NAŠE LICE I NALIČJE

PETOKRAKA SA PET PERA

U cijeloj Hercegovini Slade Rnjez jedini je još ostao bezrezervno odan komunizmu, Partiji i Titu. Možda ima još poneko da mu je sve to u srcu, ali javno ne pokazuje previše jer je jedino u Slada i danas petokraka na čelu.

Kad je kakav opštinski ili republički praznik, na koji se odazovu i malobrojni učesnici i simatizeri NOR-a, obično radi polaganja vijenaca na spomen-obilježja, Slade ustakne partizanku, a na njoj, kao krv crvena, petokraka, okolo optočena zlatnim okvirom koji sjajka na suncu. Tako ide ulicom i nekako je svečan i ponosan. Ne napuštaju ga ponos, nada i vjera ni kad kraj spomen-obilježja, gdje se polaže cvijeće i pale svijeće, ugleda najviše dvadesetak čeljadi, mahom u starijoj dobi.

Sa svima se pozdravlja i svakog oslovljava sa "druže" i "drugarice". One koje posebno cijeni pozdravi na partizanski ratni način - stisnutom pesnicom podignutom u visini sljepoočnice. Varaju se oni koji misle da su ratovi nešto što je davno prošlo.

"Smrt fašizmu!" prodere se često dok tako pozdravlja.

"Sloboda narodu, druže Slade!" odgovore rijetki.

Tada Slade spusti pesnicu i tiho kaže:

"Ništa sloboda, ne da Buš", a odnedavno i "ne da NATO".

Dok, tako obilježen, ide gradom za njim dovikuju pošalice. Ima i onih koji ga zaustave na ulici i namrgođeni i sa prijetećim pogledom, kažu:

"Skini ta g.... sa čela."

Sladu nije pravo, ali sve prima na svoja staračka pleća na koja se sručilo svih 87 ljeta. Tolika ljeta mu nisu smetnja da još uvijek, kad potroši penziju, zakorači u majdan, navadi ploče i tako popuni kućni buxet.

Ima i zvaničnu potvrdu sa pečatom da je borac sa Sutjeske. Sve mu to ni u onom sistemu nije previše pilo vode, pa je ostao bez invalidnine i drugih povlastica, koje su imali oni što su Sutjesku vidjeli po prvi put tek poslije rata. Ipak i dalje je komunista-partizan ili, još bolje, Srbin-komunista, jer mu ni krsna slava nikad nije bila strana.

A među onima koji mu se kradom podsmjehuju najviše je bivših komunista. Bivši sistem dao im je položaj, dobre plate, stanove... Kad je došlo vrijeme mnogi su zavukli ruku u državnu kasu. Poslije su mijenjali stranke kako je koja dolazila na vlast i još plivaju. Ima među njima i takvih koji nisu mnogo bolji od onih koji su objesili o vrat krst od pola kila, a u rukama im puške i trajno ubijaju iz zasjede. Jadni krst kad mora da visi o svačijem vratu.

A na Sladovom staračkom čelu još uvijek petokraka sa pet pera - znak komunista i proletera.

                                                   Šćepan Aleksić