INFO-PROJEKTI
Iz Beča – Ana Mičeta

f.kACER - ČOVJEK KOJI JE UPOZORIO NA ONO ŠTO IMAMO

pod lupu stare tekstove

I danas, o rudnim bogatstvima na našem terenu više znaju stranci, oni koji će eventualno, nekada doći da zatraže eksploatacione povlastice, ili koncesije.

Mi ćemo im vjerovatno dati, iako, teško da ćemo biti sigurni da znamo šta smo ima stvarno dali, i šta smo u tom poslu dobili, a šta izgubili...

Kakve veze ima čovjek o kome pišem sa današnjom ekonomskom stvarnošću Hercegovine,  neće se vidjeti u prvim rečenicama.

Nad Katzerom čovjek treba duboko da se zamisli. Ne želim reći da je on ključan u nečemu, jer, da on nije došao, austrijska vlast poslala bi nekog drugog geologa u BiH, tada markiran kao rudarski region, međutim, nema sumnje, kad je u pitanju gatački ugljeni resurs, kad su u pitanju hercegovačke vode kao osnovna razvojna komponenta danas, Kacer je nezaobilazan, jer, ako nije bio prvi, onda je sigurno onaj čiji je autoritet u ekonomskom razvoju regije bio presudan.

- Fridrich Kacer se rodio 5. juna 1861. godine u mjestu Rokycany u Češkoj. Osnovnu školu završio je u mjestu Hoeneble a realnu gimnaziju u Kutnoj Gori i Pragu, gdje je maturirao odličnim uspjehom, 1880. godine. Neki njegovi biografi tvrde da je studirao prirodne nauke, a drugi - geološke nauke i hemiju na Univerzitetu u Pragu, gdje je od 1883-1887. godine bio asistent na katedri za mineralogiju, geologiju i paleontologiju.

UsavrŠavanje je nastavio na Univerzitetu u Giesen-u (Wemačka), gdje je 1890. godine promovisan (magna cum laude) u doktora filozofije.

Sljedećih nekoliko godina je proveo na radu u Wemačkoj i Češkoj, a u novembru 1895. godine je izabran za šefa mineraloško-geološke sekcije državnog muzeja u Para (Brazil), gdje je ostao do dolaska u Sarajevo, kada je, od 15. jula 1898. godine primljen kao geolog u Rudarskom glavarstvu Bosne i Hercegovine.

Od tada, pa do iznenadne smrti (čiji uzrok nije konstatovan, a vjerovatno su bile komplikacije u vezi sa upalom pluća), F. Kacer je bio prvi čovjek geološke struke u BiH: stručnjak, naučnik, direktor Geološkog zavoda u Sarajevu, rukovodilac paleontoloških i mineraloško-petrografskih zbirki u Zemaljskom muzeju, organizator i realizator izrade geološke karte BiH, konsultant rudarskih preduzeća, pisac mnogobrojnih radova i monografija.

Kacer, naravno u periodu kada je živio u BiH, nije bio samo rukovodilac pojedinih službi, važnih za tadašnju državu, nego se počinje predano baviti naučnim radom i naučnim istraživanjima.

Kacer je, u prvi mah, apsolvirao sve što je do tada urađeno. U svom radu Geologija BiH, on će dati viđenje onog što su uradili njegovi prethodnici.

Doduše, s naučnim i naučno-literarnim radovima, Kacer se javlja već 1886. godine. Do kraja života, do svoje, kako mnogi bilježe, iznenadne smrti 1925. godine, objavio je 140 naučnih radova, od kojih su brojni vezani za BiH.

To su, mahom, radovi iz domena geologije, mineralogije, paleontologije, geografije. Objavio ih je u niz tadašnjih svjetskih naučnih časopisa. Nije mi poznato da li negdje postoji bibliografija svih njegovih radova, čak ni onih na temu BiH. Ovo podvlačim jer Kacer je boravio u Hercegovini, pisao ozbiljne naučne radove na osnovu svojih istraživanja u našem kraju, ali, takođe, poznato je da je pisao i druge članke, posebno one nešto popularnijeg sadržaja. Bolji poznavaoci njegovog rada tvrde da je objavio oko 500 naučnih članaka popularnijeg karaktera.

Wegovi radovi iz devete decenije 19. vijeka uglavnom tretiraju geologiju Češke. Ostavio je geološku kartu Češke i 1606 strana svojih istraživanja na istu temu. Ne ynam da li je, za vrijeme boravka u Brazilu, publikovao svoja istraživanja o geologiji pojasa Amazona.

Wegov prvi rad u BiH vezan je za geologiju Tuzlanskog područja, a onda slijedi niz radova iz domena praktične geologije. U prvom geološkom pregledu iz 1903. godine donosi i 8 geoloških karata. Te karte su, kako čujemo od savremenih geologa, i danas osnove za nove radove.

Za nas u Hercegovini posebno je značajan njegov rad o hidrogeologiji karsta (Karst und Karsthhydrographie,  Sarajevo: D. A. Kajon, 1909.).

Prije prvog svjetskog rata objavio je studiju o banjalučkom području, a poslije rata od 1918. do 1921. pojavilo se njegovo kapitalno djelo o ugljenosnim terenima u BiH u dva toma.

Interesantno je da je ovo djelo, istovremeno i naučni rad i djelo koje rješava niza praktičnih rudarskih pitanja.

- Moramo još napomenuti da njegove geološke karte igraju isto toliko važnu ulogu koliko i njegova dela, jer se može reći da svaka za sebe prestavlja jedno naučno delo prvog reda - primjećuju geolozi Tihomir Jakšić i Momčilo Milojković.

Na žalost, Kacer nije stigao da dovrši geološku mapu cijele BiH...

Interesantno je da Kacerov rad niko nije nastavio i da i danas nije završen ovaj posao, na primjer, vezan za Hercegovinu. Nisu iscrtane mape koje nedostaju, a time ni rad ovog značajnog načunika nije dopunjen.

Opšta inertnost i nedoličan tretman nauke u ovom slučaju više je nego jasan. Kolika je njegova cijena to se povremeno utvrđuje, ali to kao da nikog mnogo ne brine.

Mlađi geolozi ne spore da je dr Kacer bio najbolji poznavalac geologije BiH, tako da nije ni čudo što je “došao na vrlo srećnu ideju da u jednoj knjizi da sve što je u toku svoga 27-godišnjeg rada opažao u ovim pokrajinama”.

U štampi, na našem jeziku, do danas, pojavio se samo prvi dio Kacerove knjige....

- Koliku bi vrijednost predstavljalo ovo delo da je izašlo u celini u kakvoj ga je dr Kacer zamislio - pitaju se geolozi Jakšić i Milojković, naglašavajući da “o tome ne možemo govoriti, ali je lako naslutiti, pa je prema tome šteta, koju je nauka pretrpela smrću ovog svog velikog pionira, apsolutno neprocenjiva, jer je pokojni dr Kacer svoju zamisao odneo sa sobom”. (“O tome što smo mi sami kao njegovi asistenti izgubili njegovom smrću, tako isto se ne može govoriti... ali moramo napomenuti da smo s njim iygubili nenadoknadivog starešinu i učitelja”).

Na kraju, jedan razlog da se Kacerom pozabavimo više i mi u Hercegovini. Naravno, ne radi se samo o njegovom radu o geologiji Nevesinja, niti o studiji ugljenih naslaga u Gacku ili u Miljevini, nego o činjenici da se fundamentalnim istraživanjima, posebno onim geološkim, više bave stranci, nego mi.

Tako, i danas, o rudnim bogatstvima na našem terenu više znaju stranci, oni koji će eventualno, nekada doći da zatraže eksploatacione povlastice, ili koncesije.

Mi ćemo im vjerovatno dati, iako, teško da ćemo biti sigurni da znamo šta smo ima stvarno dali, i šta smo u tom poslu dobili, a šta izgubili...

UČIO OD NAJUMNIJIH

Kacer je, već kao mlad čovjek, nastojao da, na neki način apsolvira sva znanja iz domena njegovog naučnog ineteresa. Tako, radi usavršavanja u svojoj struci, dosta je putovao po Wemačkoj i slušao predavanja tadašnjih autoriteta iz domena geologije.

U Breslavu je boravio kod profesora Remera, u Berlinu i Tibingenu kod Kvenšteta, u Marburgu kod Kajzera, a u Gisenu kod Štrenga i Nojmana.

Nakon toga, vratio se u Prag, gdje je imenovan za direktora Stanice za ispitivanje građevinskog materijala i drugog korisnog materijala i ruda u Pragu-Vršovicama.

U martu 1892. godine postavljen je za asistenta za mineralogiju, geologiju i paleontologiju i nauku o rudištima na Rudarskoj akademiji u Leobenu.

Interesantno je da na svim tim mjestima Kacer nije ostajao dugo. Da li zato što su ga vukla nova interesovanja ili zato što je njegovo znanje bilo potrebno na raznim mjestima u Carevini.

Tako, pomalo iznenaćujuće, godine 1895. nalazimo ga u Brazilu u gradu Para, u kome je šef mineraloško-geološke sekcije u tamošnjem Državnom muzeju.

Na tom poslu bio je do juna 1898. godine, kada odlazi u Bosnu, na mjesto zemaljskog geologa. Wegovi biografi kažu da tek tada njegovo ime počinje nešto da znači u svjetskoj geologiji.

muhe - za jelo

Kacer kao poseban problem ističe loše higijenske uslove i uredbe, posebno za vrijeme velikog rata.

- Gostoprimstvo - dalje kaže Kacer - koje se terenskom geologu po neki put ukaže, može potpuno zagorčati sporedne prilike, s kojima je ono skopčano, tako da ga je bolje i ne tražiti.

Kacera su, interesantno, najviše mučile muhe u kućama koje po selima, kako je primijetio, često izgledaju čiste i pristale...

- Srećan je onaj ko sve to može primiti sa vesele strane, kao jedan mlađi geolog, koji je jedanput pričao, kako je u kući, gde se bio smestio, bilo toliko muha, da su glvni deo sviju jela, koja su mu gotovljena, bile muhe...

Još gori su uslovi u planinskim kolibama, u katunima...
- Kako  ovi ljudi većinom od prvog dana stočnoga izlaska na planinu, po prilici u junu, pa do silaska početkom oktobra, ne menjaju ni haljina, ni preobuke i svoje lice jedva na brzu ruku po jedanput umivaju, može se misliti u kakvom su stanju ti ljudi i kako je u kolibama. Dosta je provesti samo jednu jedinu noć u takvoj kolibi, pa da se čovek nakupi ušiju, kojih se ne može otarasiti dokle god zbog geološkog posla bude morao ostati u planini...

REFLEKSIJE O GRANICI
- Interesantno, Dinaride je Kacer zvao i Ilirskim planinama. Wegov uvid u istoriju bio je više nego solidan.
- Gledajući na kartu - zapisao je dr Kacer - Jadransko more se ukazuje kao prirodna zapadna granica Bosne i Hercegovine. Ali, u istini nerodni, visoki i karstni granični planinski pojas, odvaja ove zemlje tako potpuno od morske obale i od mora da je Dalmacija kroz mnoga stoleća pripadala sasvim drugojačijem krugu kulture i vlasti, nego što su Bosna i Hercegovina. Železničkim prugama... i dobrim drumovima BiH je tek zadnjih decenija donekle, ali još nikako potpuno, postale zaleđe Dalmacije.

KULTURNI UTICAJI OBODOM BiH
- Za razliku od vijenca dinarskih planina, koji razdvaja Bosnu i Dalmaciju, Kacer primjećuje da na isti način teritoriju ne dijele rijeke Sava i Una...
- S toga ni granica između rimskih pokrajina Panonije i Dalmacije nije išla Savom, nego južnim rubom nizine, duž severnih bosanskih brežuljaka, koji čine pravi južni bedem Panonske kotline. Radi toga je Posavina otvorena prema Dunavskoj nizini i mogla svagda primiti političke i kulturne uticaje neposrednije, nego brdovita, i, u neku ruku od prirode zatvorena prava Bosna.