I TO SE DEŠAVA...

SLUŽBA U MINSKOM POLJU

U crkvi Svetog Krsta u selu Prosjek, u Bobanima prvi put poslije trideset tri godine služena je sveta liturgija. Crkva je sagrađena u 15. vijeku i jedina je pravoslavna bogomolja na području Bobana koju Hrvatski vojnici nisu zapalili i uništili u posljednjem ratu.

Crkva, u narodu poznata kao Krstovica, nalazi se u minskom polju na nekadašnjoj liniji razdvajanja između linija Vojske Republike Srpske i Hrvatske vojske i jedina je pravoslavna crkva na okupiranom području opštine koja nije uništena u posljednjem ratu.

"Ova crkva je samim čudom božijim i nečijim usrdnim molitvama spasena, i to ne samo u posljednjem otadžbinskom ratu već i kroz istoriju. Sva groblja, sve crkve su porušene, minirane i popaljene, a samo na ovom mjestu, na liniji razdvajanja gdje je palo na stotine granata, crkva nije pretrpila ni najmanja oštećenja što najbolje govori o velikom čudu božijem" rekao je nakon liturgije paroh bobanski sinđel otac Isaija.

U crkvi je pronađeno staro i rukom pisano jevanđelje, crkvena kasa sa dosta starog novca, svešteničke odežde te brojne druge dragocjenosti koje će biti pohranjene u Muzej Hercegovine. Otac Isaija ispunio je svoju staru i veliku želju i crkvi poklonio pozlaćeno jevanđelje. Umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije prije dvadesetak godina poklonio mi je pozlaćeno jevanđelje, a ja sam davno odlučio da ga poklonim ovoj crkvi gdje će ono trajno da ostane" rekao je otac Isaija.

Crkva Svetog Krsta sagrađena je u drugoj polovini 15. vijeka, a u temelje je ugrađeno devet velikih kamenih ploča, nekadašnjih nadgrobnih ploča,  jer su Turci bili ograničili da se do deset kamenja može ugraditi u crkvu. U vrijeme ratova sa Turcima, Mlečanima i Dubrovčanima crkva je rušena ali je ponovo obnavljana 1690, 1715, a današnji izgled dobila je 1888. godine. Poslednja liturgije služena je 1976. godine, i tek sada ponovo su nakon trideset godina otvorena vrata na crkvi i upaljeno kandilo.

Selo Prosjek i crkva smještene su u zabačenom i nepristupačnom području i do njih treba pješačiti sedam kilometara.

"Vidite i sami gdje je crkva smještena, i možete samo da pretpostavite kakav je bio napor mještana da ovako veliku i skladnu crkvu podignu na ovom nepristupačnom mjestu koje do kojeg se dolazi uskom i strmom brdskom stazom. Mislio sam da ću kad dođem da ću zateći omeđine, al iznenadio sam se u kakvom je stanju objekat, i kakve su dragocjenosti sačuvane u njoj", ističe otac Isaija.
 

R.MIJANOVIĆ

I OSTACI KREČANE