SPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO TREBINJE
 

RIBLJOM ČORBOM ZAPOČELA SEZONA

U LASTVI, NA OBILJEŽAVANJU POČETKA RIBOLOVNE SEZONE, OKUPILO SE OKO 200 RIBOLVACA, A NIZVODNO PREMA GRADU JOŠ STOTINJAK

ZDENKO_ KELE_ VUKOVIC

Tradicionalnim druženjem u ribarskoj kućici i bacanjem prvih udica, u Lastvi je, posljednjeg februarskog dana, otvorena ovogodišnja ribolovna sezona na rijeci Trebišnjici i slivnom području o kome vodi računa Sportsko ribolovno društvo Trebinje.

Ulovljena riba je kasnije pržena i spremljena u pet ribljih kotlića koji su se kuvali pored ribarske kućice, gdje je nastavljeno druženje ribolovaca.

Nakon sezone mrijesta i poribljavanja, kada su, kako kaže predsjednik Upravnog odbora trebinjskog Ribolovnog društva Miroslav Čučković, vode rijeke Trebišnjice i njene pritoke Sušice, kao i Bilećkog i Trebinjskog jezera, obogaćene sa nekolike hiljade komada mlađi slatkovodne ribe, kao i zimskog lovostaja, u Lastvi se okupilo oko 200 riblovaca, dok ih je i nizvodno prema gradu bilo još stotinjak.

Iako, kako tvrdi Čučković, cilj Sportskog ribolovnog društva Trebinje nije uloviti veliku količinu ribe, već da se Trebinjci animiraju na povratak svojoj rijeci, sportskom ribolovu i svim drugim atrakcijama vezanim za rijeku, početak ribolovne sezone je bio dobar. 

"Ulov je bio izvanredan, iako je voda varirala, što nam je otežavalo ribarenje, ali smo, srećom, ulovili dovoljno da pripremimo pet ribljih kotlića, a nešto će preostati i da se isprži na vatri, pa i da se ponese kući", rekao je Čučković.

On dodaje da ribe u trebinjskim vodama neće nedostajati, tim prije što se u petom ili šestom mjesecu očekuje novo poribljavanje sa mlađi od desetak centimetara.

Ni najstariji ribar sa Trebišnjice koji je prisustvovao ovom druženju u Lastvi, šezdeset osmogodišnji Drago Mrkajić, koji na ovim vodama peca još otako je bio sasvim mali, od 1945. godine, nije se žalio na svoj prvi ulov u ovoj sezoni.

"Svake godine sam ovdje na početku obilježavanja ribolovne sezone i nikada mi se nije desilo da ne ulovim baš ništa. Pa i kada se desi i manji ulov, opet sam na dobitku, jer svake godine upoznajem nove ljude, razmjenjujem sa njima ribarska iskustva, iskustva u kuvanju ribljeg kotlića i uopšte, pričamo o životu.

A ribari su vam fini i mirni ljudi, tako da sa njima ne možete biti na gubitku", kaže Drago.

On je sa nekoliko svojih drugara spremio i jedan od pet ribljih kotlića, odnosno, spremili su šaransku čorbu.

Iako svaki ribar ima svoju tajnu za riblji kotlić, čika Drago kaže da se u nju stavi luka, raznoraznog zeleniša, paradajz, paprika i ostali začini, ali je najosnovnije da se za sve to gaji ljubav, pa će, kako dodaje šeretski, i najbolje domaćice da vam zavide.

Uz sve ovo preporučuje bijelo vino.

Među trebinjskim ribolovcima su bili i gosti iz Crne Gore, Srbije i zapadne Hercegovine, koji u posljednjih nekoliko godina, otkako se manifestacijom kod ribarske kuće u Lastvi obilježava početak ribarske sezone, dolaze redovno.

Dušan Bradarić iz Kraljeva, koji sebe naziva "tradicionalnim gostom", kaže da je i manifestacijom i hercegovačkim vodama izuzetno zadovoljan.

"Očigledno je da se u Trebinju puno radi na tome da u ovdašnjim vodama bude ribe, ali se puno radi i na međuljudskim odnosima. Možda bi neki ljudi iz Srbije trebali da dođu ovde da vide kako se rade neke stvari. Pelceri su uvek korisni kada su dobri", kaže Bradarić.

I Mario Nikić iz Gruda kaže da je u posljednjih nekoliko godina redovan gost na ovoj manifestaciji, za koju ne krije da mu se, osim ribarenja, najviše sviđa kotlić i vino.

Sviđa mu se, dodaje, i to što Trebinjci znaju da čuvaju svoje vode i ribu u njima.

"Da naše ribolovno društvo, ribarska služba, ali i omladinske organizacije Trebinja, ne organizuju akcije čišćenja rijeke, ona bi bila prepuna kesa, plastičnih boca i svakojakog drugog otpada, ali, kada se rijeka redovno čisti i poribljava, uz pravilno pecanje, gdje se svaka ulovljena mlada riba odmah pusti nazad u vodu, i lovna sezona mora biti dobra", kaže Čučković, nadajći se da će i ove godine trebinjski ribari imati dosta sreće.

Da se ne vodi računa o pravilnom ribarenju, tvrdi ribočuvar Goran Vuković, ni jedna riba ne bi ostala od mreža, ali i drugih zabranjenih načina ribolova.

"Prošle godine je bilo i prekršaja kada je ribarenje na ovim vodama u pitanju, pa smo u Pokloncu uhvatili šest mreža koje smo kasnije, prema propisima zapalili", kaže Vuković.

Ribarsko druženje, uz pjesmu i ribarske šale, nastavljeno je u Lastvi sve do večernjih časova, a mnogi ribari su, sa svojim porodicama, ulovljenu ribu spremali na mjestima gdje bi je upecali i tu nastavljali porodično druženje...

 V.D.

ULOVLJENJA PASTRMKA KAPITALAC

Na otvaranju Ribolovne sezone 2009. na rijeci Trebišnjici i slivnom području kojim  gazduje Sportsko ribolovno društvo "Trebinje", ulovljena je pastrmaka kapitalka, teška oko 4,5 kilograma, dužine 68 centimetara.

Ribolovac Zdenko - Kele Vuković koji ju je ulovio, kaže da je na vodama Trebišnjice i Sušice odrastao i da ovo nije najveći ulov koji je do sada imao, ali mu je, svakako, drago što je na ovoj manifestaciji ulovio kapitalca.

Za planinu bez smeća

U sklopu svojih  aktivnosti  PD "Vučji zub" aktiviralo je pitanje trajnog  rješavanja postojećeg problema- odlaganje smeća na vrhu Leotara.

Dana 15.03. 2009. godine u saradnji sa Hidroelektranama na Trebišnjici organizovana je akcija skupljanja smeća sa južne strane vrha . U akciji su učestvovali trebinjski planinari i HET -ovi radnici koji su svoju sedmodnevnu smjenu odrađivali u tom periodu. Nakon rekreativnog izlaska planinara iz Trebinja na Leotar, počela je višesatna akcija skupljanja smeća na južnoj strani vrha. Prikupljeno je 2 tone smeća, i velika količina kabastog otpada. Sav otpad se tovari na kamion te se sve odlaže na gradsku deponiju.

Ova akcija je samo nastavak započetih aktinosti u prošloj godini. Tokom godine aktivnosti će biti nastvljene, sa ciljem da se očisti što veća površina na vrhu Leotara te da se nađe trajno rješenje odvođenja otpada na gradsku deponiju.

Zanimljivo: Tokom trajanja akcije na vrhu Leotara su se pojavili  biciklisti iz Sarajeva  (Nermina i Ozrenko) koji su bili u prolazu. Nisu ništa puno pitali već, vidjevši da je u toku akcija čišćenja planine, uzeli vreće i pridružili se akciji skupivši nekoliko vreća otpada, i sa osmijehom nastavili put za Sarajevo.

Ovaj primjer govori o ljudima koji su svjesni važnosti očuvanja životne sredine.

Aleksandar Janković