriŠte Trebinje je početkom marta izvelo premijeru predstave  "Samoubica", čiju je režiju, po tekstu Nikolaja Erdmana, radio beogradski  režiser Saša Latinović.

Riječ je o satiri koju je trebinjska publika dobro prihvatila, s obzirom da se mladi, šesnaestočlani ansambl, uspio izvanredno iznijeti sa svojim zahtjevnim ulogama, u kojima se kritikuju mnoge današnje pojave u društvu.

"Posebno me raduje što u predstavi učestvuje veliki broj glumaca amatera i što su svi oni dosta mladi, ali i dosta uigrani i obećavaju dosta", rekao je nakon predstave Brano Dursun, predsjednik Umjetničkog savjeta Gradskog pozorišta Trebinje.

"U drami "Samoubica", napisanoj 1928. godine" -  kazaće u afiši sam režiser Saša Latinović - "Erdman se nije zadovoljio ograničenom ulogom satiričara kome je dato samo da kritikuje devijacije, sporedne negativnosi i nepoželjne pojave, već je, izrugujući se ostacima prethodnog poretka, umeo da se podsmehne i voluntarizmu i plimi zvaničnog samozadovoljstva novog doba, veličajući ga, uprkos materijalnoj oskudici i duhovnim ograničenjima koje je ono donelo".

PODUDARNOST VREMENA

Podudarnost onog i sadašnjeg vremena, odnosno, univerzalnost Erdmanove priče, kao da se za osam decenija ništa nije promijenilo, dok, kako je dobro primijetio režiser, u nekim urnebesnim obrtima jasno prepoznajemo i neke naše usputne teškoće i deformacije, bila je u predstavi Trebinjaca očigledna i tako dobro izvedena u žanru satirične komedije, da je sve u pozorišnoj sali Doma kulture od srca nasmijala.

"Sve ovo smo radili skoro dva, odnosno, sa pauzama, gotovo tri meseca, jer nam je želja bila da uradimo sve temeljno i kako treba, tako da do ovog rezultata nismo lako došli, tim pre što je i moja i želja svih ljudi u predstavi i ovom pozorištu bila, ne da napravimo predstavu lake zabave, već jedan dobar komad.

Mislim da je pošteno i dobro odrađena, ne samo predstava u smislu igre, već i muzika i scenografija i sve ono što podrazumeva toliko dobar komad da se odmah stekne utisak da je njime prevaziđen amaterski nivo", rekao je Latinović nakon premijere u Domu kulture u Trebinju.

Režiser Latinović naročito hvali igru mladih trebinjskih glumaca koja je, i pored poteškoća sa kojima se moraju susretati i režiseri i glumci, bila izuzetno dobra, pa je, kako je kazao, za dva do tri mjeseca rada sa njima, postigao mnogo.

Radnja, u suštini vrlo jednostavna, odnosi se na mladog čovjeka koji ostaje bez posla i koji ne radi tri godine. Ona predstavlja tokom razvoja igre cjelokupnu kompleksnost odnosa u društvu koje prolazi kroz krizu svih oblika, i materijalnih, i moralnih i svih ostalih.

Pitanje zašto se Latinović opredijelio za ovakav tekst, za one koji nisu imali priliku da ga čitaju ili odgledaju igru "Samoubice" u nekom pozorištu, može se postaviti jedino prije predstave, jer, nakon predstave je svima bila jasna namjena mladog režisera.

"Pre svega, mislim da je tekst ruskog scenariste i dramaturga Nikolaja Erdmana aktuelan i danas, iako je napisan pre osamdeset godina. Dakle, on i danas ima tu svoju aktuelnost, posebno kada je u pitanju ovo naše vreme tranzicije, odnosno, on pokazuje i anomalije ovog našeg društva koje prolazi kroz krize, ali i celog sveta koji opet prolazi kroz svetsku krizu. Sve to jako utiče i na psihičko stanje nacije i opštu situaciju", kazao je režiser.

Iako na prvi pogled komična, priča koju je, uz pomoć Saše Latinovića, iznijelo Trebinjsko gradsko pozorište, imala je i te kakvu težinu, noseći, kako kažu, poruku koja se svakoga narednog igranja mora bolje prenijeti i ispričati.

Ono što je bio i jedan od bitnijih pokazatelja jeste činjenica da, iako je presdtava trajala sat i 45 minuta, zaokupila je pažnju publike za sve ovo vrijeme.

"Ono što raduje nas u Umjetničkom savjetu je i to da je sve urađeno vlastitim snagama, od scenografa, kostimografa i muzike, sve originalno, sve domaće, osim gostujućeg reditelja, sa kojim smo ostvarili jednu izuzetno dobru saradnju, za šta smo mu svi zahvalni, jer, nije lako raditi sa amaterima koji imaju svojih obaveza i razumljivo je da probe i kasne i da poneko na njih i ne dođe", obrazložio je, iz ugla Umjetničkog savjeta Pozorišta, Brano Dursun.

Od Dursuna smo saznali i dio planova Gradskog pozorišta Trebinje, koje, iako tek zaživljava i počinje sa radom, već ima i određeni plan izvođenja predstava, ali i gostovanja.

"Naš stav i zaključak Savjeta i uprave pozorišta je da u toku jedne pozorišne sezone moramo imati najmanje dvije premijere i ja se iskreno nadam da će to tako i biti. Već poslije ove uskoro počinjemo sa pripremama i druge predstave, a koja bude bolja, ona će ići na Festival festivala, jer mi kao domaćini, prema propozicijama, učestvujemo direktno na Festivalu", objašnjava on.

ZADOVOLJNI I GLUMCI

Ono što je, kako kažu u trebinjskom pozorištu, za sada jako važno, jeste da se mora obezbijediti da se predstave igraju, jer, i jedan od načina da se glumci amateri zadrže i održi pozorišni kontinuitet jeste da se predstave igraju.

Glavni glumac Željko Milošević, koji je na izuzetan način odigrao glavnu ulogu Semjona Semjonoviča Podekaljnikova, još zadihan nakon odigrane premijere je iznio veoma pozitivne utiske.

"Ono što je najvažnije jeste dobra energija koja nosi ovaj, zaista mladi ansambl, a što se uigranosti tiče, mislim da ćemo u narednom periodu i budućim izvođenjima imati još bolju igru, bolji ritam, još bolja glumačka ostvarenja.

Po prvim reakcijama publike, mislim da smo dobro prihvaćeni", kazao je Milošević.

On dodaje da nije imao problema sa svojim dosta mlađima kolegama, među kojima je bilo i osnovaca, i srednjoškolaca, i studenata.

Kako kaže, za razliku od prošle godine, sada su ovi mladi ljudi imali priliku da vide jedan pravi proces pravog dramskog rada.

"Ne mislim da se ranije nisu susretali sa tim, već želim da naglasim da smo ovoga puta imali jedan pravi, cjelovit dramksi tekst, dramski rad, dramsku strukturu koja se morala ispoštovati, a to je za većinu ovih mladih glumaca bila novost.

Susreli su se sa gotovo svim pojmovima pozorišta, a koliko su oni, odnosno, koliko smo mi svi uopšte uspjeli u tome da iznesemo cjelokupan projekat - mislim da to ostaje na publici i kritici za procjenu.

U svakom slučaju, svi smo imali priliku za jedan dobar rad, ali nam ta prilika ostaje i za nadogradnju, jer je ovo jedan dobar Erdmanov tekst, tekst zbog koga je on u onom Sovjetskom Savezu izgubio i glavu", rekao je Milošević.

A da je ansambl zaista bio mlad svjedoči i podatak da je Marija Drašković, koja je glumila Željkovu, odnosno Semjonovu punicu Serafimu Iljišinu, u stvari djevojčica od četrnaest godina i ide još u osnovnu školu.

Nije joj, međutim, ovo bila i prva uloga, jer je prošle godine glumila na Festivalu festivala u predstavi ovog pozorišta "Slučajevi ili Život broj 2" koju je režirao takođe Beograđanin Saša Volić.

"Snalazim se, izgleda, dobro. Još ljetos sam mislila da sam premlada i da neću uspjeti, ali, prošlo je. Tako sam razmišljala i sada, iako sam se nadala, s obzirom da sam već imala ljetošnje iskustvo. Ipak, pribojavala sam se, naročito ove uloge, jer je, eto, mene najmlađu zapalo da glumim staricu. Tek kasnije sam, u stvari, shavatila da mi se uloga baš sviđa, jer, baba je zanimljiv lik koji niti čuje, niti vidi", kaže veselo Marija.

Ona dodaje da je samo vježbom, ponajprije sa režiserom, ali i sa Željkom Miloševićem kao starijim kolegom, a onda i sama vježbajući, uspjela da se unese u ovaj lik starice.

Dodaje da se, kako je vrijeme odmicalo, sve više okretala oko sebi i tražila pokrete starih ljudi, da bi ih kasnije uvježbavala.

"Čak sam i moju babu budno posmatrala i molila je da mi objasni kako bi ona u pojedinim situacijama reagovala", priznaje ova mlada glumica.

I režiser i glumci su istakli da i u narednim izvođenjima "Samoubice" očekuju da budu pozitivno prihvaćeni od publike kao i na premijeri, jer će se, kako je već najavljeno, "Samoubica" igrati i u okolnim gradovima, ne samo istočne Hercegovine, već i u Crnoj Gori...                      V.D.

ULOGE

Osim najstarijeg Željka Miloševića i najmlađe Marije Drašković, zanimljivo je da u predstavi igra i njena sestra Jovana, ali i dvojica braće, blizanci Miloš i Marko Kašiković, kao i još dva Marka, Kovač Marko koji je i ranije glumio u trebinjskim predstavama i Marko Butulija koji se, osim što je poznat kao dobar guslar, sada pokazao i dobrim glumcem.

Igor Svrdlin i Vedrana Miletić su takođe odranije dobro poznati trebinjskoj pozorišnoj publici, a pored njih, u predstavi igraju i Biljana Šakotić, Sara DŽomba, Maja Radojičić, dvojica Gudelja, Igor i Goran, te muzičari Nevena Simić i Nikola Bjelica...

VEĆ ZAKAZANA GOSTOVANJA

U okviru djelovanja Gradskog pozorišta Trebinje koje je formirano pri Centru za informisanje i kulturu, kao i uz podršku opštine Trebinje, predstava "Samoubica" će vrlo brzo gostovati u susjednoj Crnoj Gori.

U upravi trebinjskog pozorišta kažu da će zasigurno gostovati u susjednom Nikšiću, čije pozorište je nekoliko puta gostovalo u našem gradu, kao i u Podgorici.