UZ PARADOKSALNU ČESTITKU JEDNOG ČUVARA REDA

SRETNO TI PUŠKA PUCALA

Vuk ljudska dobra napada zato što je njegov prirodni plijen istrijebio čovjek. Nakon hajki, u narednom periodu biće još više štete na domaćim životinjama nego do sada jer je teritorijalni čopor na tom terenu uništen a umjesto njega dolazi čopor koji kolje bez milosti (dokaz - dvije hajke u 15 dana).

Dok se u komšiluku, u Hrvatskoj,  prave takozvani zeleni mostovi, nadvožnjaci sa zemljom i travom (koštaju po pet miliona eura) kako bi divlje životinje mogle da prolaze sa jedne na drugu stranu autoputa kod nas se organizuju "uspješne akcije" lokalnih lovaca koji ubijaju i po šest vukova u danu. I "nikom ništa"!

djevojČicA sa crvenom kapicom

Svi znamo priču o Crvenkapici! Jednostavno štivo, za odrasle naravno. Međutim, slutim da je ta, samo naizgled naivna priča, pomjerila naš odnos prema vuku. Matrica je jednostavna: Bio jedan lukavi i opasni vuk, pa prevario baku i pojeo je. Pa mu nije bilo dosta te je "navalio" da pojede i malu, slatku djevojčicu Crvenkapicu. Ali, došao je lovac i sve sredio!

Kako?

Pa, ubio je vuka!!!

Dakle, klasična podjela na dobre i loše momke! Kada smo mi, ljudi, i on, vuk, u pitanju to je OK, a kada smo mi i ostatak svijeta stavljeni u istu matricu onda smo mi u u pravu jer svijet ne razumije nas, našu tradiciju, gostoprimstvo.... bla, bla! Zabluda do zablude, a vuk strada. I dok se normalan svijet trudi da sačuva ono što je ostalo od ove životinje mi je uništavamo.

Dakle, za sve su krivi Crvenkapica i tri prasića! Definitivno! Jer iz djetinjstva izlazimo sa spoznajom da je vuk "zločest", a lovac "dobar", da su prasići OK, a vuk ne! I taj djetinjasti pristup nas prati cijeli život pa nije čudo što  "seirimo" nad činjenicom da je, nedavno, na našem kućnom pragu poremećena prirodna ravnoteža čije će posljedice najviše osjećati upravo oni zbog kojih je, navodno,  hajka na vukove i organizovana, domaćini u trebinjskoj šumi!

A vuk, taj ozloglašeni lik iz basni i crtanih filmova nikom apsolutno ništa ne radi! On, ne samo da ne remeti prirodnu ravnotežu nego, naprotiv, direktno utiče na poboljšanje svog prirodnog plijena jer svi predatori, a to je i vuk, love samo stare i bolesne jedinke.

Dakle, došli smo do mjesta gdje moramo reći jezivu istinu:

Čovjek je jedini remetilački faktor u prirodi!

On je, zbog toga, ubica bez razloga jer odavno po hranu ne ide u šumu nego u prvu prodavnicu!

Zašto smo takvi?

Zašto ubijamo?

Zbog opstanka!?

Zbog Crvenkapice i troje "krmadi"!?

Ne, Čovjek ubija iz čiste dosade, zbog svoje sulude potrebe da dominira nad "nižim rasama"!

Dokaz za ovo je eksplozija varvarstva prilikom posljednje hajke na vukove u trebinjskoj šumi krajem februara ove godine. Ilustracije radi samo kratak opis "hajke": Teren površine 60 km2 opkolila je "armada" od oko 200 lovaca! Epilog: Ubijeno je šest vukova iz jednog čopora!!! Među njima i alfa mužjak!!!

Čitaoče da li si svjestan šta se desilo? Da li znaš kolika je šteta napravljena? Da li ti je jasno da iskusni lovci veoma, veoma rijetko mogu da vide ovu životinju, a kamoli da je ubiju!

Nauka vs primitivluk

Nauka kaže da, teoretski, čopor vukova može brojati od šest do 10 jedinki od kojih samo dominantan par ima pravo na razmnožavanje, a ostali su srodnici i podanici. U slučaju da broj životinja u čoporu preraste "dozvoljeni" broj obavezno dolazi do nezadovoljstva i pobune u čoporu, a kao rezultat dolazi do raspada čopora i odlaska pojedinaca na drugu teritoriju. Na toj teritoriji obično postoji drugi teritorijalni čopor koji te lutajuće vukove pronalazi i obavezno ubija i pojede. Na taj način štiti svoju teritoriju i plijen na njoj.

Teritorijalni čopor ima okupljalište, leglo, mlade, izviđače, lovce itd. To znači da ima "debele razloge" da se ne sukobljava (pretjerano) sa ljudima i ljudskim dobrima (domaće životinje).

Međutim, u nedostatku teritorijalnog čopora kao što je, "nakon mudro isplanirane i uspješno izvedene hajke", to sada slučaj u Šumi, teritorijom vršljaju lutajući čopori (kaznene ekspedicije) koje nemaju ni leglo, ni mlade, ni materinski instinkt (kod vukova vlada matrijarhat), tako da nemaju ni osjećaj za štetu na domaćim životinjama. Da uprostimo, kada ovi "vukovi razbojnici" upadnu u "torinu" kolju sve ovce iako ih ne mogu pojesti.

I sve kreće ispočetka: Vuk je opet loš, a lovci su dobri!

A vuk je, jednostavno, karnivor što znači da ne pase travu nego jede meso. Ljudska dobra napada zato što je njegov prirodni plijen istrijebio Čovjek. U narednom periodu će biti još više štete na domaćim životinjama nego do sada jer je teritorijalni čopor na tom terenu uništen što dokazuje i ponovljena hajka na vuka (dvije hajke y 15 dana).

Da se zna: niti jedna životinjska vrsta (pa ni vukova) u prirodi ne može biti prekobrojna jer borba za opstanak stvara prirodnu ravnotežu!

I već smo kod novog pitanja: Kakvu štetu vukovi naprave u toku jedne godine na prostoru naše opštine? Kvantitativni prikaz te štete jedan je od najboljih pokazatelja koliko predatora ima na nekom terenu.  Ako su u toku godine stradale četiri ovce, tri krave i dva psa onda internet informacija o 115 vukova koji "haraju" opštinom zvuči huškački i neko bi trebao da odgovara zbog te neistine! Taj manipulator je toga  svjestan pa se i ne potpisuje ispod takve vijesti!

Naravno da postoje naučne metode izračunavanja optimalnog broja predatora (vuk, medvjed, ris) na nekom području. Te metode podrazumijevaju optimalan broj prirodnog plijena, djelimično napade na domaću stoku, telemetrijsko praćenje, DNK analize i na kraju vizuelno prebrojavanje.

Primjećujete li da među pobrojanim metodama nema "viđelica" (babe koja je "viđela" 18 vukova "neđe", nekad), mlaćenja prazne slame i lovačke "šuplje" nego da iza svega stoji egzaktna nauka.

Da se razumijemo! Nema sumnje da je domaćinu nanijeta  velika materijalna šteta kad mu vuk "odnese" jednu ovcu ili kravu. Međutim, da li se iko od domaćina i lovaca  zapitao zašto zdrav vuk toliko rizikuje i napada ljudska dobra, iako zna da će naići na veliki otpor  i da će morati da rizikuje i svoj život da bi za mlade obezbijedio dovoljno hrane!? A ovo je samo početak!

Djela zakonom zabranjena

Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja (Sl. glasnik RS br. 111. od 28.11.2008.) otvara se veliki prostor za istraživanje razloga zbog kojih na posljednjoj kinološkoj izložbi održanoj kod nas nije bio izložen niti jedan lovački pas! Međunarodni sudija iz Crne Gore je javno (preko TV-a) protestvovao zbog toga jer 700 stotina registrovanih lovaca ima najmanje 500 lovačkih pasa! A na izložbi ni jedan!!!

Neka svaki pismen čovjek sam zaključi o čemu se radi!?

Ovih 700 nisu interesantni zbog mnogo stvari! Jedna od njih je "lovačka kinematografija": Snimaju  video-klipove telefonima na kojima kasnije, po "stoti put", gledaju svog Šarova kako sa ostalim lovačkim kerovima  "buca" zarobljenu divlju životinju! A u pozadini se čuje navijanje: "To mali, zgrabi je, poderi je....."!

Nauka kaže  da je za običnog čovjeka mnogo opasniji lovački pas i neodgovorni lovac nego junak ove priče, zlosrećni vuk! Jer vuk se boji ljudi i sklanja se od njih. Iskreno, nimalo mu se ne čudim!!! A ljudi ne žele da prihvate činjenicu da nije rijetkost da lovački psi, sumnjivog porijekla, rase i pedigrea (nemaju pedigre ni zdravstveni karton) napadnu stado ovaca. U takvoj atmosferi i naša prelijepa izletišta su prazna jer ljudi, između ostalog, strahuju od susreta sa neodgovornim lovcima i njihovim krvožednim psima.

A, ko se boji vuka još!?

Crvenkapica?

Možda!

Ljudi?

Ma, dajete!

Na Nacionalnoj geografiji mogli smo vidjeti "dokumentarac" o bivšem specijalcu kanadske vojske koji je svoje znanje, iskustvo i psihofizičku spremnost stavio u službu naučnog eksperimenta koji je trebao da rezultira alternativnim rješenjem koje bi se koristilo da se spriječe povremeni upadi vukova na ljudska staništa. Jer vukovi se tamo i svugdje oko nas ne smiju ubijati!

 Ukratko, taj čovjek je počeo da živi sa tri vuka i vremenom se nametnuo kao ALFA mužjak. Da bi bilo jasnije, taj specijalac je spavao, hranio se i jeo sa ta tri vuka i bio glavni! Vukovi ga nisu "preklali", a on je uspio, ne samo da shvati vučije oglašavanje, nego i šta pojedini glasovi znače.

Uspio je da shvati i kako vuk zavija kada poručuje drugim vukovima da se nalaze na njegovoj teritoriji. To je, ujedno i bila svrha ovog eksperimenta: Čovjek-vuk napušta "svoj" čopor i odlazi u Poljsku gdje je, na jednoj velikoj farmi ovaca, patentirao to svoje iskustvo: Oko farme su postavljeni zvučnici sa kojih se, povremeno čuje zlokobno Ne prilazi, ovo je moja teritorija - zavijanje. Za mjesec dana nije bilo niti jednog pokušaja upada vukova! Nije bilo ni kasnije! Sve je riješeno na zadovoljstvo i vuka i Čovjeka jer je Čovjek intervenisao razumom, a ne silom. Odnosno onim što ga dijeli od životinje!

A mučenje i ponižavanje životinja je nešto nad čim se zgražava svaki normalan čovjek. To djelo je i kod nas Zakonom zabranjeno  (Sl.glasnik RS br. 111)! Ne treba gledati prema Evropi, pogledajte preko Ivanice i vidjećete da bi, za ovakvu hajku, slijedila krivična odgovornost. Da ne kažem da su onih šest ubijenih vukova odrasli meću ljudima i da su dovedeni na ovo područje kako bi se ispoštovala uredba EU. Imali su nesreću da smo im mi bili prve nove komšije.

Jer, da nije tako, lice obučeno u uniformu jedne od BiH bezbjedonosnih struktura ne bi pomislilo, a kamoli izgovorilo suludu rečenicu Sretno ti puška pucala u trenutku kada je ugledao automobile sa mrtvim vukovima na haubama.

Nego bi uradio ono što Zakon nalaže!

Ili više ne bi radio u toj instituciji koja, izgleda, sve više štiti primitivluk od Zakona jer su vukovi autentični simbol očuvane prirode!

Sretno ti puška pucala!

Pa, kada istrijebiš predatore pređi junačino na novinare.

I oni su slabo zaštićeni!!!

Dušan Toholj

Slobodan Vulešević

pravi lovci u sjeni

Događaj koji je inicirao pisanje ovog teksta zasjenio je sve one časne lovce koji vode računa o divljim životinjama, njegujući tako  iskonsku tradiciju ove vještine - vezu lovca i lovine. Uz izvinjenje pozivamo ih da nam se priključe jer ako se ovaj trend nastavi sa sjetom ćemo se sjećati vukova baš kao i bjeloglavih supova i vremena kada nam je trihineloza bila poznata samo iz udžbenika.

Epohe razvoja ljudske civilizacije karakterišu se i po tome što je interes društva za životinjske vrste, odnosno lov i bavljenje lovom, bio dominantna djelatnost.

U tadašnjim vremenima ljudi su bili malobrojni, a životinjski svijet veoma brojan i raznovrstan. Izgleda nezamislivo da sy danas pojedine životinjske vrste nestale, a neke dovedene pred nestanak te da je neophodno angažovanje čovjeka da bi se te vrste održale i omogućio njihov opstanak i razvoj.