STAMBENO KOMUNALNA PROBLEMATIKA

PSI LUTALICE VELIKI PROBLEM

Problem pasa lutalica evidentan je, vjerovatno, u zimskim danima, kada se psi pare, u svim gradovima Republike Srpske, pa se sa ovom problematikom susreće i trebinjska opština, gdje se grupica od nekoliko pasa u februaru mjesecu nesmetano šetala po glavnim gradskim ulicama.

U opštinskom Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove su, kažu, svjesni ovog problema, ali trajno rješenje još nisu iznašli.

"Ova pojava nam predstavlja veliki problem, jer Trebinje, kao ni većina gradova Republike Srpske, nema kafileriju, iako smo svijesni da je objekat za smještaj i čuvanje pasa lutalica zakonska obaveza", kaže Nataša Tučić, načelnik ovog odjeljenja.

Ona dodaje da je glavni problem, u stvari, taj što se u budžetu opštine nikada nije našlo dovoljno sredstava za formiranje nekog psećeg azila, jer je potrebno i mnogo novca i osoblje koje bi ovdje bilo zaposleno.

U ovom su se odjeljenju bavili predračinuma za izgradnju jednog ovakvog objekta, ali, za samo funkcionisanje i uspostavljanje službe je potrebno barem stotinjak hiljada maraka.

Sa druge strane, u Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove opštine Trebinje su pokušali naći adekvatan modus sa gradskim veterinarskim stanicama, kako bi, uz njihovu osnovnu djelatnost, preuzeli i poslove u budućoj kafileriji, ne bi li se na taj način uštedjeli troškovi i ispoštovala zakonska obaveza, ali niko od registrovanih veterinara nije našao svoj interes i pokazao želju da prihvati posao u kafileriji.

"Sa aspekta opštine Trebinje, to znači da bi trebali formirati kompletnu ovu službu, sa šest do sedam zaposlenih ljudi u dvije smjene, odnosno, u svakoj smjeni bi morao biti prisutan veterinar, po dva higijeničara, kao i čuvar kafilerije, šinterska služba i sl", objašnjava Tučićeva.

S obzirom da je zakon po ovom pitanju strog, što u opštini Trebinje odobravaju, ova stavka ipak nikada nije našla mjesto u budžetu iz prostog razloga što, kako kažu nadležni u opštini, još nije riješen problem ni smještaja boraca i njihovih porodica, čak ni porodica poginulih i teških invalida, kao i još nekih kategorija, a kamo li, nažalost, pasa.

Za sada nadležnim službama preostaju jedino alternativna rješenja, jer, kako kaže i Tučićeva, i prema zakonu, ali i nekim ljudskim normama, eutanazija pasa lutalica nije i ne smije biti rješenje.

"Mi za sada jedino možemo izdavati naloge pojedinim licima da pohvataju te pse, što se i radi, i odvoze ih daleko od grada i naseljenih sredina, iako se dešava da se neki od njih vraćaja. Ipak, dešava se i to da nekoga od tih pasa pojedini građani Trebinja i zadrže za sebe, naročito one rasne, a takvih zaista ima", kaže Tučićeva.

Iako svjesni da se na način njihovog odvoženja ne pruža neka naročita pomoć ni psima, niti građanima, koji se u hladnim zimskim danima susretnu sa čoporom pasa, koji od hladnoće ili gladi reže na prolaznike, ovo je za sada jedino rješenje.

U Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove kao jedino rješenje problema trenutno vide sterilisanje ovih žovtinja, odnosno, nakon njihovog hvatanja bi se odmah strilisali, da se barem oni koji su odrasli ne bi dalje razmnožavali, jer o njima nema ko da brine.

V.D.

I rasni psi na ulici

Zanimljivo je da se u Trebinju, među običnim psima lutalicama bez pedigrea, takozvanim džukelama, u posljednje vrijeme sve češće nalaze i rasni psi, a među njima se odnedavno kreće i jedna mala, njegovana pudlica.

U Odjeljenju za stambeno-komunalne poslove pretpostavljaju da se radi o psima koji su, dok se nisu našli na ulici, imali vlasnike koji su brinuli o njima, ali su se svojih ljubimaca, ili zasitili, ili su se preselili, pa čak možda i umrli...

KNJIGA "HERCEGOVCI U PRIČAMA I ANEGDOTAMA" U ZRENJANINU...

ENCIKLOPEDIJA GORŠTAČKOG HUMORA

Brojne posetioce pozdravio je predstavnik Srpskog prosvetno-kulturnog društva "Prosvjeta" Nikola Asanović, a hroničar Dejan Bošnjak govorio je o čvrsto isprepletanim istorijskim vezama Banata i Hercegovine

- DVA su mi podjednaka zadovoljstva večeras. Jedno, što imam priliku da govorim ovde u Zrenjaninu pred dragim ljudima, zemljacima i njihovim prijateljima, i što vas najsrdačnije mogu pozdraviti u ime Srpskog prosvetno-kulturnog društva "Prosvjeta", u ime cele Hercegovine, našeg svesrpskog zavičaja - a drugo, i ne manje, što imam priliku da govorim o stvaralaštvu našeg prijatelja i pisca osobitog dara i vokacije, Čeda Baćovića iz Nikšića - rekao je predstavnik "Prosvjete" Nikola Asanović na početku predstavljanja Baćovićeve knjige "Hercegovci u pričama i anegdotama" sredinom marta u prepunoj velikoj sali zrenjaninske Gradske kuće.

UČesnike promocije pozdravili su, u ime organizatora, predsednik zrenjaninskog Udruženja prijatelja Matice srpske Milan Bjelogrlić i predsednik Udruženja "Hercegovina" Uroš Milojević. Domaćin večeri bio je književnik Dušan Milićev. Za muzičku potkrepu bila je zadužena mlada violinistkinja Snežana Aćimović, kao i guslar Nikola Bošković iz Gacka. Učesnici su posebno pozdravili prilježnog aktivistu hercegovačkih zavičajaca Peja Bajčetića iz Novog Sada, kao i Mirka Obradovića (95), rođenog u Sedlarima u Popovom polju, danas verovatno najstarijeg doseljenika u Banat iz Hercegovine.

O čvrsto isprepletanim istorijskim vezama Banata i Hercegovine govorio je hroničar Dejan Bošnjak, autor knjige "Tamo amo po Banatu", koncepcijski vrlo slične Baćovićevom ostvarenju:

- Danas često zaboravljamo da su se brojni dobrovoljci "iz preka", pa i mnogi Banaćani, priključili hercegovačkim ustanicima 1875. godine, za vreme tzv. Nevesinjske puške. NJihova imena zabeležena su u arhivama i istorijskim knjigama. A manje je poznato da su Bečkerečki Srbi zbrinjavali decu koja su ostala bez roditelja u tim smutnim vremenima. Mnoga od te dece su i ostala u Banatu, što se danas može videti po prezimenima njihovih potomaka. Isto tako, neki od najznačajnijih pisaca iz Hercegovine, poput Šantića, Ćorovića i Dučića, objavili su svoje prve radove u somborskom časopisu "Golub" - rekao je Bošnjak.

Govoreći o opusu Čeda Baćovića (1952), čiju monodramu "Ja, Luka Vukalović, vojvoda ercegovački" već duže vreme s uspehom izvodi glumac Miro Nikolić, Nikola Asanović podsetio je da se ovaj autor u najnovijoj knjizi predstavlja "ne kao sakupljač i beležnik, mada je i tog vukovskog posla podosta ovde, već u dobroj meri kao tvorac, pravi majstor, kao dobar muzičar koji čuje ono što ne čuju drugi."